Pošto je postalo sasvim izvjesno da će promocija moje knjige u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava sarajevskog Univerziteta i pored ogromnog pritiska biti održana u Domu oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te da će promocija poprimiti prvorazredni karakter, razno-razni plaćenici, rasturači dezinformacija razletjeli su se sarajevskom čaršijom kako bi umanjili značaj i vrijednost knjige. Veći crnogorci i od samoga Njegoša muslimanskog imena, a bošnjačkog prezimena izdajničke vjere obožavaoci “idola komfora” krenuli su radi sitnih šićardžiskih interesa braniti zločince i zločin. Pohode institucije, startuju ljude po ulicama, i kahvanama, te raznim dezinformacijama pokušavaju nekako napakostiti na prvom mjestu bošnjačkom korpusu, a onda meni i mojim prijateljima Iz Crne Gore koji su došli I učestvovali na promociji moje knjige. Udaraju po legendi crnogorskog čojstva i junaštva, ljudini i oličenju poštenja g-dinu Slobodanu-Slobu Pejoviću, Prof. dr. Milanu Popoviću eliti-elite intelektualne, sociološke i filozofske demokratske misli, lideru PzP-a Nebojši Medojeviću, gospodinu Miliki Pavloviću, čovjeku koji se odrekao svih privilegija I sebe I svoju porodicu izložio smrtnoj opasnosti radi odbrane osnovnih ljudskih prava I sloboda svih naroda, a posebno Bošnjaka. Znači, oni koji nisu vrijedni pomena, a ima ih raznih profila i zanimanja neumorno trče i ogovaraju, “šapću u povjerenju” savjetuju kako je Slobo ovo i ono, Ibrahim takav i ovakav, Milan ovako i onako…, a Milo se promijenio. Nije on više onakav, sada je on ovakav, ne bi on ni onda onako, ali eto morao je, zaboravite šta je bilo, “bilo pa prošlo” Bogu hvala mi smo ostali živi, a oni poklani, poubijani, silovane, protjerane…opravdavaju “sudbinom.”
Prijatelji mi govore i ibrete se pitajući me: “Ibrahime, da li je moguće da među crnogorskim bošnjacima ima onih koji su spremni pljuvati po Slobi, tebi, Miliki, Milanu…? Kakva je svijest i njihov karakter kada poslije svih zločina kroz koji je prošao bošnjački narod mogu da govore ovako? Misle li oni da ima neko ko ima jedan gram morala i čiste svijesti pri sebi da će im povjerovati u ono što pričaju? Vide li oni masovne grobnice, osjećaju li oni svježe rane koje još krvare, imaju li oni sjećanje, ima li išta što im je sveto?”

Znam dosta imena i prezimena onih koji od karakteristika ljudskog roda posjeduju samo ime. Nisu vrijedni pomena, zato ih neću po imenu navoditi. Navest ću samo njihova dijela pa “vi o razumom obdareni…” (Kur’an) sami prosudite. Kakav je soj onih čiji glas na izborima vrijedi 30-50 eura kada iz bošnjačkog Staljingrada organizovano dolaze na izbore i ako su pobjegli iz zavičaja kako bi spasili gole živote? Da li onaj koji sebe naziva insanom može napadati i govoriti laži o ljudskim veličinama poput Pavlovića, Popovića, Pejovića i njima sličnim? Ponudite im malo više od onoga što sada imaju priklonit će se vama. “Gledajte u ono što rade, a ne slušajte ono što govore.” (Hadis) “Oni su strast svoju za boga uzeli” (Kur’an) pa dalje nastavlja: “oni su gluhi nijemi I slijepi… njihovo prebivalište bit će džehennem…” kakav je mentalni sklop i u koju kategoriju možete svrstati onoga koji podržava i opravdava zločince i zločin? Mudri Kur’an o svetosti čovjeka i nepovredivosti njegove svetosti na život kaže: “Ko ubije jednog čovjeka kao da je poubijao cijelo čovječanstvo, a ko spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijelo čovječanstvo…” šta kaže Kur’ an o ogovaranju? “I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga a vama je to odvratno. Zato, bojte se Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” El-Hudžurat, 12. A Plemeniti Poslanik Islama najodabraniji i najpribraniji čovjek ljudskoga roda, onaj radi koga je Uzvišeni Gospodar sve stvorio, hazreti Muhammed, neka je Allahov blagoslov i mir na nj i njegovu čistu i časnu porodicu kaže: “U noći Miradža video sam ljude kako noktima grebu svoja lica. Upitah: “O Džibrile, ko su ovi ljudi?” On mi reče: “Oni su ogovarali ljude i sramotili njihovu čast.” U sljedećoj predaji Poslanik a.s. kaže: “Ogovaranje je krajnji napor nemoćnog.”

O onima koji potvaraju i izmišljaju ne istine o ljudima Kur’an kaže: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju tovare na sebe kletvu i pravi grijeh.” Plemeniti Poslanik o istim veli: “Potvora časnoga čovjeka teža je od čvrstih nepomičnih planina.”

Bog mi je svjedok, da sam sve svoje nade usmjerio prema Njemu. Gospodaru sam iznosio svoje potrebe i samo od Njega pomoć tražio. Molio Gospodara da tokom pisanja svakog slova i riječi On bude zadovoljan onim što pišem. Nisam razmišljao o posljedicama i poteškoćama kroz koje ću morati proći. Znao sam da je svaki čovjek na gubitku koji ne čini dobra dijela. Molio sam Gospodara da moja knjiga “Gdje sunce ne grije” bude uvrštena u dobra dijela. Gospodar je nagradio moj višegodišnji trud i sabur darujući mi blistavu pobjedu. Jer istinski sam vjerovao u hadis koji prenosi Imam Ali, Bog blagoslovio njega i njegovu čistu porodicu koji glasi: “Zasigurno ću razotkriti nepravdu, sve dok ne izađe istina iz njenih njedara!”