Ibrahim ČIKIĆ: Građani Crne Gore koji su odbranili pravo na sjećanje u zadnjih dvadeset godina, a žele vjerovati svojim ušima i očima kojim su gledali zločine počinjene njima i drugima u neposrednom okruženju, te ako nisu spremni povjerovati u “ISTINU” da su im vladari nalik “Mahatmi Gandiju,” a visoki policiski i zatvorski čuvari poput “majke Tereze” izlažu sebe opasnosti da budu tuženi za klevetu i plate odštetu. Zločinci u C. Gori takve nazivaju Ibrahim, Monitor, Vijesti…

Školski primjeri zloupotrebe pravosuđa u odbrani genocidnog i zlikovačkog projekta “dva oka u glavi” čiji temelji leže na mitomaniji veliko-srpskog Dušanovog carstva (SANU), najbolje oslikavaju slučajevi poput Ilije Jurišića, Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Atifa Dudakovića, Stjepana Kljujića… Krajnji bezobrazluk i nemoral, vrhunac vulgarnosti perverzije prava i pravde, oslikava slučaj u kojem porodica ratnog zločinca i krvnika kosmičkih razmjera Ratka Mladića službeno traži da se zločinac od strane suda proglasi mrtvim, otkriva licemjernu politiku i svu brutalnost srbijanskog “demokratskog” zaokreta! Dok se protiv heroja odbrane BiH vode montirani sudski procesi, zločinci se proglašavaju mrtvim?! Da nije tragično bilo bi komično. Ono što fašistički srpsko-crnogorski režim nije uspio uraditi tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu tokom 1992-1995. godine najsavremenijom vojnom opremom i drogiranim, pijanim i nervno poremećenom “srpsko-crnogorskim zlikovcima”, pokušava se dovršiti kudikamo opasnijim i prljavijim dobro organiziranim metodama, tzv. “specijalnim ratom”. Posebno na udaru ovog produženog zločinačkog projekta nalaze se građani koji su se istakli u organiziranju i pružanju otpora pomahnitaloj fašističkoj nemani. Žrtve koje su preživjele zločin genocida i junaci herojske odbrane Bosne i Hercegovine lažnim optužnicama i sramnim presudama proglašavaju se krivim što se nisu dali odvesti pod srpsko-crnogorsku kamu. Da se radi o dobro organiziranoj mašineriji, te da zločin ima produženi karakter i da “dva oka u glavi” i dalje čvrsto stoje na startnim pozicijama vođe i najvećeg sina srpskog naroda ratnog zločinca, balkanskog kasapina S. Miloševića, jasno se vidi i na primjeru “demokratske C. Gore.” Građani Crne Gore koji su odbranili pravo na sjećanje u zadnjih dvadeset godina, a žele vjerovati svojim ušima i očima kojim su gledali zločine počinjene njima i drugima u neposrednom okruženju, te ako nisu spremni povjerovati u “ISTINU” da su im vladari nalik “Mahatmi Gandiju,” a visoki policiski i zatvorski čuvari poput “majke Tereze” izlažu sebe opasnosti da budu tuženi za klevetu i plate odštetu. Zločinci u C. Gori takve nazivaju Ibrahim, Monitor, Vijesti…

Putem tužbi organizatori zločina pokušavaju sebe zaštititi od odgovornosti i dugotrajnih zatvorskih kazni. Ipak zločini pravno ne zastarijevaju i to je ono što tjera zločince da nametnu prisilni zaborav i strah.

Apsurdnost takve obmane i zastrašivanja građana je i ova “privatna” tužba usmjerena protiv mene i “Vijesti”. Moji “privatni” tužitelji traže 120,000 eura za duševne boli koje sam im navodno nanio zato što sam se usudio sjećati zločina koji su nadamnom počinili prije 16 godina. Ključne ličnosti i organizatori zločina koriste iste one marionete i sluge koje su i tada, a na žalost i sada dio represivnog državnog aparata. Da je “privatnim tužiteljima” stalo do istine i da žele dokazati istinu pridružili bi se mom pozivu državnom vrhovnom tužiocu da pokrene istragu i omogući javni uvid u sudske i policiske spise akcije “Lim”. Ovako organizatori zločina na najbolji način pokazuju građanima “evropske” C. Gore da se povratak devedesetih godina u slučaju odbrane njihove zlikovačke kože može ponoviti filmskom

Zločin je zločin bez obzira na to ko ga je počinio i kakvo opravdanje tražio za njega. Isto tako zločin se ne smije zaboraviti jer se tako zaborav pretvara u generator zla koji će ponovo ohrabriti zločince da krenu u novi zločin! Knjigom “Gdje sunce ne grije” želio sam ohrabriti parlamentarne stranke u crnogorskoj Skupštini ne bi li usvojili zakon o lustraciji. Istina lustracija je bolan proces, ali proces u kojem moramo svi učestvovati. Dužnost svakog odgovornog pojedinca je da se suoči sa svojom prošlošću kako bi društvo izvuklo pouke i krenulo putem plemenitosti i ljubavi! Samo na taj način možemo spriječiti ponavljanje istorije i izgraditi čvrste temelje demokratskog i civiliziranog društva.

brzinom. Ako samo zbog sjećanja podižu jedanaestoricu protiv “Vijesti” i Čikića ko može garantirati da neće podići i hiljade drugih ako se ugrozi njihova imperija?! Kao potvrda ovih riječi može poslužiti činjenica da među mojim tužiteljima ima i onih koji su i pored ogromnog pritiska od strane policije i pravosudnih organa sačuvali profesionalnost službe. Sve ukazuje na to da vlast zloupotrebljava te ljude i njihove porodice. Pisanjem knjige želio sam dati svoj doprinos evropskoj Crnoj Gori! Zločin koji je bez sumnje počinjen na prostorima Crne Gore i bivše Jugoslavije nad Bošnjacima, Albancima i Hrvatima početkom 90-tih godina prošloga stoljeća, ne smije biti povod razdvajanja među ljudima i kočnica pomirenju i povod novim sukobima!

Sudskim presudama ne može se mijenjati prošlost! A prošlost moramo razumjeti, suočiti se s njom i prihvatiti istinu i onda kada ona govori o pobjedama i promašajima i onda kada ona govori o zločinima koji su počinjeni i za koje se mora odgovarati.

Prihvatiti ISTINU i onda kada ona ukazuje na zločin koji je od strane režima počinjen prema drugima, prvi je znak pozitivnih koraka u jednom društvu. Ni jedan se zločin moralno i pravno ne može opravdati drugim zločinom - u mom slučaju zloupotrebom pravosuđa, te perverzijom prava i pravde!

Zločin je zločin bez obzira na to ko ga je počinio i kakvo opravdanje tražio za njega. Isto tako zločin se ne smije zaboraviti jer se tako zaborav pretvara u generator zla koji će ponovo ohrabriti zločince da krenu u novi zločin! Knjigom “Gdje sunce ne grije” želio sam ohrabriti parlamentarne stranke u crnogorskoj Skupštini ne bi li usvojili zakon o lustraciji. Istina lustracija je bolan proces, ali proces u kojem moramo svi učestvovati. Dužnost svakog odgovornog pojedinca je da se suoči sa svojom prošlošću kako bi društvo izvuklo pouke i krenulo putem plemenitosti i ljubavi! Samo na taj način možemo spriječiti ponavljanje istorije i izgraditi čvrste temelje demokratskog i civiliziranog društva.

Radi podsticanja razvoja demokratskog i civiliziranog društva u Crnoj Gori pozivam Vrhovnog državnog tužioca da spriječi zloupotrebu pravosudnih institucija i obmanjivanje javnosti tako što će otvoriti istragu o zločinu i genocidu koji je bez sumnje počinjen prema Bošnjacima 1994. godine i spriječi produženi genocid koji se u vidu “privatnih tužbi” i dalje provodi nadamnom. Pozivam ministra za pravosuđe RCG da iskoristi svoje ustavne ovlasti i omogući mojim braniteljima uvid u sudske spise kako bih pokrenuo tužbu pred evropskim pravosudnim institucijama. Apelujem na NVO u C. Gori da se aktivno uključe u zaštitu elementarnih ljudskih i građanskih prava i nastave borbu za slobodu izražavanja i izgradnju sretnijeg građanskog društva zasnovanog na poštivanju prava i pravde.