Semir ĐULIĆ: Vrijeme je da bošnjačko tijelo aktivira vlastiti imunološki sistem koji posjeduje kao i bilo ko drugi. Vrijeme je da bošnjački i probosanski političari prestanu biti trgovački putnici raznih farmaceutskih tvrtki ili posrednici njihovih međusobnih dilova. Vrijeme je da čuju i mišljenje pacijenta a ne da ga zbunjuju različitim dijagnozama. U suprotnom se može desiti da je "operacija uspjela a pacijent podlegao".

" Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sebe". (El Jusuf; 111.)
Teško da bi bilo moguće naći bolji citat od ovog kur'anskog ajeta kojim bi se izrazilo svo historijsko, savremeno i buduće bitisanje Bošnjaka u njihovom samopronalaženju i potvrđivanju gledano kroz prizmu vlastite odgovornosti koja je upravo implicirana u pomenutom ajetu.
Nije mi namjera ovdje govoriti [ali ih svakako podrazumjevam] o svim povijesnim, globalnim, političko-interesnim i ekonomskim procesima koji (su, će) neosporno imaju uticaj na današnju poziciju bošnjačkog naroda. Povijest, kao niz događaja u prošlosti, nije moguće mijenjati ma koliko je različito tumačili, ali joj ne možemo niti želimo oduzeti ulogu "učiteljice života". Učiteljičino je da otvori vidike a učenikovo da "ugrije" stolicu, sumnja, upozna, pručava, analizira, dedukuje i NAUČI.
Čini mi se da smo spremniji naložiti vatru pod stolicu nego je ugrijati svojom stražnjicom kako bi hladne glave mogli razmišljati.
Prije početka agresije unutar bošnjačkog korpusa šavovi su pucali po liniji; unutar ili van YU, komunjara i reformista, Bošnjaka i Muslimana, vjernika i nevjernika, a da i ne govorimo o Bosancima i Hercegovcima, Krajišnicima, Sarajlijama, Mostarcima, Sandžaklijama, itd. Takve, ideološki, nacionalno, zavičajno i svjetonazorski podijeljene zatekla nas je zajednička nevolja koja je našom krvlju i njenom brutalnošću i genocidnošću namjere krpila popucane šavove koji su izdržali taman toliko koliko je zulum trajao. Ista sudbina je zadesila i predsjednike OOSK, džematske Imame i sve one koji se u bošnjačkom šarenilu nalaze između. Ubijali su nas zbog vlastitog imena i upravo tu se očitava genocidnost zuluma. Ubijali su nas i zbog bosanstva kao nacionalno-političke osvješćenosti o pripadnosti državi BiH i svijesti o uzajamnoj potrebitosti za opstanak i jednog i drugog. Ubijali su nas (ali i pripadnike "svoje" nacije) kao branioce države BiH i tu se najizraženije očituje agresorski karakter proteklog rata.

Upravo zahvaljujući gore pomenutim geo-političkim interesima uspjeli su da nas brojčano redukuju i politički osakate. Zustavili su nas na "pola puta" do Banja Luke, do države, do sebe, čineći sve da nam put nazad ili vrćenje u krug izgledaju mnogo primamljivijim. Ipak, na nama je da odlučimo. Suviše dugo je bošnjački narod svoju sudbinu prepuštao drugom. Toliko dugo da su oni za vlastiti nacionalni interes proglasili riješavanje bošnjačkog pitanja sukladno njihovim veliko-nacionalnim interesima, bez Bošnjaka. Od Načertanija, preko Memoranduma, do Krarađorđeva, Srebrenice, Manjače, Dretelja, Bukovice, Štrpaca, Dejtona, Haga, Brisela... Oni imaju jasan cilj, razrađen program i dejtonsku "luđačku košulju" kao sredstvo za realizaciju zacrtanog. Na "njihovom" teritoriju može nas biti od 3-5%, kako u pogledu broja tako i u pogledu prava. Skoro da su nas ubijedili da taj "njihov" nije i "naš" životni prostor, bar kada je u pitanju teritorij BiH.
Gdje su tu Bošnjaci danas? Upravo tu na "pola puta" kako to napisa uvaženi Muhamed Velić. Dotle su nas doveli drugima kako to drugo definisali. Pokoravali nas, aneksirali, federirali, prisilili na preambulsku lažu Anexa IV i mnogobrojnih međunarodnih obećanja bez obaveze očekujući da im budemo zahvalni i poslušni nudeći zaborav kao lijek. U svemu tome ni mi nismo nevini. Skoro da smo postali ovisni o aspirin, skoro da su nas ubijedili da moramo stati "na pola" jer pomak prijeti da uništi terapiju a time i njihov interes za nas.

Vrijeme je da shvatimo da doktori često propisiju lijek u interesu farmaceutske industrije a ne prevashodno zdravlja pacijenta. O tome nam svijedoče razne epidemije od ptičije, preko svinjske do H1N1.
Vrijeme je da bošnjačko tijelo aktivira vlastiti imunološki sistem koji posjeduje kao i bilo ko drugi. Vrijeme je da bošnjački i probosanski političari prestanu biti trgovački putnici raznih farmaceutskih tvrtki ili posrednici njihovih međusobnih dilova. Vrijeme je da čuju i mišljenje pacijenta a ne da ga zbunjuju različitim dijagnozama. U suprotnom se može desiti da je "operacija uspjela a pacijent podlegao".

Mentalno zdravlje jednog naroda rezultat je međusobnog prožimanja produkcije i konzumacije vlastite kulturno-tradicijske, prostorno-vremenske, svjetonadzorske i političko-nacionalne spoznaje vlastite samobitnosti u ukupnosti kozmičkog i globalno-političkog postojanja. Bez te samospoznaje vlastite bitnosti teško je očekivati respekt i spremnost drugog na pomenuti kompromis.

Sloboda pojedinca i naroda ograničena je samo slobodom drugog. Kompromis je nužnost ali nije potiranje već kultiviranje i humaniziranje slobode dvojstva kao otklon od anarhije i diktature.

Mezarje Kovači: Od časne borbe za BiH jučer, do političkog podaništva danas

Nažalost, u dejtonskoj i postdejtonskoj fazi čini se da kompromis bošnjačke i bosanske državnotvorne politike uglavnom više liči na jedan mazohizam koji rezultira žrtvovanjem naroda i države u ustvnopravnom i teritorijalnom smislu a sve u kontekstu "novonastale realnosti" koju nam drugi nameću kao vječnost.
Rezultat toga jeste situacija u kojoj se nalaze današnje bošnjačke i bosanske političke partije ili njihovi čelnici kao sinonimi istih.Ništa bolji položaj ne zauzimaju (čast rijetkim izuzetcima koji samo potvrđuju pravilo) ni bošnjačka inteligencija, mediji, civilni sektor, NVO itd.

Ako pogledamo tragikomediju procesa uspostave vlasti vidimo da se bošnjački politički prestavnici uglavnom ponašaju kao pismonoše, posrednici, medijatori za ispunjavanje uslova drugih. Upravo ti bošnjački lideri spremi su za razgovor i izradu platforme sa svima osim međusobno. Skoro uvijek je prisutan bosnjački samoubilački zahtijev da tom sastanku ne prisustvuje ova ili ona politička stranka iz bošnjačkog korpusa, zavisno od toga ko je medijator. Takvom olahkom i ničim opravdanom sluganskom politikom samo postaju plijen davno dogovorenog anti-bošnjačkog i anti-državnog bloka i tromave i nezainteresirane međunarodne zajednice. Slabe i podjeljene niko ne uvažava, samo ih koristi.
A koriste nas, i međunarodna zajednica, i Srbija, i Hrvatska, i Crna Gora, i Srbi, i Crnogorci, i Hrvati, u BiH i van nje.

Međunarodna zajednica nam je nabacila "luđačku košulju" kao uslov praživljavanja, istovremeno dajući sve mogućnosti onima sa istoka i zapada da sve snažnije zatežu rukave košulje na našim leđima. Srpski i hrvatski politički čindbenici su svoje velikodržavne projekte uspjeli zakamuflirati strahom od "islamizacije" a mi po inerciji često i sami postanemo "islamofobi". Petnaest godina se gušimo i šutimo nadajući se da će se neko smilovati. Samilost nije politički stav, on je samokapitulacija, mirenje sa vlastitom nemoći. Beskorisno je našim političarima po stav ići u Brisel, Washington, Bon, Istanbul, Beograd, Zagreb... U te gradove treba ići sa stavom. Beskorisno je protiviti se popisu stanovništva a odricati se milionske dijaspore i ne činiti ništa ili bolje reći onoliko koliko je nužno, da se stanovništvo vrati. A nužno je, bez toga nema Bosne u Trebinju, Gacku, Bileći, Foči, Zvorniku,Višegradu, Bijeljini, Derventi, Banja Luci, Prijedoru... Jedino širina i teritorij Republike BiH jesu lijek protiv gušenja. Beskorisno je pričati o ekonomskom razvoju bez uređene države. Beskorisno i neprincipijelno je govoriti o socijalno ugroženim i udobno živjeti od nameta istim. Ljudima teže od gladi pada nepravda i bespomoćnost. Nepravda od drugih izaziva prkos a nepravda od svog izaziva bol i nemoć.

Bošnjaci nisu nemoćni već su ponovo podijeljeni jer unutar sebe nismo došli sebi. To dolaženje sebi nije na štetu ili račun drugih ali je sigurno u našu korist. Borba stranačkih lidera, medijskih tajkuna, kriminalnih klanova sigurno stoji na putu tom dolaženju sebi.

Nismo otvorili niti završili unutarbošnjački dijalog. Pojedinačno ili grupaški tražimo izlaz iz košulje koja nas sviju guši. Umjesto da vršimo pritisak na šavove mi se guramo unutar i omogućujemo još jače stezanje. Radimo sami protiv sebe. Vrijeme je da NAUČIMO.