Iz sarajevskog drugog ugla: Promocija knjige Čikića Ibrahima "Gdje sunce ne grije"
DR. PELIDIJA: VAŽNO SVJEDOČANSTVO IZ OLOVNIH DANA
Autor: Salih Smajlović
Objavljeno: 14. May 2010. 17:05:22

Sa promocije u Domu Armije: O Čikićevoj knjizi i torturama od strane Miloševićevog, Bulatovićevog i Đukanovićevog diktatorskog režima govorili su najeminentnije ličnosti iz BiH, Sandžaka i CG

Fragmenti iz knjige " Gdje sunce ne grije"

Autor knjige Ibrahim Čikić, u svom kazivanju u knjizi, koja je zapravo njegov dnevnik, kaže i ovo:" Mjesec je juli 1994. godine. Već pola godine nalazim se u bjelopoljskom istražnom zatvoru. Ležim u ćeliji br. 1, koja je duga pet, a široka tri i po metra. U njoj su tri kreveta i lavabo. Mala i velika nužda obavljaju se u kanti.
Mokar, prebijen, gladan i žedan, neispavan, izmrcvaren elektroškovima, teturam ka izlazu i WC-a nesigurnim korakom.
Konačno malo odmora i predaha. Dok krvnici odmore i popiju dodatu dozu kako bi postali što krvoločniji. U akoholu traže snagu za dalja zlodjela.
" Reci, Turčine, zadnju želju", dreknu onaj na mojim leđima. Nisam mu ništa odgovorio, samo sam tiho i sebi ponavljao:" Nema drugog boga osim Allaha, On nema druga i niko mu ravan nije, i Muhammed je Njegov poslanik."
Udarac i ostadoh bez svijesti. Zapadoh u potpuni mrak.
" Ustaj, majku ti tursku, pa nismo te ovdje doveli da se izležavaš"!
" Sina smo ti zaklali pred majčinmim očima, samo da ga još ispečemo i da ti ga pomiješaog sa krmetinom serviramo da jedeš!
"Silovanje žene i sestre je ostavljeno za kasnije", začuh glas koji mi ovo saopšti pa poslije kraće pauze nastavi:" Sve ovo je nula kakav kraj tebe čeka. Živog ćemo te odrati pa posutog solju pustiti šumom da lutaš!
Vriska prestrašenih žena koje siluju, posljednje je sjećanje, koje sam ponio iz Foče.
Nema riječi niti sam u stanju opisati kakve sam sve patnje i boli preživio narednih nekoliko mjeseci boravka u zatvoru, gdje sam proveo godinu dana.


Recezenti knjige kažu:
Andrej Nikolaidis, jedan od recenzenata knjige, kaže:" Vlast i narod u Crnoj Gori su isti. Ista ona ravnodušnost za tuđu nesreću, ista ona spremnost da se oči zatvore pred očitom nepravdom, isti onaj strah da se progovori i svjedoči o sramoti i zlu koje smo imali onda, imamo i danas. Uvijek se zlo i nepravda dešava nekom drugom."
Miodrag Živković, također recenzent knjige, ističe:" Knjiga Ibrahima Čikića, pored bolnog prisjećanja i tragične ispovijesti, baca prkosno u lice čitaocu provokaciju, motiv za promišljenaje, nudi i čitaocu spas snažeći volju. Njegova knjiga nije samo pisani trag o jednom vremenu i sudbini " imena" koje nosimo, ona je odlučnost hrabrog čovjeka da spriječi da ćutanje nadglasa istinu."
Dr. Rešid Hafizović ističe: " Knjiga, - Gdje sunce ne grije" predstavlja autentično i potresno svjedočanstvo o stradanju Bošnjaka tokom netom minule krvave agresije nad BiH i njenim temeljnim narodom-Bošnjacima."

Iz biografije Ibrahima Čikića
Autor knjige " Gdje sunce ne grije", Ibrahim Čikić, rođen je 1956. godine u Bijelom Polju, u staroj trgovačkoj porodici, koja se prije 300 godina doselila iz Budima. Njegovi roditelji Avdo i Samija imali su petero djece. Ibrahim je završio školu za modnog krojača. U 20. godini doživio je povredu oka, te je nakon dugogodišnjeg liječanja, ostao invalid.
Zbog progona i zlostavljanja, koja su se činila nad njim, sedam godina sa porodicom, suprugom Rabijom, kćerkom Nudžejmom i sinom Alijem živi u Sarajevu.
Njegov život se od 1994. godine, nakon hapšenja, potpuno promjenio. Njegova knjiga" Gdje sunce ne grije" izazvala je nazapmaćen publicitet.

Knjiga " Gdje sunce ne grije" autora Ibrahima Čikića, u kome on opisuje sav užas koji je doživio u zatvorima Bijelog Polja i Foče, poput najtežehg horora, čita se u jednom dahu. To je autorova osobna drama, koju je doživio od momenta kada je 1994. godine uhapšen, preko zatvorskih kazamata, do danas, kada su ga u knjizi, prepoznati zlikovci, tužili za neistine, zbog čega je morao napustiti rodno mjesto i prije sedam godina nastaniti se u Sarajevu.
Optužen da je snajperista, iako je obnevidio.

Knjiga u Sarajevu pobudila veliko zanimanje

Četvrtog maja 2010. godine u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu, održana je promocija knjige "Gdje sunce ne grije", autora Ibrahima Čikića, njenog izdavača: Inicijativa mladih za ljudska prava, Crna Gora, u sklopu edicije “Dokumenti“, čiji je cilj ostavljanje pisanog traga o zlodjelima koja su činjena devedesetih godina prošlog stoljeća, tokom oružanih sukoba, na prostorima bivše Jugoslavije. Ovo je drugo izdanje te knjige, odštampane 2008. godine, i njena prva promocija u BiH, dvije godine nakon što je promovirana u Podgorici.
Organizator promocije knjige bio je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Promocija ove knjige pobudila je veliku pozornost Sarajlija, koji su, kao i Ibrahim Čikić, žrtve Srbo-četnika, koji su više od tri godine mučili i ubijali žitelje glavnog grada BiH. I ispovijest Ibrahima Čikića, ispisana na 300 stranica knjige " Gdje sunce ne grije", odslikava nam šta je sve on doživio i kroz kakve je torture prošao od momenta, kada su ga 1994. godine, zajedno sa 24 Novopazarca i 21 Bjelopoljcem uhapsili i optužili po 17 tačaka optužnice, među kojima i za to, što je navodno, kao snajperista, trebao ubijati srpsku djecu, bez obzira što je skoro potpuno obnevidio. Uhapšen je 24. februara 1994. godine, a u kasnim noćnim satima 28. februara doveden kod istražnog sudije, pod optužbom da 1993. i 1994. htio stvoriti državu Sandžak, da je specijalista za rušenje mostova i pruga, pa je u bjelopoljskom zatvoru, a kasnije i u fočanskom - stravično mučen.
Na promociji knjige "Gdje sunce ne grije" autora Ibrahima Čikića, govorili su:
prof. dr. Milan Popović iz Univerziteta Crne Gore u Podgorici, prof. dr. Mile Babić, dekan Franjevačke teologije, prof. dr. Ismet Dizdarević, predsjednik UO Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Smail Čekić, direktor tog instituta, Milika Pavlović, književnik i publicista, prof. dr. Enes Pelidija iz Univerziteta u Sarajevu, Gojko Berić, novinar “Oslobođenja“, Safet Sijarić, književnik, Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik “Monitora" i Slobodan Pejović, ključni svjedok zločina nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u Herceg Novom.
Promotori su istakli da je knjiga " Gdje sunce ne grije" svjedok zločina nad nevinim čovjekom i da su akteri tog i sličnih zločina ljudi, koji danas obnašaju najviše funkcije u državnom vrhu Crne Gore.

Riječi promotora
Prof. dr. Mile Babić,
dekan Franjevačke teologije u Sarajevu, na promociji knjge reče:" Blago Ibrahimu Čikiću, pa on nije načinio nikakvo zlo, a oni koji su ga počinili nad njim, živi su mrtvaci".
Prof. dr. Smail Čekić: "Potresno svjedočenje Ibrahima Čikića pokazuje elemente genocida i pokušaja da se istrijebi određena grupa ljudi, iza čega je stajala država. Crna Gora još nije otklonila sve nepravde prema Bošnjacima u BiH."
Milika Pavlović, književnik i publicista, govorio je o tome da su današnji vlastodršci u Crnoj Gori krivi za torture nad Bošnjacima, kao što su zločini u Štrpcima, deportacije izbjeglica iz BiH i drugi slučajevi zlostavljanja. On je spomenuo više zločinačkih parola pod kojima su zločinci atakovali na nedužne narode, drugih nazora i vjerskih opredjeljenja, među kojima i onu parolu:" Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo".
I prof. dr. Milan Popović je spomenuo slučaj 11 osoba, koje su se prepoznale u knjizi i tužile njenog autora, da su to samo spolja privatne tužbe, a da su one zapravo maska nosilaca i izvršitelja progona, čija je žrtva Ibrahim Čikić.
Dr. Rasim Muratović je također istaknuo da je montirana optužnica protiv Ibrahima Čikića učinjena u cilju zastrašivanja i brisanja historijskog pamćenja Bošnjaka.
Safet Sijarić, književnik: "Ibrahim Čikić je principijelan čovjek među zatvorenicima, koji su spremni prodati svoju ljudskost. Čikićeva knjiga nas vodi u jednu prokletu avliju i sivi dom."
Dr. Ismet Dizdarević: " Knjiga" Gdje sunce ne grije" je jedna osobna psihološka drama doživljena u jednoj atmosferi, koja je sama po sebi bila tako modelirana da je čovjek morao da preživi ono što je preživio i Ibrahim Čikić je sve to izdržao i odnio moralnu pobjedu. On je ostajao permanentno miran jer je duboki i iskreni vjernik."
Prof. dr. Enes Pelidija za knjigu veli da je ona važno svjedočanstvo iz olovnih dana i da će ona biti tokom vremena sve vrijednija i zapaženija.
Gojko Berić uz ostalo naglasi: " Čovjek na koga se okomila ova politička i sudska perverzija pljačkaško-švercerske vlasti Mile Đukanovića, zove se Ibrahim Čikić. Njegova tragedija ga je učinila moralnom gromadom, a njegove mučitelje šljamom i postao je simbol pobjede dobra nad zlim. U katalogizaciji njegove knjige, urađenoj u Centralnoj narodnoj biblioteci Crne Gore, agresija na BiH je zamijenjena sintagmom " građanski rat". A ako vas interesuje šta je sa Čikićevim mučiteljima, oni su, hvala na pitanju, svi dobro i zdravo. Javni tužilac, odnosno sudija, koji mu je izrekao kaznu, unaprijeđeni su i danas uživaju na visokim državnim položajima u pravosuđu. "
Nebojša Medojević, lider PzP/ Pokret za promjene - Crne Gore: "Iza svakog zločina stoji politika, a iza svake politike političari. Ovdje se radi o državnom zločinu iza kojeg stoji vlast u Crnoj Gori. Našem vladaru je bitno da zadrži dobre odnose sa Bošnjacima, jer je svjestan da bez Bošnjaka ne bi vladao. On je u zadnja tri mjeseca, tri puta bio u Sarajevu. Ja ću sve učiniti da druga, prava i istinska Crna Gora pobijedi i da onda dobijemo slobodnog nezavisnog tužioca, koji će podignuti optužnicu za ljude koji su te Ibrahime Čikiću zlostavljali i učiniću sve da ti ljudi završe u zatvoru. Ja sam srećan da postoje ljudi kao Ibrahim Čikić, koji na zločin ne odgovaraju zločinom."
Esad Kočan, urednik nezavisnog nedjeljnika "Monitor", govorio je o tome kako su se kroz ovaj list borili protiv zla i zločinaca, počevši od Štrbaca, deportacije Bošnjaka, zločina koji su činjeni prema Ibrahimu Čikiću.
Slobodan Pejović, ključni svjedok nad Bošnjacima BiH u Herceg Novom:" Knjiga Ibrahima Čikića mogla bi se nazvati i knjigom o žrtvi i dželatu. Ne ponovilo se nikad više ovakvo zlo."
Moderator promocije bio je prof. dr. Faruk Dalagija.

Tekst je u skraćenoj verziji objavljen u listu "Preporod"