U subotu, 16.jula 2011.godine u Bosanskoj zajednici u Sydneyu (Australia održana je promocija knjige ‘Suza na mezaru’ cijenjenog sarajevskog novinara Mugdima Galijaševića. Skup ove vrste među Bošnjacima standardan – 40-tak posjetilaca, ali za ovu priliku je i to sasvim dovoljno. Zašto? Pa jednostavno auditorij kao da je izabran. Prije svega bili su to oni koji znaju šta je pisana riječ, koju su ovaj puta i s pažnjom slušali.

Ovu predivnu promociju je otvorila Izeta Zečević, predsjednica najstarije bh organizacije u Australiji, Kulturnog društva Bosne i Hercegovine Sydney (Cultural Society Bosnia-Herzegovina Sydney) rekavši na početku da je naziv knjige tužan baš kao što su i sve priče u njoj tužnije od tužnijih.

Fahir Zečević, prijatelj i kolega po profesiji Mugdimov u malo širem osvrtu je dao prikaz autora i ovog njegovog izuzetno vrijednog prvijenca "Suze bosanske".

- Profesionalno sam povezan sa autorom ove knjige i pri mom boravku u Bosni sam preuzeo na sebe organizaciju australske promocije njegove knjige Suza ne mezaru, što je došlo na red nakon skoro osam mjeseci. Malo je neobična promocija bez autora, ali smo prinuđeni na to a ja ću vam prenijeti ono što me ovlastio sam autor Mugdim Galijašević. Kroz mene vam se obraća sam autor:

Amanet šehida Bošnjacima
‘Ja sam Mugdim Galijašević i autor sam ''Suze na mezaru''. Svaki redak napisan u njoj poklonio sam mojim roditeljima, šehidima i njihovim porodicama. Recenzenti moje knjige su prof. dr. akademik Ferid Muhić i kolega novinar i spisatelj Muhamed Mahmutović. Predgovor je napisao uvaženi profesor Ferko Šantić. Izadavač je najčitaniji Web. magazin Bošnjaci. net iz Njujorka.
''Suza na mezaru'' je ispisana u očima svakog Bosanca, Bošnjaka posebno. Jedinstvena je, kao i naša Bosna i Hercegovina. Suza je uvijek tu. I ne od jučer. Kod brojnih Bosanaca i Hercegovaca ona je dugi niz godina neskriveni saputnik. I nema dana i noći kada se ne zakotrlja niz izborana i uvehla lica ljudi što bol nose u dubinama svojih ranjenih duša...
Sve što je ovdje napisano dogodilo se u Bosni i Hercegovini, minulog rata, i onog prije njega, a ponavlja se stotinama godina. Jasno mi da je da i među vama što ste se najčešće silom prilika našli u tuđem svijetu, malo je onih koji nemaju ličnih razloga da puste suzu. Među brojnim šehidima po bosanskim mezarjima ima i puno vaših najbližih. Znam da su neki od vas i sami bili u redovima branitelja, prije nego su stigli do nekih zapadnih zemalja gdje napornim radom pokušavaju da obezbijede egzistenciju svojoj porodici.
Činjenica je da je za vas Bosna i Hercegovina bila i ostala vaša domovina, ma gdje se vi nalazili. Mogu se imati dvije i više zemalja gdje živite i radite, ali domovina ti je tamo gdje si se rodio. I uvijek će biti tvoja...

Knjigu sam napisao punog srca i sam svjedočeći događajima opisanim u ''Suzi''. Pisana je Sarajevu, a mogla je biti ispisana u Mostaru, Bihaću, Tuzli, Srebrenici, Žepi...
Ova knjiga govori o žrtvama i njihovim ubicama, o hrabrim i kukavicama. Ona govori o dobru i zlu...

Siguran sam da će svako ko pročita ovu knjigu biti svjestan veličine njihovog djela. Junaci iz moje knjige bili su legende u svojim sredinama i prije nego su postali šehidi. Oni su dokazali '' da za Bosnu nije umrijeti grijeh '', kako se kaže u jednoj od brojnih pjesama spjevanih u tim strašnima danima kada je smrt svakog časa bila bliža nego jaka za vratom...
Ali, kao što reče u recenziji akademik Ferid Muhić: Bošnjaci su narod velikih suza. Nemoguće je da propadne narod tolikih suza''.
Te suze su na kraju postale simbol nas onakvih kakvi smo. One su se pretvorile u niske bisera što svijetle ponosom i ljubavlju. A mi jesmo bili i ostali ponosni narod što je naučio da svaki dan života u slobodi mora svojom krvlju platiti. Naučili smo da uvijek moramo ispočetka. To je naš kismet.’

Prenoseći riječi autora Galijaševića Fahir se na nekoliko mjesta zagrcnuo, jer je i sam prošao ratnu zbilju – agresiju na našu prvu domovinu.

Knjiga o narodu velikih suza
Recenziju prof dr Ferida Muhića je prisutnim prezentirao mr. dr. Nijaz Sofić, kakve li slučajnosti specijalista oftamolog:

-Kritičari će uzalud tražiti opšte žanrovske karakteristike pod koje bi podveli ovu istinski vrijednu knjigu, ovaj sjajan egzemplar ‘knjige za sebe’. Suza na mezaru Mugdima Galijaševića jeste mnogo više nego žanrovski kuriozitet, a korpus fundamentalnih humanističkih, aksioloških, političkih i metafizičkih tema koje ona evocira, nadilazi horizont svakog neposrednog književnog kritičarskog interesovanja. Dopustiću sebi da sa onima koji se zamisle nad ovom knjigom, a to znači sa onima kojima će ova Suza pomutiti vid, ali i razbistriti um, podijelim samo dvije meditacije, dva uvida sagledana kroz prizmu najsavršenijeg optičkog sočiva poznatog pod imenom ,lacrimea humana’ – ljudskih suza...

U ovoj knjizi Mugdima Galijaševića ima malo moćnih, još manje bogatih. Tako i jeste kada se piše o Bošnjacima. Ali ima mnogo ljudi! Mnogo istinski dobrih i srećnih ljudi! I to mora biti tako kad se piše o Bošnjacima. Njihova sreća ne dolazi ni od moći, ni od bogatstva; njihova nesreća ne potiče ni od nemoći, ni od siromaštva! Oni su jedni drugima sreća. Njihova sreća dolazi od njih, od njihove dobrote, plemenitosti, od radosti davanja, od moralnog integriteta, od nepokolebljivosti njihove vjere. Usred tolike nemoći i takvog siromaštva, cvjetaju ljubav, poštovanje, čast, odanost vrlinama i predanosti Allahu dž.š. Njihova nesreća dolazi od drugih. Od onih koji, sami nesposobni za istinsku radost, žive da bi druge učinili nesrećnim, onih koji ne umijući učiniti nikakvo dobro, patološki uživaju nanoseći najveće zlo...

Dušu će vam pročistiti ove suze na mezarju. Ne očekujte ništa manje od toga! Svaka suza prolivena za nekim o kojima piše ova knjiga, pročišćava uznemirenu dušu snagom kojom prave suze pročišćavaju iritirano oko. ‘Lacrimea humani’ – ljudske suze! Ovaj neuporedivi lijek za dušu postaje sve dragocjeniji u ovom svijetu u kom se toliko množe razlozi za plakanje...

Bošnjaci su narod velikih suza.
Nemoguće je da propadne narod tolikih suza.
Knjiga Mugdima Galijaševića Suza na mezaru učiniće da i Bosnu i Bošnjake i tu istinu razumijete na najbolji način.’

Dušom pisana knjiga
Assya Efica, predsjednica Udruženja ‘Meryem’ je posredovala između profesora Ferka Šantića i sydneyskog auditorijuma:

- Knjiga Suza na mezaru, autora Mugdima Galijaševića, po jednom segmentu se izdvaja od svih tih dunjalučkih knjiga zajedno. Taj segment sadržan je u tome što ova knjiga nije pisana rukom, već dušom. Ustvari, ova knjiga nije ni napisana, ona je dušom ispričana. Dušom onoga koji je svjedok svemu tome o čemu priča, odnosno dušom onoga u čije biće je životna sudbina utisnula dešavanja sadržana u ovoj knjizi. Zbog toga ova knjiga čitaoca ,ujeda’ direktno za srce...

U jeziku bosanskome sinonim ‘eglen’ označava se ahbabski, prijateljski razgovor. Puno je kitaba, tj. knjiga napisano o eglenima ovakvim i onakvim, ali nikad niko nije pisao o eglenu nišana, o eglenu bašluka, o eglenu nadgrobnih mramorja. Ova jedinstvena knjiga, izmedju ostalog, priča upravo i o tome. O tome kako šehidsko mramorje prenosi riječi gazija. O tome kako te iste šehidske gazije čuju riječi vaše dok stojite pored mezarova njihovih. O tome kako neko šehidima može uputiti i svoje misli i svoje riječi. Slušanje šehidskih eglena i upućivanje svojim misli njima znak je da vas ti isti šehidi prihvataju kao svojeg, kao sebi ravna...

Uostalom, svaka priča ove neobične, pa zbog toga i posebno vrijedne knjige, nosi u sebi i čitaocu nudi gomilu poruka. Sabrati sve te poruke u jednom kratkom osvrtu kakav je ovaj jednostavno nije moguće. Zbog toga, svo to bogatstvo, sve te poruke pročitat će i, siguran sam u to, puno toga zauvijek zapamtiti svaki čitalac ovog plahog kitaba. Uz sve to ova knjiga nam poručuje da se ‘mora živjeti od prošlosti gledajući u budućnost’. U stvari, ovo je knjiga ‘o kojoj se pričalo dok još nije bila ni napisana’ kako to lijepo reče u jednoj prilici poznati filozof prof.dr. Ferid Muhić.’

Treba razgovarati sa mrtvima
Svoj pečat predstavljanja neobično lijepe knjige ‘Suza na mezaru’ dao je pjesnik Ibro Suhopoljac, u formi recenzije Muhameda Mahmutovića, novinara i pisca:

- U knjizi koja je pred vama, napisana je - Istina. Ta univerzalna vrijednost, koja odlukom Gospodara svjetova uvijek izadje na vidjelo, ovaj put je to učinila na veoma neobičan način. Kroz usta onih koji su za istinu i pravdu dali ono što im je na ovom svijetu najviše vrijedilo – svoj život.

Razgovarati sa šehidima može samo neko kome je Gospodar ukazao posebnu čast, iz samo njemu poznatih razloga. Koliko autentično zvuče ti razgovori, postaje jasno svakome već nakon čitanja prve od priča, koje je u knjigu posložio vrsni autor i novinar, gospodin Mugdim Galijašević.

Neke od ovih sa kojima svakodnevno razgovara prilikom dolaska ili vraćanja sa posla, autor je dobro poznavao. Svaki na svoj način zajednički su branili domovinu prilikom agresije Srbije i Crne Gore od 92. do 95. godine, ali je sudbina htjela da Galijašević preživi i nastavi perom njihovu neravnopravnu borbu. Oni koji su poginuli nemaju mira ni u zemlji, a porodice za koje bi se trebala pobrinuti država, izložene su raznim poniženjima, deložacijama iz stanova, u koje bi se trebali vratiti oni koji su bili na agresorskoj strani, zato su ti razgovori veoma često puni tuge i očaja.

Galijašević ih onako bratski uvjerava da nije sve izgubljeno, da nisu uzalud dali živote, iako i sam u to počesto sumnja. Bošnjaci potomci dobrih Bošnjana, ne znaju mrziti, čak ni one koji su im živote oduzeli na pravdi Boga. Šta može dobri Bošnjo halaliti, ne može niko na zemlji ni pod zemljom. To pokazuju i ovi razgovori sa šehidima, koje boli nepravda i brinu za one koji su ostali, ali ne kukaju nad svojom nesrećom niti šalju osvetničke poruke.

Lijep je osjećaj čitati ove priče i znati da pripadaš takvom narodu, koji ni nakon toliko nepravdi ne traži osvetu, dovoljna bi mu bila istina šta se desilo, ali mu i istinu često uskraćuju. U svojim porukama ni bošnjački šehidi, kao ni njihovi članovi porodica, nisu izgubili merhamet, i ni jedan ne traži oko za oko, već se samo nada da je to bilo zadnji put i da je on posljednja žrtva mržnje prema nekome ko na drugi način vjeruje u Boga...

Mali praznik za dušu
Svi prisutni na sydneyskoj i australijskoj promociji su uživali u zaista teatarskoj atmosferi, vladala je neka čudna i zadivljujuća tišina i svaka riječ je doslovce upijana. Bio je to mali praznik za uši i za dušu, jer se desilo nešto lijepo, a da nije dio svakodnevne sumorne realnosti. Daleko od politike, medjusobnih nesporazuma, kao štivo koje treba da bude faktor složnosti i jedinstva, da amanet šehida i sydneyskim Bošnjacima bude istinski amanet.

‘Suza na mezaru’ ova knjiga sa tako tužnim nazivom izazvala je puno suza i odjednom se ambijent bosanski iz nje preselio u salu sa poštovaocima knjige i pisane riječi. Kada je oficijelno zatvarala australijsku promociju ‘Suze na mezaru’ Izeta Zečević, prenoseći svoje utiske iz jedne od 23 Mugdimove priče, doslovce je zaplakala i nije mogla dalje, već se sa suzama zahvalila svima koji dodjoše na ovu predivnu i tužnu promociju.

Zaista, Mugdim Galijašević treba da bude ponosan što je ovako realno predstavio sve one junake koji preseliše na bolji i pravedniji svijet, braneći tu našu ,mrtvaju’ koja se voli samo na način kako to Bošnjaci znaju. Otuda i suze sydneyske potaknute Mugdimovom ‘Suzom na mezaru’.

Samo su sretni mogli kupiti sebi ovu knjigu ‘Suza na mezaru’, jer je svih 20 komada, koje je u avionskom prtljagu donio autor ovih redova, planulo odmah. Zar i to ne govori o uspješnosti same promocije, kao i da je predloženo da se dopremi nova količina knjige kao autentičnog svjedočenja odbrane i umiranja za Bosnu.

Safet Alispahić, predsjednik NK ‘Gazy’ je javno uputio zahvalu i čestitato organizatoru KD "Bosna i Hercegovina", suorganizatoru "Talk Bosnia", a posebno Fahiru Zečeviću, što su ostali aplauzom pozdravili.

Kao rezultat ove vrlo emocionalno obojene promocije rodila se i jedna lijepa ideja - da se odmah pristupi pripremama za formiranje književnog kruga u Sydneyu, jer ovaj prefinjeni i relaksirajući oblik kulture izražen kroz pisanu riječ, pogotovo o našoj prvoj domovini, do sada nije stanovao u Bosanskoj zajednici, kao stalni oblik organiziranja.