Ibrahim ČIKIĆ: Postoje ljudi koji ne mogu podnijeti bilo kakav uspjeh i dobro kod drugih. Tuđi napredak čini ih neraspoloživim i potištenim. Omalovažavaju postignuća drugih, stalno nešto prigovaraju, izmišljaju i lažu, umjesto da i sami krenu i pokušaju uraditi nešto slično, opovrgavaju i ponižavaju ono što su drugi ostvarili. Bolna je istina da takve ljude srećemo svuda: među omladinom i starcima, muškarcima i ženama, obrazovanim i neobrazovanim. Zavist znaju pokazati čak i oni koji i sami uživaju određeni autoritet i ugled u društvu.

I od zla zavidljivca kad zavist ne krije. (El-Felek, 5)

Plemeniti i čisti posljednji Allahov Poslanik Islama Abu-Kasim, Muhammed, neka je Allahov blagoslov i mir na nj i njegovu čistu i plemenitu odabranu porodicu kaže: „Zaista je zavidnik nezadovoljan Mojim blagodatima i odvraća od Moga udjela kojeg sam podijelio među Svojim robovima.“

Zapovjednik vjernika, Imam Ali, neka je Allahov blagoslov i mir na nj, kaže pojašnjavajući citirani hadis plemenitog Poslanika Islama Muhammeda s. a.v.s.: „Svaka čast zavisti! Kako je samo pravedna! Prije ostalih prvo svoga vlasnika ubije!“

U svakom društvu postoje osobe koje su svojim trudom i radom uspjele postići zavidne rezultate. Određeni ljudi su stekli velika materijalna dobra, neki su postigli izvanredne rezultate i tako napredovali u nauci i znanju, jedni su uspjeli odgojiti vrelu i dobru djecu, neki pozavršavali visoke škole itd i tome sl. Reakcije ljudi na pomenute vrline su različite. Neki uopšte ne obraćaju posebnu pažnju smatraju to sasvim normalnom pojavom i djelom ustrojstva svijeta. Postoje i oni koji se raduju tuđem uspjehu i to ih čini zadovoljnim i sretnim, posebno kada je u pitanju njihov prijatelj, brat, rođak i sl. ustvari takve osobe raduju se svačijem napredku. Određeni ljudu uspjehe drugih ljudi koriste kao pouku i primjer da vlastitim naporima isprave sebe i sami krenu stazama uspjeha.

Nažalost, postoje ljudi koji ne mogu podnijeti bilo kakav uspjeh i dobro kod drugih. Tuđi napredak čini ih neraspoloživim i potištenim. Omalovažavaju postignuća drugih, stalno nešto prigovaraju, izmišljaju i lažu, umjesto da i sami krenu i pokušaju uraditi nešto slično, opovrgavaju i ponižavaju ono što su drugi ostvarili. Bolna je istina da takve ljude srećemo svuda: među omladinom i starcima, muškarcima i ženama, obrazovanim i neobrazovanim. Zavist znaju pokazati čak i oni koji i sami uživaju određeni autoritet i ugled u društvu.

Dakle, zavist je zaista ružna osobina. Ona je istinska patnja za samu osobu koja boluje od nje, ali je i vrelo brojnih grijeha i zala. Sasvim sigurno možemo reći da je zavist ustvari spoj više nedostataka i oboljenja duše:
1. Zavidnik je samoljubiv i želi sve samo za sebe.
2. Skučena je i niska ličnost, inače ne bi patio vidjevši tuđe dobro.
3. To je osoba slijepog srca jer ne uočava vrline drugih.
4. Radi se o iskompleksiranoj ličnosti, čovjeku nepravednu prema drugima i samom sebi.

Da bi smo se sačuvali pojave zavisti u nama samima, moramo se truditi da se ukrasimo ljudskim vrlinama i lijepim svojstvima. Čovjek koji je zabavljen samim sobom i vlastitim poslovima manje će zavidjeti drugima, imat će šire vidike, bit će objektivniji, svjesniji vlastitih nedostataka, pa se neće baviti tuđim mahanama.

Ovdje moram posebno naglasiti da opravdane prigovore protiv onih koji nezasluženo uživaju visok položaj i autoritet ne treba miješati sa zavišću. Ovdje se radi o nečemu drugom. Musliman je dužan da se pobuni i bori protiv svake vrste nepravde, nasilja i zla! Štaviše, pasivnost spram takvih pojava u islamskom učenju spada među VELIKE GRIJEHE!