Ibrahim ČIKIĆ: Prema ovom učenju čovjek mora prihvatiti vlastiti materijalni I klasni status kao Božiju volju, te nema prava biti nezadovoljan i preduzimati bilo kakvu radnju i napor u cilju popravljanja vlastitog stanja i položaja u kom se nalazi. Iz ovoga se da zaključiti da ovakvo učenje odgovara vladajućim krugovima, te da su kroz historiju despotski “islamski” krugovi podržvalali ovakvu filozofiju I svim silama se trudili da rašire ovakvo ubjeđenje. Na žalost, u demokratskoj C. Gori, svijest Bošnjaka (izvinjavam se svjesnima) neodoljivo podsjeća na eša’ritsku školu mišljenja, jer se ne mirenje sa ratnim zločincima ondašnjg, (1992-1995) na žalost i današnjeg režima, samozvanih gospodara ljudskih sudbina od strane komformističkih (despotskih) bošnjačkih krugova smatra protivljenjem i neposlušnošću Bogu. Zato je evropska C. Gora jedina zemlja na svijetu gdje žrtve obožavaju svoje dželate!? Svoju lojalnost i vjernost svom “gospodaru” dokazuju svojim sigurnim glasovima čime zločince amnestiraju od odgovornosti!?

Pitanje koje posebno zanima čovjeka jeste (ne)postojanje slobodne volje. Postojanje ili nepostojanje slobodne volje čovjeka, predstavlja najsloženije pitanje koje stoljećima privlači pažnju muslimanskih teoloških i filozofskih rasprava. Važnost ovoga pitanja leži u činjenici da poimanje i razumijevanje ovog pitanja ima presudan moment, oblikuje i daje smisao čovjekovom življenju, te tako utiče na formiranje svijesti prema svijetu u kojem živi. Način razumijevanja i poimanja ovog pitanja ima sudbinski karakter za (ne)sreću čovjeka kako na Ovom (Dunjaluk) tako i na Onom svijetu (Ahiret).

Prema islamskom učenju, Stvoritelj, Gospodar vidljivog i nevidljivog, znanog i neznanog, je sve što je stvorio podčinio Svojim zakonitostima shodno Njegovoj pravdi i mjeri. “a nebo je digao. I postavio je terezije…” Rahman 7. “Mi smo sve s mjerom stvorili”. Kamer 49.
Plemeniti Poslanik Islama Muhammed, Bog blagoslovio nj, i njegov čisti i plemeniti rod kaže: “Sve je određeno (s mjerom), čak i nemoć i oštroumnost.”

Sve ono što sačinjava Veličanstveni Svemir, vidljivo i nevidljivo, poznato ili još nepoznato, usmjereno je na najbolji način i stremi i hita svom savršenstvu. Stvorena kreacija i njen savršen ustroj zahvaljujući suvremenoj nauci potvrđuju islamski princip vjerovanja da u cjelokupnom stvaranju ne posoji ni jedna jedina čestica koja bi bila suvišna ili besmislena!? Svakodnevna naučna otkrića iznova potvrđuju Kur’anske ajete da se nebeska tijela nalaze u savršenom skladu i harmoniji, te da se vladaju i podčinjavaju zakonima koji za njih važe i ni jednog trena ne odstupaju od njih. Samo je pitanje dana kada će nauka otkriti još jednu Kur’ansku istinu i na najbolji način naučno posvjedočiti mudrost Posljednje Nebeske Objave!? Više niko ne sumnja da cjelokupna kreacija (Svemir) počiva na “Prirodnim zakonitostima”, da se sve nalazi na perfekcionistički određenom mjestu i da sve plovi svom savršenstvu. Svaki čovjek koji Iole poznaje ustroj i sklad Svemira mora posvjedočiti da u kreaciji vlada sklad i poredak. Istina određene prirodne pojave poput, poplava, zemljotresa, bolesti… ne mogu razumjeti svi ljudi I takve pojave zahtijevaju posebnu obradu.

POSJEDUJE LI ČOVJEK SLOBODU IZBORA? - Odgovor na ovo pitanje izazvao je burne rasprave između islamskih teologa i filozofa. Rasprave o slobodi volje ili potpunoj predodređenosti svega onoga što se u životu jednog čovjeka ili zajednice događa, uzburkava duhove i dan-današnji biva predmetom rasprave. Ja ću ovom prilikom u kratkim crtama predstaviti učenje dvije grupe koje su najviše ostavile traga u historiji islamske civilizacije.

Prva grupacija, pozivajući se na određene kur’anske ajete (onako kako su ih oni razumjeli i shvatali), zastupala je stajalište da čovjek apsolutno ne posjeduje slobodu volje, te da je u svom (ne)činjenju apsolutno podređen Božijoj volji, odnosno onom što mu je unaprijed određeno. Zagovornici ovog stave i filozofske misli u islamskoj literaturi nazivani su eša’rijama. Ovdje je važno naglasiti da je čovjek primoran od strane Boga prihvatiti svoju sudbinu I stanje u kom se nalazi. Svako protivljenje i nezadovoljstvo vlastitom sudbinom ima se smatrati nepokornošću Bogu i velikim grijehom. Prema ovom učenju čovjek mora prihvatiti vlastiti materijalni I klasni status kao Božiju volju, te nema prava biti nezadovoljan i preduzimati bilo kakvu radnju i napor u cilju popravljanja vlastitog stanja i položaja u kom se nalazi. Iz ovoga se da zaključiti da ovakvo učenje odgovara vladajućim krugovima, te da su kroz historiju despotski “islamski” krugovi podržvalali ovakvu filozofiju i svim silama se trudili da rašire ovakvo ubjeđenje. Na žalost, u demokratskoj C. Gori, svijest Bošnjaka (izvinjavam se svjesnima) neodoljivo podsjeća na eša’ritsku školu mišljenja, jer se ne mirenje sa ratnim zločincima ondašnjg, (1992-1995) na žalost i današnjeg režima, samozvanih gospodara ljudskih sudbina od strane komformističkih (despotskih) bošnjačkih krugova smatra protivljenjem i neposlušnošću Bogu. Zato je evropska C. Gora jedina zemlja na svijetu gdje žrtve obožavaju svoje dželate!? Svoju lojalnost i vjernost svom “gospodaru” dokazuju svojim sigurnim glasovima čime zločince amnestiraju od odgovornosti!?

Druga grupacija, suprostavljena eša’ritskom mišljenju, među muslimanskim krugovima nazvana mu’tazilije, zastupala je mišljenje o apsolutnoj slobodi volje i djelovanja tokom cjelokupnog perioda života. Ovdje je važno naglasiti da shodno islamskom učenju kako je Bog prisutan u svemu onome što ljudi čine. Zato prema učenju mu’tazilija proizilazi da je Bog suodgovoran za zla i sva nedijela koje čovjek počini?! Ovakvo mišljenje i pored nepostojanja ove grupacije danas se može vidjeti u tlačiteljskim imperijalističkim i “islamskim” kraljevskim krugovima. Palestina, Afganistan, Irak, Čečenija… stotine hiljada ubijenih, desetine hiljada osakaćenih, hiljade silovanih, milioni gladnih, korupcija, mito, homoseksualizam, pedofilija, trgovina bijelim robljem, pornografija, duhovna prostitucija… dovoljno govore I opasno upozoravaju cjelokupnu ljudsku vrstu I zajednicu!?

Dakle, da je Bog stvorio čovjeka da čini samo dobro, u tom slučaju nebismo mogli reći da je čovjek slobodno biće. Zahvaljujući tome određeni ljudi slobodnom voljom i vlastitim izborom slijede Pravi put i čine samo dobro, a drugi vlastitom voljom i slobodom izbora čine zlo. Da je Uzvišeni Bog kojim slučajem pitao svakog od nas ponaosob da li želimo da posjedujemo slobodnu volju, siguran sam da bi smo svi do jednog rekli da. I u ovom slučaju radi se o Onome Ogromne Snage koji je svojom Mudrošću sve s mjerom stvorio. Ovdje se može postaviti još jedno pitanje. Od kuda onda u Kur’anskom tekstu i određenim ajetima Uzvišeni Bog govori kako On određene ljude uzvisuje i ponižava, pruža podršku, snagu, pomoć i sl?

ISLAMSKO STAJALIŠTE PO PITANJU SLOBODNE VOLJE - Ispravao islamsko stajalište po pitanju slobodne volje sadržano je u jednoj predaji Šestog Imama Džafera-el-Sadika, plemenitog potomka posljednjeg Božijeg Poslanika Hazreti Muhammeda, neka su Božiji blagoslovi na njih i njihovo čisto i časno potomstvo koja glasi: “Niti potpuna sloboda, niti potpuna prinuđenost.” Dakle, jedini ispravan odgovor koji će naći uporišta i u logičnom i u razumskom promišljanju. Pokušat ću ukratko prikazati taj stav.

1. Bog, je Apsolutni Vladar Svemira (kreacije), sve je Njegova tvorevina i sve je podređeno Njegovoj Volji.
2. Božija Volja upravlja kreacijom putem zakonitosti, po principu uzrok-posljedica (kauzalitet) I na tim principima egzistira,
3. Ponašanje i djelovanje čovjeka, predstavlja jednu vrstu uzročno-posljednične veze, a primaran odnos u ovom slučaju predstavlja čovjekova volja. Istina sloboda ljudske volje jeste Božija odredba. Dakle, Bog je htio da čovjek posjeduje slobodu volje i da samostalno donosi odluke. Ovakvim pristupom princip tewhida nije okrnjen.
4. Slobodna volja čovjeka ipak nije apsolutna jer na nju utiču brojni prirodni, društveni, vjerski, prirođeni i mnogi drugi faktori (kauzalitet). Iz ovoga se da zaključiti da se po pitanju slobode volje upravo radi o jakoj povezanosti slobode i prisile.
5. Ispred potpune slobode izbora čovjeka stoji Božija Objava, Poslanstvo, građanski i vjerski zakoni, stanje svijesti, razumijevanje…
6. Vrlo je važno naglasiti da na osnovu vlastite volje čovjek čini dobro ili zlo. Dakle, za zlo I opačinu u društvu I zajednici uvijek su krivi ljudi I nikako se ne može takvo stanje povezivati sa Božijom Voljom. Jako je važno shvatiti da ljudi kršeći I nepoštivajući Božije zakone i pravila moralnih i šeriatskih normi ponašanja čine zlo i stvaraju nered na Zemlji.

ZAŠTO BOG NIJE STVORIO ČOVJEKA DA ČINI SAMO DOBRO? - Pošto u Islamu nema zabranjenih pitanja i tabu tema, sasvim je logično da se neko od eventualnih čitalaca zapita, zašto Bog nije stvorio čovjeka da čini samo dobro? Odgovor na ovo pitanje mora biti logički I sasvim prihvatljiv razumu čovjeka kako bi odstranio svaku nedoumicu I sumnju. Ljepota Islama i potvrda da je Plemeniti Poslanik Islama a.s. u potpunosti izvršio svoju misiju između ostalog leži I u tome da svako pitanje zaslužuje i ispravan odgovor. Dakle, da je Bog stvorio čovjeka da čini samo dobro, u tom slučaju nebismo mogli reći da je čovjek slobodno biće. Zahvaljujući tome određeni ljudi slobodnom voljom i vlastitim izborom slijede Pravi put i čine samo dobro, a drugi vlastitom voljom i slobodom izbora čine zlo. Da je Uzvišeni Bog kojim slučajem pitao svakog od nas ponaosob da li želimo da posjedujemo slobodnu volju, siguran sam da bi smo svi do jednog rekli da. I u ovom slučaju radi se o Onome Ogromne Snage koji je svojom Mudrošću sve s mjerom stvorio. Ovdje se može postaviti još jedno pitanje. Od kuda onda u Kur’anskom tekstu i određenim ajetima Uzvišeni Bog govori kako On određene ljude uzvisuje i ponižava, pruža podršku, snagu, pomoć i sl?

Odgovor na ovo pitanje leži u onome što smo I sami posvjedočili I što imamo priliku svakodnevno gledati. Dakle, Bog, Uzvišeno je Njegovo Ime i visoko je On iznad onoga što govore tlačitelji i neznalice o Njemu, Svemir je stvorio i podredio Svojim principima i zakonitostima koji vladaju u njemu. Zato i čast i poniženje, imućnost ili siromaštvo, pobjeda ili poraz jesu prirodni tok stvari i posljedica su našeg ponašanja i (ne)poštivanja Božijih zakonitosti i imaju uzročno-posljednički karakter (kauzalitet). Naprimjer, ni jedan narod ne može očekivati da bude imućan, ako se sam ne potrudi da unaprijedi svoju privredu I ekonomiju kao primarni odnos stjecanja imetka. Ako moralne stvari postaju abnormalne i obrnuto, ako caruju kriminal, korupcija, mito… ako se zapostavi obrazovni i odgojni sistem, ako vladaju droga i prostitucija, ako se umjesto obožavanja Uzvišenog Gospodara počnu obožavati tirani i zločinci, ako se “ulema” počne baviti duhovnom prostitucijom…sasvim je prirodno i u sklopu Božijih zakonitosti i principa kreacije očekivati posljedice takvog djelovanja.

Ljudi su ti koji se moraju truditi da postupaju i poštuju od Boga data pravila i norme ponašanja, kako bi Uzvišeni Gospodar učinio da primi naša dijela i nagradi naš trud željenim plodovima!