Mr. Fatmir ALISPAHIĆ: Nedopustivo je zagovarati borbu protiv ljudi koji imaju građansko pravo da nose dužu bradu i kraće nogavice, jer bi to bilo ravno onom genocidnom mehanizmu po kome su bošnjački civili ubijani samo zato što su muslimani. Ako će ova država hapsiti nekoga zbog njegove vjerske ili ma kakve druge osobenosti, onda je ovo fašistička država!

Da li je i za koga zabrinjavajuće kad na naslovnici bh. izdanja beogradskih „Večernjih novosti“, na četvrtini stranice, bude izvješen naslov: „Vehabije se sada skrivaju“, sa pojašnjenjem da „Policija Republike Srpske pojačava ekipe za borbu protiv terorizma“, a što bi značilo najavu razotkrivanja onoga što se skriva, odnosno izmišljanja onoga što ne postoji; i, da li ikome išta znači kad ove novine na kompletnoj prvoj stranici namijenjenoj čitaocima u Republici Srpskoj donesu tri teksta u kojima se piše o tzv. teroristima i tzv. vehabijama, o naoružavanju Bošnjaka, pa čak i o nepoznatom porijeklu para od kojih je izgrađena porušena džamija? Samo bi neki teroristički čin, kao onaj u Moskvi, mogao opravdati takvu uređivačku odluku, da se četvrtina naslovne stranice i kompletna unutarnja noseća stranica posvete jednoj temi – borbi protiv terorizma. Ali, ovdje nije bilo nikakvog terorizma! Nikakvog događaja! A ovakvi naslovi i ovakva uređivačka rješenja su medijska svakodnevnica!
Ni dejtonsko društvo, a ni bošnjačka akademska zajednica, nemaju više kapaciteta, a ni osjećanja slobode, da analiziraju jednu ovakvu anomaliju, koja se jedino može razumjeti kao trajanje ratnog stanja u velikosrpskom medijskom i obavještajnom prostoru. Oni ratuju s nama, a to što mi ne znamo za to, ili što nemamo snage da to vidimo, ne negira činjenicu o genocidnoj agresiji koju velikosrbi, očito, nisu nikad ni završili.

U ovoj totalitarnoj letargiji nikoga ne uzubuđuje što se velikosrpski obavještajci ne misle zaustaviti u forsiranju onog istog propagandnog modela kojim je pripremana genocidna agresija od 1992. do 1995. godine. Očito je da ovo društvo, sa svojim političkim, parlamentarnim, akademskim i javnim polugama, neće da vidi jednu nedopustivu i opasnu lakrdiju u izvedbi policijskih i obavještajnih struktura. Jer, izmišljanje tzv. islamskog terorizma u BiH dosad je isprovaljivano kao teška budalaština, koja je jedino bila isplativa u namjeri da se ugledu naše zemlje u Svijetu nanese šteta. Objavljeno je na hiljade tekstova, emitirano na stotine tv emisija o postojanju tzv. islamističke prijetnje, ali, niti se ikad ikakva prijetnja realizirala, niti je ikad iko podastro konkretne dokaze o postojanju makar jednog uporišta sa islamskim predznakom odakle bi mogla biti ugrožena bezbjednost u BiH. ...Za razliku od četničkih i ustaških uporišta, sa konkretnim adresama, imenima i projektima, odakle se realizira živi terorizam, ali na to ne reagiraju bezbjednosne agencije u BiH. Činjenica da dejtonska – velikosrpska i velikohrvatska država - izmišlja i progoni nepostojeći tzv. islamski terorizam, progoneći nevine ljude, kao u Gornjoj Maoči, recimo, a da za to vrijeme štiti istinske, četničke i ustaške teroriste, navodi nas na pretpostavku da je dejtonska država teroristička država, u onoj mjeri u kojoj je to bila Republika Srpska pod Radovanom Karadžićem i Herceg-Bosna pod Matom Bobanom. Razlika je samo u tome što su Pale i što su Grude sišle u Sarajevo, pa iz bosanske metropole komanduju cijelom Bosnom i Hercegovinom. U protivnom, ne bi se moglo dogoditi da Policija Republike Srpske pravi tako glupave i providne vratolomije, a da to nikoga ne iritira, kao što nikog ne iritira alarmirajuća naslovnica „Večernjih novosti“ iz Beograda o „vehabijama koji se skrivaju“, o „vehabijama kao pritajenoj prijetnji“, a što se uzima kao pokriće za podizanje borbene i organizacijske spremnosti Policije Republike Srpske.

Pitanja bez odgovora
U glavnom od ta tri teksta, koji se nalaze na nosećoj stranici beogradskih novina, kaže se da će „u Policiji Republike Srpske doći do značajnih transformacija kada je u pitanju borba protiv terorizma“, pa bi takva formulacija podrazumijevala da je Policija RS već vodila konkretne borbe protiv terorizma, a da je terorizam toliko uznapredovao, da sadašnja struktura Policije RS ne može odgovoriti zadacima, pa je potrebna transformacija. No, ni u tekstu, a ni bilo gdje drugo, nemoguće je pronaći ikakav dokaz o borbi Policije RS protiv terorizma, ni tog tzv. islamskog, jer Bošnjaci-muslimani u RS ne mogu slobodno ni živjeti, a kamo li baviti se terorizmom, a ni onog pravog, postojećeg, četničkog, koji se u nekim periodima oglašavao i po nekoliko puta mjesečno. Policija RS je imala bezbroj konkretnih povoda da antiteroristički djeluje, da zaštiti nevine ljude, goloruke bošnjačke povratnike, ali se ta tzv. policija ponašala kao jatak u skrivanju četničkih terorista. ...Ako se uopće može govoriti o razlici između tih četničkih terorista i te tzv. Policije?!

Danas bi Policija RS da se transformira u cilju efikasnije borbe protiv terorizma, a direktor te Policije Gojko Vasić kao glavni cilj navodi da će – „posebno tražiti bolje rezultate u istragama o tome ko su finansijeri grupa koje se mogu nazvati terorističkim“. Neko ko je obični laik za pitanja bezbjednosti odmah bi razumio da prvi čovjek policije u RS, taj Vasić, pojma nema o poslu kojim se bavi, jer mu je čak i logika slabija strana. Ako on zna da postoje terorističke grupe, onda je manje važno ko su finansijeri, jer kad uhapsiš terorističku grupu, ni taj finansijer nema više šta finansirati. A uz to, kad uhapsiš terorističku grupu, saznat ćeš i ko su finansijeri, pa i njih možeš uhapsiti. Ali, direktora Policije RS više zanima da pofata finansijere nego da pofata terorističke grupe, što znači da je - ili laik ili glup. Ozbiljan bi policijski funkcioner naložio hapšenje grupe za koju postoje dokazi da se bavi terorizmom, namjesto što nam priča o postojanju nekoliko terorističkih grupa, a ne nudi ni jedan jedini konkretan dokaz. Takvog bi hohštaplera trebalo odmah smijeniti i na njegovim glupostima obrazovati studente na policijskim akademijama širom svijeta da nauče – kako ne treba raditi.

Glupost i zločin su jedno drugome familija, što se dalo vidjeti iz govora ratnih zločinaca, kakvi su Radovan Karadžić ili američki predsjednik Džordž Buš, koji su raskošno prosipali budalaštine, kojima bi se insan rado smijao da ne bole i ne vrijeđaju. Dok se američki hitler Buš provaljivao kroz osam godina svog mandata, i dok se planeta smijala njegovim idiotarijama, dotle su stotine hiljada ljudskih života nastajale u grotlu jednog imperijalističkog ludila. Smijali smo se tako Karadžićevim izmišljotinama s početka 90-tih o postojanju tzv. džihad-ratnika, ali, na toj je osnovi funkcionirala genocidna agresija i svjetsko saučesništvo u njoj, jer je utemeljitelj Republike Srpske plasirao priču koju je svijet želio čuti, kako bi opravdao genocid nad Bošnjacima. Danas bismo se trebali smijati direktoru Policije RS, Gojku Vasiću, zbog njegove mentalne skučenosti i profesionalne nepismenosti, ali, iza Vasića stoji sila i ta sila uozbiljava njegove budalaštine. A te budalaštine prestaju biti budalaštine kada se zapitate nad krajnjim ciljem najnovije reforme Policije RS, u cilju njenog jačanja. Gojko Vasić je nedvosmislen u objašjavanju „postojanja potrebe da organizaciona struktura policije RS stalno jača“, jer je to, po njemu – „u skladu sa opasnostima koje prete od terorizma Republici Srpskoj“.

Vasić smatra da BiH nije dovoljno uradila u borbi protiv terorizma i da RS zbog toga – „mora da bude spremna da zaštiti svoje građane“. Opet smo ostali uskraćeni za informaciju o konkretnim terorističkim napadima, zbog koje bi RS štitila svoje građane. To je isto kao da ministar zdravstva preporuči momentalnu vakcinaciju kompletnog stanovništva a da nema ni jednog oboljelog ni na vidiku. Ali, zahuktali Vasić ne objašnjava, ne nudi argumente, već dodatno optužuje: „Očigledno u BiH se beži od problema u borbi protiv terorizma i radikalnih grupa“. Evo: niti bežimo, niti bježimo! Gdje su – konačno! – te radikalne grupe pa da ih pofatamo?! Ali, u ovoj pravnoj državi, gdje je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže, ne možemo nikoga hapsiti zato što se nekome čini kako je neko radikalan. Eto, i nama se čini da je direktor Policije RS radikalan, ali ne pozivamo na njegovo hapšenje i praćenje. Ko zna, možda baš on, taj direktor Policije RS, Gojko Vasić, organizira četničke kampove za obuku, podmetanja bombi i razbijanja prozora na džamijama, ali, mi nemamo nikakvih dokaza na osnovu kojih bismo tražili njegovo hapšenje. Tako se ne može tražiti borba protiv ljudi koji imaju pravo da nose dužu bradu i kraće nogavice, jer bi to bilo ravno onom genocidnom mehanizmu po kome su bošnjački civili ubijani samo zato što su muslimani. Ako će ova država hapsiti nekoga zbog njegove vjerske ili ma kakve druge osobenosti, onda je ovo fašistička država!

Vasićevu ratnohuškačku poruku da „RS mora biti konstantno na oprezu i da nema opuštanja u borbi protiv ekstremnih grupa“ moguće je višestruko razobličiti: prvo, zašto bi na oprezu bio neko ko od nečega nije pretrpio nikakvu štetu, kao što se manji entitet nikad dosad nije našao na udaru tzv. islamskih ekstremista?, drugo, kakva je to neopuštanje u borbi protiv ekstremnih grupa, ako dosad nismo čuli da se Policija RS i u jednom konkretnom slučaju suočila sa nekom tzv. ekstremnom grupom?, treće, otkud nekome pravo da nekoga stigmatizira kao „ekstremnu grupu“, ako niko iz te grupe nije prekršio zakon? Na ova pitanja Gojko Vasić nema odgovora.

Islamofobijski fašizam
U momentu Vasićeve nedorečenosti na scenu stupa samozvani ekspert za terorizam, kojega velikosrpski mediji predstavljaju kao člana nepostojećeg, izmišljenog, „Ekspertnog tima jugoistočne Evrope, itd.“ – Dževad Galijašević. On je tu da pojasni kako se „borba protiv islamskih ekstremnih grupa odnosi na granična područja RS sa FBiH“, te sva moguća mjesta naziva „kritičnim zonama“, pa su tu Ozren, Bihać, Sarajevo, Vlašić, Teslić, itd. Gdje god je Galiješević rekao, tu bi se trebala povesti borba protiv „ekstremnih islamskih grupa“, kako on to kaže. On otkriva tajne informacije o tome da se – „vehabije iz RS sada grupišu i imaju razna okupljanja sa istomišljenicima iz Federacije“. ...Ja cirkusa, Allahu Dragi! I, nikako mi neće biti jasno kako ovi koji regrutuju lažove, barem ne regrutuju nekog s više pameti i kreativnosti, pa da kad laže barem laže uvjerljivo, namjesto ovakvih laži kojima se jedino možeš grohotom smijati. Kakva, bolan, grupisanja vehabija, kao da su to vojne jedinice pa se grupišu?! A i zašto bi se grupisali? Zbog namaza, bezbeli? U jednom od ovakvih bisera navedeno je da se „vehabije imaju sumnjiva okupljanja u džamijama“. A baška je teza o „istomišljenicima“. Pa svugdje se ljudi sastaju i druže po sklonostima, pijandure sa kelnerima, drogeraši sa dilerima, četnici sa vojvodama, studenti sa profesorima, a vjernici sa imamima i sveštenicima. Ne mislim valjda „ekspert“ kako bi se mumini trebali družiti sa „ekspertima za terorizam“, poput njega?!

Nakon što je otkrio kako se vehabije druže sa vehabijama, „ekspert“ pravi hvalospejv o Policiji RS, koja je po njemu „daleko najprofesionalnija i najkvalitetnija bezbjednosna agencija“, što nije nikakvo čudo, jer on može biti „ekspert“ jedino u takvoj komediji od policije. Potom u stilu ratne propagande, „ekspert“ Galijašević kaže da je siguran kako bi Policija RS – „sigurno istrajala do konačne pobede protiv takvih grupa“, a ova sintagma „konačna pobeda“ nam sugerira da danas traje nekakva borba. – „“MUP RS bi sigurno i u vrlom kratkom roku raskrinkao ko stoji iza vehabija u BiH...“ – kaže Galijašević, a zapravo preporučuje kako bi Vasićeva policija uspješnije završila sa tzv. vehabijama nego što to čine državni organi gdje, po njemu, „postoje ljudi koji imaju odlične veze sa vehabijama i koji kontroliraju istrage“.

Nužno se nameće analogija između proganjanja tzv. vehabija danas sa proganjanjem članova Islamske zajednice i SDA na početku agresije. Ubrzo se ispostavilo da ne moraš biti u IZ ili u SDA da bi bio ubijen, kao što ne danas ne moraš nositi bradu da bi postao tzv. vehabija. Riječ je o rastegljivom okviru koji nudi mogućnost da se svako obilježi kao tzv. vehabija, a što vidimo i iz drugog teksta na ovoj stranici beogradskih novina, u kome se opet pojavljuje Galijašević, da objasni situaciju u kojoj su bošnjački povratnici okolini Doboja optuženi da se naoružavaju. Mještane Sjenine se danas stigmatizira zato što su tražili pravnu zaštitu u povodu laži kojima su u jednim novinama u RS optuženi da se naoružavaju. I džaba je što nema traga naoružavanju, što ljudi traže putem suda da se sa njih skine ljaga, beogradske novine o tome pišu kako je „napad najbolja odbrana“, a „ekspert“ Galijašević pojašnjava i u ovom tekstu kako „više nije nikakva tajna da su vehabije zaposele rubna područja RS i da ne treba smetnuti s uma kako su stvarna opasnost za Evropu spavači Al Kaide“. Eto, koliko je malo potrebno da postanete član Al Kaide! Stvar je začinjena sa trećim tekstom u kome se opet pojavljuje Galijašević da objasni kako je džamija u Sjenini izgrađena od „pozamašnih sredstava nepoznatog porekla“. Kakav je to način praviti džamije a ne polagati račun Galijaševiću?! ...I, kao da se ne nazire kraj ludilu lažnog antiterorizma! Godine su trebale da izliječe Nijemce od nacizma. A mi nismo još ni dočekali da bude poražen ovaj islamofobijski fašizam, i da razni galijaševići i lagumdžije steknu status Gebelsa i Geringa. Allah je sa strpljivima. /„Saff“, broj 286, 4. II 2011./