REVITALIZIRANJE NACIONALNIH PROCESA BOŠNJAKA
Autor: Nedžad Latić
Objavljeno: 19. Jul 2011. 14:07:36
Nedžad LATIĆ: Ali, kruna ovih procesa mogla bi biti sa nekim dešavanjima u Bosanskoj Krajini. Govoreći u Biljanima, prilikom otvorenja novosagrađene džamije, a na mjestu gdje su srpski vojnici napravili masakr nad Bošnjacima ubivši na jednom mjestu u istom dana 260 ljudi, reisu-l-ulema dr Mustafa ef Cerić, je rekao kako ima radosnu vijest za Krajišnike. Radosnu vijest je rekao plačnim glasom, a desetak hiljada vjernika je aplaudiralo. Reis ih je obavijestio da je došlo do pomirenja u među Bošnjacima u Velikoj Kladuši. To je opisivao patetično bolnim izrazima oprosta među braćom i povratka u zagrljaj najmilijih među zavađenim familijima. To o čemu je govorio reisu-l-ulema dešavalo se u danima kada su mediji najavljivali izlazak na slobodu Fikreta Abdića. U tim danima, posljednjeg vikenda pred ceremoniju ukopa šehida u Srebrenici, reisu-l-ulema dr Cerić je posjetio Veliku Kladušu. U njegovoj pratnji je bio bihaćki muftija Hasan ef. Makić. U zgradi općine dočekao ga je načelnik Admil Mulalić, i kantonalni premijer Hamdija Lipovača. Zatim je reis Cerić klanjao džumu namaz u selu Todorovo koju je posvetio pomirenju među Bošnjacima. Može li se iz toga zaključiti da je najveća rana među Bošnjacima zaliječena?
Ovih dana se volim prisjetiti jednog zimskog dana, u jednoj od posljednjih zima prošlog stoljeća, kad sam razgovarao sa Alijom Izetebegovićem o svirepoj propagandi protiv njega, njegove politike, protiv ljudi bliskih njemu. Bio sam napustio Ljiljan, pa tako i novinarstvo. Navodni nezavisni i opozicioni mediji u Sarajevu, utovljeni donacijama tzv. nevladinih sektora za pomoć nezavisnim medijima, "divljali" su i iz obijesti zvjerski "čerečili" svakoga ko bi se usudio progovoriti nešto u odbranu bošnjačke nacionalne politike. Na tom talasu prljave propagande dojezdit će bulumenta političara od kojih će se sastaviti "Alijansa za promjene".

Tada sam rekao predsjedniku Izetbegoviću kako ne vjerujem da imamo moći, načina i sredstava kojima bismo se mogli suprostaviti tom prljavom talasu propagande. Iznenađen mojim pesimizmom, Predsjednik me je upitao: "Pa, šta ćeš ti činiti?" " Uzdam se u Boga da će dati da jednog dana splahne ovaj prljavi talas propaganda protiv nas. Do tada ću se truditi da ostanem uspravan!"

Iz nekih njegovih kasnijih razgovora sa drugim prijateljima, pa i nekih zapisa, mogao bih naći dokaze da je rahmetli Alija slično razmišljao. Ali, ako i nije razmišljao ovako, sigurno me nije ni pokušao razuvjeriti i otkloniti moju depresiju i politički defetizam.

Dodikizacija Sandžačkog muftije

I tek s početka ove godine, koliko god politička situacija u BiH, od oktobarskih izbora bila nerješivo loša, u kontekstu nacionalne bošnjačke, prije svega kulturne politike, počeli su se dešavati neki procesi kojima se revitaliziraju krucijalna politička, nacionalna, kulturna, pa i vjerska pitanja. Koliko god polemika oko pokušaja ukidanja vjeronauke u školama kao legalnog predmeta bila burna i ostrašćena, ona je pokazala da se više nikako ne mogu donositi tako važne političke odluke bez najširih narodnih masa koje se te odluke tiču. U ovom slučaju riječ je o džematlijama, čija prava su dugo godina satanizirana od strane politike partije dotičnog ministra za obrazovanje u Sarjevskom kantonu, te svih onih pojedinaca i nevladinih organizacija koje se predstavljaju da "bdiju na braniku evropskih sekularističkih tradicija".

Zatim se aktualiziralo pitanje položaja Bošnjaka u Sandžaku, a Boga mi, sve se glasnije postavlja pitanje i u drugim državama tzv. Zapadnog Balkana. Iako je u fokusu medijske pažnje u kontekstu ovih pitanja persona sandžačkog muftije Muamera ef. Zukorlića, pitanja su toliko ozbiljno postavljenja da je Sandžak postao nezaobilazna tema svih susreta državnika najvišeg ranga, zatim akademskih krugova, pa i međunarodnih instanci. Tako se o Sandžaku raspravljalo u Karadžorđevu, da bi se 2. jula ove godine u Sarajevu održao naučni skup na temu "Pitanje Sandžaka". Zaista je manje bitno, u ovom trenutku, kako ko gleda danas na ta pitanja, pozitivno ili negativno, koliko je bitno da su ta pitanja tako, javno(!), postavljenja, i da se na njih reagira sa najviših političkih i akademskih instanci. Sama činjenica da ih postavljaju i politički krugovi za koje se smatra da imaju vazalski odnos prema vlastima Srbije i Crne Gore, demantira sve one koji ova pitanja vezuju samo uz muftiju Zukorlića želeći ga politički satanizirati kroz dodikizaciju ovakvih pitanja.

Isti je slučaj i sa osnivanjem Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), koja je osnovana u Novom pazaru, a čije će sjedište biti u Sarajevu. Bez obzira na različita mišljenja i dijametralno oprečne stavove akademskih i političkih elita u metropolama Srbije i BiH, kao i u okruženju, ovaj čin je do sada najkonkretniji, materijalni, dokaz da su Bošnjaci odlučili izravno se baviti svojim nacionalnim i kulturnim pitanjima. Iako osnivanje BANU-a nije izravno politički čin, on će neminovno, kao institucija najvišeg akademskog ranga, imati i politički značaj. Zapravo, samo izjašnjavanje ili prešućivanje o ovom događaju jest i politički akt kojeg će valorizirati sami Bošnjaci. Na primjer, kako su dr Zlatko Lagumdžija i dr Haris Silajdžić, prešutjeli ovaj događaj, tako su Sulejman Tihić i Fahrudin Radončić dijametralno suprotno vidjeli BANU. Prvi je rekao kako je to "stvorila margina i da će BANU ostati na margini", dok je Radončić podržao osnivanje BANU-a. Nikad dorečeni Bakir Izetebegović, kad su u pitanju nacionalna pitanja Bošnjaka, rekao je kako mu BANU niti smrdi, niti miriše.

Pitanje popisa stanovništva u Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, prvi put su Bošnjaci ozbiljno shvatili i to zahvaljujući izravnom angažmanu Rijaseta Islamske zajednice BiH, odnosno Sandžačkog muftiluka. Problem podjele među Bošnjacima u Crnoj gori, pitanje Goranaca na Kosovu, Torbeša u Makedoniji, vjerovatno će u velikoj mjeri biti riješeno nakon ovogodišnjeg popisa stanovništva.

Cvijet na reveru "Majki Srebrenice"

Ali, kruna ovih procesa mogla bi biti sa nekim dešavanjima u Bosanskoj Krajini. Govoreći u Biljanima, prilikom otvorenja novosagrađene džamije, a na mjestu gdje su srpski vojnici napravili masakr nad Bošnjacima ubivši na jednom mjestu u istom dana 260 ljudi, reisu-l-ulema dr Mustafa ef Cerić, je rekao kako ima radosnu vijest za Krajišnike. Radosnu vijest je rekao plačnim glasom, a desetak hiljada vjernika je aplaudiralo. Reis ih je obavijestio da je došlo do pomirenja u među Bošnjacima u Velikoj Kladuši. To je opisivao patetično bolnim izrazima oprosta među braćom i povratka u zagrljaj najmilijih među zavađenim familijima. To o čemu je govorio reisu-l-ulema dešavalo se u danima kada su mediji najavljivali izlazak na slobodu Fikreta Abdića. U tim danima, posljednjeg vikenda pred ceremoniju ukopa šehida u Srebrenici, reisu-l-ulema dr Cerić je posjetio Veliku Kladušu. U njegovoj pratnji je bio bihaćki muftija Hasan ef. Makić. U zgradi općine dočekao ga je načelnik Admil Mulalić, i kantonalni premijer Hamdija Lipovača. Zatim je reis Cerić klanjao džumu namaz u selu Todorovo koju je posvetio pomirenju među Bošnjacima. Može li se iz toga zaključiti da je najveća rana među Bošnjacima zaliječena? Može! Bez obzira na pripadnost različitima strankama, na području općine Velika Kladuša Islamska zajednica ima puni suverenitet. U svih 27 džamija djeluju imami koje je postavio Rijaset Islamske zajednice BiH. A načelnik Mulalić je obećao izgradnju novog Islamskog centra u Velikoj Kladuši. U Todorovu gdje je još u vrijeme komunizma izgrađena džamija sa dvije munare, džemat je bio toliko podijeljen da je "jedna munara bila Alijina, a druga Fikretova". Prilikom ove posjete vihorile su se samo zastave države BiH i Islamske zajednice. Zatim, vrlo je važno da je u pratnji reisu-l-uleme bio muftija Makić. Jer se njegovo prisustvo mora tumačiti kao derogiranje famozne fetve kojom je bila bačena anathema na "autonomaše".

I na koncu, sam cvijet, kojeg su ove godine "Majke Srebrenice" stavile na rever, kao simbol sjećanja na genocid u Srebrenici, vjerovatno je najljepša artikulacija bošnjačkog duha, kad je u pitanju iskazivanje pijeteta prema mnogobrojnim žrtvama i šehidima. Jest to imitacija cvijeta kojeg neke nacije nose u znak sjećanja na poginule na Normandiji, ali ga žene iz Gračanice pletu tako originalno da će sigurno prerasti u jedan od najljepših nacionalnih simbola!

Uočavajući, dakle, samo nove procese među Bošnjacima, izbjegavajući personalizaciju aktera tih procesa koliko je to moguće, želim ih samo još više podstaknuti. Jer već je neupitno da su ovi procesi nezaustavljivi. Argumenti onih koji ih osporavaju i pokušavaju zaustaviti su zaista slabi.
Prvo, u kontekstu globalnih prilika došlo je do velikih promjena kad je u pitanju odnos demokratskog zapadnog svijeta prema islamskom svijetu, što je rezultiralo, između ostalog, i "arapskim proljećem". Uslijed takvih promjena na Zapadu, oslabio je i prljavi talas antibošnjačke propagande, i antibošnjačkog političkog djelovanja u samom Sarajevu i okruženju. Tokom jedne decenije nesmiljene antibošnjačke, pa i same antiislamske propagande, na površini, što će reći u samoj vlasti, opstali su samo kvazinacionalisti, vazali i mediokriteti. Možda sve ove osobine sublimira Slavo Kukić, kao kandidat za predsjedavajućeg VM BiH. Sama činjenica da je napustio Helsinški komitet zbog neslaganja sa onima koji su smatrali da se u Gvantanamu krše ljudska prava, dovoljno govori o onim politikama koje ga danas kandidiraju i daju najveći broj bodova za obavljanje najvažnije državne funkcije. Takvi kvazinacionalisti i politički vazali su gušili, zavađali, osporavali i osujećivali inicijative kojima bi se revitalizirala kulturna i nacionalna pitanja Bošnjaka. Oni su uspijevali osujetiti sazivanje Bošnjačkog sabora, na primjer. Tek nakon ovih procesa sa sigurnošću se može ustvrditi da će doći do formiranja Svebošnjačkog sabora, po ugledu na Svejevrejski kogres koji ima svog akreditiranog predstavnika u UN-u. Nije to, naravno, skup koji je ovih dana održan u Sarajevu, a u organizaciji jedne frakcije podijeljenog KBSA. Jer, ove i ovakve procese nameće spoznaja i iskustvo Bošnjaka u zemlji i dijaspori o nužnosti očuvanja naroda. A, tako nešto je savjetovao rahmetli Jaser Arafat svom političkom saputniku rahmetli Aliji Izetbegoviću: "Čuvaj narod, Alija!"