Mučenik i legenda bošnjačkog otpora u Sandžaku: Ibrahim Čikić Umer Hadžić hvalio dželate i smještaj u kazamatu u kojem je robijao; a Ilija - Iko Rajković iz Plava ustvrdio da Čikić pretvara da ne vidi; da super vidi i da je jako opasan

Danas je u Osnovnom sudu u Bijelom Polju pred vijećem kojim predsjedava sudija Rahmo Banda nastavljeno suđenje Ibrahimu Čikiću, žrtvi crnogorskog fašističko-policijskog režima autoru knjige “Gdje sunce ne grije”.

Saslušavanjem svjedoka koje su predložili Čikićevi tužioci nastavljeno je ročište, po privatnoj tužbi za navodne duševne boli devetorice dželata i zatvorskih čuvara, trećerazrednih likova dokumentarne knjige u kojoj Čikić iznosi djelić svojih stradanja i pakla kroz koji je kao stopostotni invalid ni kriv ni dužan prošao tokom 1994. godine.

Žalosno je danas izgledao Umer Hadžić, dok je pred sudijom Rahmom Bandom, poput Rifata Veskovića, hvalio dželate naroda svoga. Prema onome što se čulo, ne samo da je izrekao hvalu i slavu Čikićevim tužiocima, već se hvalio zatvorskim smještajem i uslovima pod kojim je robijao. Taksista Ilija - Iko Rajković iz Plava, koga je Čikić, po navodima knjige, nakoutirao 1994. godine dok su skupa ležali u bjelopoljskom zatvoru, danas je na suđenju izjavio da se “Čikić pretvara da ne vidi; da super vidi i da je jako opasan”, tako je govorio poznati hohštapler iz plavsko-gusinjskog kraja, prodavač oružja za likvidaciju Bošnjaka i Albanaca ispod Prokletija, istih onih koji su ga godinama gotivili. Ali dobro je da je ovom četniku pala maska i da ga danas preziru.

Sljedeće ročište zakazano je za 6. juli.
Da iza privatnih Čikićevih tužioca stoji država Crna Gora, koja je privatno carstvo zločinca i vođe kartela Mila Đukanovića, jasno se moglo vidjeti i iz činjenice da sud ne priznaje ljekarsku dokumentaciju i nalaze najelitnijih svjetskih oftalmologa kao što su dr. pr. Zelner iz Berlina, te prof. dr. Z. Kecmanović, prof. dr. Dergenc, prof. dr. Biga, prof. dr. M. Ignjačev, prof. dr. M. Kuljača u nalazu koji su potpisali prilikom pregleda Ibrahima Čikića izvršenog daleka 1976. godine na Očnoj bolnici grada Beograda, kada su konstatovali da je Ibrahim 100% invalid kome je nužan i obavezan pratilac.

Montirani svjedoci i priručno crnogorsko sudstvo ipak su od Ibrahima Čikića napravili živog mučenika i legendu bošnjačkog otpora u Sandžaku.

O Ibrahimu i njegovom otporu najbolje svjedoči i knjiga koju je ovih dana napisao prof. dr. Milan Popović, štampana u 4000 primjeraka koja je planula u toj istoj CG. Antifašistički nadnacionalni otpor nazvan “Ibrahim” poprimio je internacionalni karakter. Poslije oslobađajućih presuda crnogorskog pravosuđa u slučajevima Kaluđerskog laza, deportacija, Bukovice, Štrbaca, Morinja i treba osuditi Čikića. Čikić je kriv što je preživio zločin genocida. Ne samo preživio, već se usudio da javno svjedoči. Izložio je sebe smrtnoj opasnosti. Crna Gora je opasna država, za Ibrahima posebno. On je opasan svjedok. Bošnjaci.net poručuju: "Ne daj se crnogorskim katilima, Ibrahime Čikiću!"