Albinot MALOKU: Berić ni kritici prema vjerskim vođama u BiH ne pristupa kao mrzitelj vjere ili ateista, već kao čovjek pun ljubavi prema Bogu i ljudima. Za njega uloga vjere i vjerskih poglavara je da učini čovijeka dobrim. U jednom pasusu ljutito piše: „U Republici Srpskoj srušene su sve džamije, među njima biseri otomanskog graditeljstva banjalučka Ferhadija i fočanska Aladža.” Ali uljudno i kao što general naređuje svojim vojnicima kaže: “Svaka srušena bogomolja zaslužuje da je ljudska ruka vrati u prvobitno stanje, makar se u njoj već sutra nemao ko moliti.”

Pisati o istini nije lahko. Konstruisati laž nije teško. Autor knjige „Zvijeri na okupu“ je kao prvo ljudsko biće sa racionalnim mozgom i njemu nije teško da piše o istini. Na više od četiri stotine stranica u ovoj knjizi okupljene su kolumne i eseji preko kojih autor jasno i bolno iskreno iskazuje stvarnost kroz koju je prošla Bosna i Hercegovina.

Autor knjige, Gojko Berić u svojim tekstovima govori o ratnoj i poratnoj političkoj sceni na prostoru bivše Jugoslavije, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. On govori i o europskoj i svjetskoj politici koja je duboko upletena u dešavanja u regionu.

Berić pripada nevelikoj nahiji intelektualaca srpske nacionalnosti, koji otvoreno piše o onima koji su unesrećili milione ljudi, koji su učinili monstruozne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

U knjizi su okupljene kolumne i eseji publicirani od 2000. do 2006. godine, a Gojko Berić je pisanju prilazio sa načela moralnosti. On je i kao kolumnista dnevnog lista „Oslobođenje“ poznat po odgovornosti sa kojom se odnosi prema svojim analizama. Ta doza odgovornosti se primjećuje i u knjizi „Zvijeri na okupu“.

Ova knjiga autora Gojka Berića može da se čita i kao povijesna knjiga. Ni na kom polju autor ne pristupa kritici prema dešavanjima i stvarima kao mrzitelj, već sa raciom.

Tekstovi u knjizi su poredani linearnim tokom dešavanja koja su se zbivala. Knjiga je podjeljena u poglavlja sa kratkim naslovima. Jasnoća i preciznost s kojom se Berić rukovao tokom pisanja i stranom čovjeku, sa malo znanja bosanskog jezika, daje puno prostora da razumije priču.

Gojko Berić Autor ima oštar stav prema laži i intelektualno se bavi temom istine. Kritički i sa dozom ljutnje argumentira to da Srbi vole laž, kazavši: “Srbi vole da čuju laž. Tradicija je tradicija. To traje još od Kosovske bitke.“ Oni koji relativiziraju događaje rekli bi, gospodin Berić pođe od toga da svak treba očistiti ispred svog praga pa tek onda tražiti od komšije da to isto učini. Ali ne, Berić je toga svjestan i to ni u kom slučaju ne čini. On je bosanski Srbin, ali je prvo ljudsko biće i govori jezikom pravde!

Kada autor piše o granicama, na nekoliko mjesta sam pronašao sebe. On piše: „Mladi, omaleni slovenački policajac lista moj bosanski pasoš i gleda čas u mene, čas u fotografiju na pasošu. ....Postajem nervozan, čak ljutit.“ Kontrola na granici je bila za mene uvijek, kako i Berić kaže oblik psihičke torture.

Autor ima oštar stav prema laži i intelektualno se bavi temom istine. Kritički i sa dozom ljutnje argumentira to da Srbi vole laž, kazavši: “Srbi vole da čuju laž. Tradicija je tradicija. To traje još od Kosovske bitke.“ Oni koji relativiziraju događaje rekli bi, gospodin Berić pođe od toga da svak treba očistiti ispred svog praga pa tek onda tražiti od komšije da to isto učini. Ali ne, Berić je toga svjestan i to ni u kom slučaju ne čini. On je bosanski Srbin, ali je prvo ljudsko biće i govori jezikom pravde!

Berić ni kritici prema vjerskim vođama u BiH ne pristupa kao mrzitelj vjere ili ateista, već kao čovjek pun ljubavi prema Bogu i ljudima. Za njega uloga vjere i vjerskih poglavara je da učini čovijeka dobrim. U jednom pasusu ljutito piše: „U Republici Srpskoj srušene su sve džamije, među njima biseri otomanskog graditeljstva banjalučka Ferhadija i fočanska Aladža.” Ali uljudno i kao što general naređuje svojim vojnicima kaže: “Svaka srušena bogomolja zaslužuje da je ljudska ruka vrati u prvobitno stanje, makar se u njoj već sutra nemao ko moliti.”

Berić u svoju knjigu navodi i povijesne činjenice kazavši: „U procesu raspada Jugoslavije Srpska pravoslavna crkva nije brinula o svojoj hršćanskoj misiji, o Božijim i ljudskim zakonima, o pravdi i pravu drugih naroda da budu svoji na svome, nego svom snagom latila se raspaljivanja vjerskog nacionalizma, žureći da pored krsta prigrabi i mač u svoje ruke.“ Filetizam Srpske pravoslane crkve objašnjava na konkretnoj situaciji, a to je raspad Jugoslavije.

Poslije svih događaja koja su se desila na tlu Jugoslavije, a posebno na Kosovu, koje je proglasilo neovisnost 2008. godine Berić je proročanski konstatirao: “Ona (SPC) ne može da shvati da Kosovo više nikada neće biti pod vlašću Beograda.”

U nekoliko naslova Berić se bavi maratonskim sudskim procesom tribunala u Hagu u slučaju Milošević. On navodi: “Sa Miloševićem ne mogu biti pokopani i zločini njegovog režima.”, te konstatira da “Njegova smrt ne može poništiti njegovu krivicu.”

Kada razmotrimo rad tribunala u Hagu i posebno bivše tužiteljice, koju Berić s pravom naziva u jednom naslovu “Gospođa Karla trgovkinja”, bez rezerve možemo kazati da je gore navedeni tribunal, više se bavio nepravdom nego pravdom.

Knjiga „Zvijeri na okupu“ jednom riječju je za svaku pohvalu i još dublju analizu, iako je stil pisanja vrlo jasan i konkretan.

Autor je neovisni analitičar i istraživač