Čovjek prestaje biti čovjekom kada izgubi Gospodara
ČOVJEK NAŠEG VREMENA*
Autor: Ibrahim Čikić
Objavljeno: 14. Jun 2010. 02:06:04
Ibrahim ČIKIĆ: Tek danas nakon velikih naučnih otkrića i tehnološkog napretka nakon razvoja različitih svera materijalnog života postaje jasnija Kur’anska istina navedenog ajeta. Materijalni život je poput varke (fatamorgana). Tehnološki I materijalni napredak ne čine čovjeka. Čovjek prestaje biti čovjekom kada izgubi Gopodara. Svijest o Bogu je najveći ljudski domašaj i blagostanje, sve ostalo je varka.
Tehnološki napredak čovjeka i blagodati znanstvenih nauka dosegli su vrhunski stupanj razvoja. Zahvaljujući blagodatima električnih i elektronskih uređaja i pomagala mnoge “nemoguće” stvari postale su “mogućim” On sada jednim pritiskom na dugme upravlja toplotom, električnom energijom, vodom, hranom itd. Široka nebeska prostranstva potčinjena su avionima tako da sa rutinskom lahkoćom savlađuju velike razdaljine. Svemirski brodovi plove nebeskim prostranstvima do Mjeseca i drugih planeta kao da se radi o putovanju od grada do grada.

Čini se da se priroda zamorila hiljadama godina čuvanjem tajni, skrivenih u njenoj utrobi, te je odlučila otkriti ih čovjeku u što kraćem vremenu! Posljedica ovog veličanstvenog razgolićenja tajni prirode i zadivljujućih otkrića čovjeka dovelo je do ovladavanja prirodnim resursima i potencijalima, te njihovom potčinjavanju čovjeku. Vrhunac materijalnog blagostanja pretvorio je Zemlju u luksuzno opremljen dvorac, te lažno ulio nadu čovjeku da će vječno uživati u izobilju I materijalnim dobrima.

GRAMZIVE ŽIVOTINJE: Nažalost, ova medalja ima i svoje naličje. Savremena civilizacija opijena ogromnom tehnoločkom moći razvija materijalističku filozofiju pjevajući joj ode i uzvikujući parole pretvarajući čovjeka u gramzivu životinju koja dan i noć provodi u brizi za proizvodnjom i potrošnjom. Materijalizam se toliko uvukao u ljudsko biće da ga je pretvorio u mašinu koja proizvdi i troši. Hiljadama godina veličina čovjeka ogledala se u slobodi misli i dijela i na putu njenog ostvarenja bio je spreman žrtvovati i sopstveni život. Nažalost, danas je ponizni sluga, rob proizvodnje i potrošnje spreman da pred tim idolima žrtvuje svoju slobodu i slobodoumlje. Uzvišene ljudske vrijednosti gurnute u zapećak porađaju nametnute moralne vrijednosti te vrednuju čovjeka onoliko koliko je uključen u progres materijalnog blagostanja. U većini dijelova svijeta odgoj i obrazovanje temelje se na ekonomskim i materijalističkim kriterijima. Odgojno-obrazovni planovi i programi usmjereni su ka izgradnji mladih ljudi koji će donijeti veću ekonomsku dobit drugima. Parola koja je ovladala svijetom od običnih građana pa do intelektualne elite glasi: “Sve je u službi ekonomije i materijalnih uživanja!”

Čak ni oni koji se bave uzvišenom duhovnosti nisu imuni na privlačnost i uticaj ekonomsko-materijalne privlačnosti pa se i o vjeri govori i piše bolje i ljepše ako je to više plaćeno. Kada u našim ušima stalno odzvanjaju i pred našim očima blješte priče o novcu kao eliksiru moći i sreće, čudu svemoćnom, rješenju svih problema, niko više i ne pita na koji način se došlo do novca “na sreću”, pljačkom krađom, otimanjem, drogom, trgovinom bijelim robljem… Ako nas iz dana u dan bombarduju da čovjek nije ništa drugo već “životinja” koja privređuje i troši novac, kao prirodnu posljedicu takvih materijalističkih filozofija imamo ljude koji žrtvuju svoje tjelesno, mentalno (duhovno) i moralno zdravlje.


Mladi ljudi su svjesni da tehnološka sredstva ne služe čovjeku već da se robuje sredstvima. Da prevazilaženje geografskih udaljenosti i granica razdvajanja nije dovelo do zbližavanja ljudi. Znaju da ogroman broj ljudi živi u siromaštvu i bijedi I da nikada nisu osjetili osjećaj sitosti. Strepe od dana kada će ta ogromna masa obespravljenih ljudi krenuti da traži promjene. Pitaju se gdje je granica trpljenja materijalne ljudske bijede i siromaštva?
U POTRAZI ZA SMISLOM I CILJEM ŽIVLJENJA: Ipak, djeluje ohrabrujuće činjenica da se iz zapećka širom zemaljske kugle čuju glasovi nade koji najavljuju praskozornu bjelinu koja označava početak novoga dana. Mladi ljudi iz najrazvijenijih zemalja svijeta i ako žive životom punim raskoši nisu osjetili gorčinu gladi i borbu za biološki opstanak najavljuju oslobađanje iz kandži čudovišta koje zovemo procesom proizvodnje i potrošnje. Već duže vremena oni poručuju, pitaju i traže odgovor: “Mi u ovoj luksuzno opremljenoj palači život vidimo besmislenim, ispraznim i bezvrijednim. Koji su to ljudi ovdje sretni? Kojoj to luci spasenja i pristaništu mira plovi ova pretovarena lađa? Kada ćete u čovjeku početi promatrati vrijednost i svetinju?” Mladi ljudi su svjesni da tehnološka sredstva ne služe čovjeku već da se robuje sredstvima. Da prevazilaženje geografskih udaljenosti i granica razdvajanja nije dovelo do zbližavanja ljudi. Znaju da ogroman broj ljudi živi u siromaštvu i bijedi i da nikada nisu osjetili osjećaj sitosti. Strepe od dana kada će ta ogromna masa obespravljenih ljudi krenuti da traži promjene. Pitaju se gdje je granica trpljenja materijalne ljudske bijede i siromaštva? Sigurno je da ovi osviješćeni mladi ljudi koji su se otrgli od kandži materijalizma, a ima ih u oba današnja svjetska bloka i ogromna večina potlačenih traži promjene. Ne žele više robovati tom velikom idolu zvanom industrija. U velikim sistemima čovjek je lišen svojih vrijednosti pod isprikom da to nalaže točak industrije koji se isuviše brzo okreće. Ovi mladi ljudi i potlačeni nisu zadovoljni onim čemu ih tehnologija i materijalistička filozofija danas uče. Oni traže odgovor na pitanje koje ih muči a to je: “Zašto živim? Radi čega sam stvoren?!” Ovaj “povratak sebi” šapati i uzvici koje on proizvodi sigurno čovječanstvu donose sretnu samosvijest i blagostanje koje će polučiti novo rađanje ljudskog društva i podučiti čovjeka da više ne podlegne prevari pa “napredak čovjeka” ne zamijeni “razvojem sredstava za proizvodnju”. Svjetska civilizacija mora prepoznati stvarni ljudski cilj “razvoja” i pripremiti se za istinski povratak ljudskim vrijednostima.

ŠTA O OVOME KAŽE KUR’AN?: Kur’an ističe načelo po kojem je život sa svim svojim ljepotama i ugodnostima isprazan i bezvrijedan ukoliko ne sadrži cilj dostojan čovjeka, ukoliko je imun na vjeru i duhovnost. Čovjeka koji je privržen takvom životu, Kur’an smatra gubitnikom, njegov trud uzaludnim.


Tek danas nakon velikih naučnih otkrića i tehnološkog napretka nakon razvoja različitih svera materijalnog života postaje jasnija Kur’anska istina navedenog ajeta. Materijalni život je poput varke (fatamorgana). Tehnološki i materijalni napredak ne čine čovjeka. Čovjek prestaje biti čovjekom kada izgubi Gopodara.
“Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda i uljepšavanje i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo.” Kur’an LVIII: 20

Na drugom mjestu, Kur’an prvo govori o Bogu Uzvišenom kao svjetlu nebesa i Zemlje, duhu i zbilji svijta, upućivaču i cilju konačnome…, pa potom spominje vrijedne, vrle ljude, one koje njihovi životni poslovi, kupovina i prodaja ne odvraćaju od temeljne svrhe njihova življenja te tako priskrbljuju sebi najbolju nagradu za svoj trud. Njihov rad iznova donosi sve bolje plodove i unapređuje njihove vrline. A onda, o ljudima koji žive bez cilja i svijesti o Bogu, Kur’an kaže:
“A dijela nevjernika su kao varka u pustinji u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe,-a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti njegov račun, jer Allah veoma brzo obračunava, ili su kao tmine dubokog mora, koje prekrivaju talasi, sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi,- a onaj kome Allah ne da svijetlo neće svijetla ni imati.” XXIV: 39-40.

Tek danas nakon velikih naučnih otkrića i tehnološkog napretka nakon razvoja različitih svera materijalnog života postaje jasnija Kur’anska istina navedenog ajeta. Materijalni život je poput varke (fatamorgana). Tehnološki i materijalni napredak ne čine čovjeka. Čovjek prestaje biti čovjekom kada izgubi Gospodara. Svijest o Bogu je najveći ljudski domašaj i blagostanje, sve ostalo je varka. I na kraju još jedan Kur’anski ajet:
“Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove-Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikrivati. Njih će na Onom svijetu samo vata peći, tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biti će uzaludno sve što su učinili.” XI: 15-16.

FussNote:
*Smjerokazi islama izdavač Ibn Sina.