Ulvija MUŠOVIĆ: Presuda sadrži inkriminisano djelo (genocid), počinioca (vojska Republike Srpske), mora da ima i sankciju. Iako ste se narugali milionima direktnih svjedoka izrečenom presudom da Srbija, odnosno SR Jugoslavija nije učestvovala u agresiji, niti pomagala izvršenje genocida, ipak ste presudili da je to učinila vojska Republike Srpske, koja u tom momentu nije bila de jure priznati pravni subjektivitet, ali jeste de facto, i uvažena gospodo nećemo dozvoliti da ova presuda za najteže djelo – genocid, ostane presedan-presuda, sa inkriminisanim djelom, počiniocem, bez sankcije.

Nije ovo Dodikov poraz. Naprotiv, on je pobjedio. On zna šta hoće. To je sa našeg aspekta retrogradno, neprihvatljivo i anti-bosansko, ali on to svjesno i učinkovito radi. Za razliku od bosansko-hercegovačkih političara, bar je uskladio ono što želi i ono što radi, a to je prvi preduslov uspješnosti u svakom poslu.

BH Dani, bilo da ih čitate sa ili bez znaka navoda, su sumornii i to u dugom vremenskom periodu koji se mjeri decenijama. U zadnjem broju ovih sa znakom navoda su se “fokusirali” na Catherin Ashton, visoku predstavnicu EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, te potpredsednicu Evropske komisije, i neku, navodnu bosnako-evropsku pobjedu. Pomenuta gospođa je otišla, “na noge” Dodiku u Banjaluku i “skresala mu u brk “Bosanski Srbi ne očekujte promjenu Daytona. Daytonski sporazum je tu, da ostane” jer, eto “Evropska unija potvrđuje jasnu privrženost evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine. Želimo da BiH napreduje na tom putu, s formiranim vladama na svim nivoima i s funkcionalnim institucijama, posebno na državnom nivou. Želimo da se otvorena pitanja rješavaju i da se provode potrebne reforme. Spremni smo pomoći BiH da se kreće naprijed.” To me, moram priznati podsjetilo na onaj stari vic, kada je Albanac ubio Srbina, pa ga saslušavaju na Sudu, a on kaže: Drug sudija, ja sam mu sve tolerisao, i kad mi je opsovao i majka i otac i sva moja familija, a kad mi je opsovao bratstvo-jedinstvo, drug sudija, tad nisam mogao da izdržim. E, gospodo, tako je i Dodik navukao bosance da brane nepromjenivost Daytona, upravo u trenutku kada su se stekli svi uslovi da se on učini pravednijim i funkcionalnijim.

Dobar novinar bi analizirao ovu izjavu, jer se, neka pitanja sama nameću. Da li Srbi, uistinu žele promjenu Daytona? Naravno da ne žele. Upravo suprotno. Nefunkcionisanje Dejtonskog sporazuma, a samim tim i države BiH u dugom vremenskom periodu (prošlo je već šesnaest godina) učvršćuje tezu o neodrživosti te tvorevine i njenom prirodnom odumiranju, proje ili kasnije. Cjela ova ujdurma Dodika je i bila sračunata da “druga strana” zagrize da brani nepromjenjivost “Daytona”, odnosno zadržavanje postojećeg stanja. On je verifikovao rezultate nekažnjenog genocida, stvorio im republiku, a u budućnosti vjerovatno srbijansku pokrajinu na 49% teritorija BiH, i to pod ratnim i radnim imenom “Republika Srpska” (valjda kako bi i imenom rekli da za druge nema mjesta) i kao vrhunac, u njen sastav ucrtali i paradigmu genocidnog projekta – Srebrenicu. Ako se tome doda i institucionalna mogućnost da glasačkim sistemom zaustave svaki proces funkcionalnosti BiH, jer je, naravno bolje da ne funkcioniše, potvrđujući tako sopstvenu neodrživost. Postavlja se pitanje šta bi oni mjenjali u tom sistemu? Naravno, ništa. Samo, treba to malo kamuflirati. Ako bi oni branili taj nakaradni sistem, napadali bi ga oni drugi, koji su, presudom Suda pravde u Hagu od 27. 02. 2007. godine stekli sve pravne preduslove da natjeraju Međunarodnu zajednicu da “upristoji” Daytonski sporazum. Nažalost, nisu to skontali. Ustvari, prava istina je - nema ko to da uradi u Bosni. U suprotnom, od tog momenta svaki kontakt bošnjačkih predstavnika i onih koji se stvarno osjećaju Bosancima, sa predstavnicima Međunarodne zajednice morao je da počinje rječima “Sankcionišite genocid. Ne prihvatamo presudu bez sankcije.” Presuda sadrži inkriminisano djelo (genocid), počinioca (vojska Republike Srpske), mora da ima i sankciju. Iako ste se narugali milionima direktnih svjedoka izrekom presude da Srbija, odnosno SR Jugoslavija nije učestvovala, niti pomagala izvršenje genocida, ipak ste presudili da je to učinila vojska Republike Srpske, koja u tom momentu nije bila de jure priznati pravni subjektivitet, ali jeste de facto, i uvažena gospodo nećemo dozvoliti da ova presuda za najteže djelo – genocid, ostane presedan-presuda, sa inkriminisanim djelom, počiniocem, bez sankcije.



Kada je u pitanju izrečena fraza “Evropska unija potvrđuje jasnu privrženost evropskoj perspektivi BiH...” sledi pitanje, zašto se taj proces ne odvija, ni šesnaest godina nakon Sporazuma. U redu, ne valjamo mi, ali gospodo to je i vaš sporazum, vi ste ga smislili i nametnuli. Vi tvrdite da je dobar, pravedan i ostvariv, pa hajde da zamjenimo uloge, uvedite protektorat i vi ga realizujte, a dajte nama pravo da vas pitamo zašto ste tako spori. Vjerujte iskazvaćemo vam iskrenu I bezgraničnu “privrženost evropskoj perspektivi BiH”. Samo, u tom slučaju bi vi morali da imate odgovore na pitanja kako natjerati Srbe da glasaju za obične stvari kao što su donošenje zakona o veterinarskoj zaštiti ili funkcionisanje jedinstvenog fudbalskog saveza, isticanje zastave BiH na propisanim mjestima, šta će učiti djeca iz istorije na cjelom prostoru BiH, šta uraditi sa crkvom u Fatinom dvorištu, i još mnogo toga.

Griješi novinar D. Stanojlović, nije ovo Dodikov poraz. Naprotv, on je pobjedio. On zna šta hoće, to je sa našeg aspekta retrogradno, neprihvatljivo i anti-bosansko, ali on to svjesno i učinkovito radi. Za razliku od bosnsko-hercegovačkih političara, bar je uskladio ono što želi i ono što radi, a to je prvi preduslov uspješnosti u svakom poslu.

A što se tiče bošnjačkih i bosanskih pobjeda, one su najbolje odslikane u jednoj pjesmi, koja kaže:

Sam sa svojom pobjedom
na opustjelom ratiištu,
da li da se radujem,
ili da zaplačem, dok ne vidi niko.

p.s. Dok pišem ovaj tekst stiže vijest o očekivanom hapšenju Ratka Mladića. Prenose je sva
sredstva informisanja, a beogradska RTS -1 neprekidno emituje vjesti i reakcije političara
o tom događaju. Promjenjena je kompletna šema programa. Više puta prebacujem
program na, meni jedinu dostupnu bosansku televiziju FTV. Teku američki filmovi, serije,
reklame. Oko 21 i 30 počinje dokumentarni film o Ratku Mladiću. U najavnoj špici se
navodi da je film snimila beogradska B-92. Šesnaest godina se očekuje hapšenje ovog
zločinca, a oni se nisu potrudili ni da prikupe valjan sopstveni materijal. Prebacujem
program na RTS... Bože, samo Ti možeš pomoći ovom narodu, mada mi više nije jasno
zašto bi to činio.