Poštovani uredniče,
Gospodine Esade,
Esselamu alejkum!

vratio sam se sa mog trećeg Hadždža sretan i presretan. Na Hadždžu mi je bilo lijepo, prelijepo i želio bih da se to ponovi, ali meni je osamdesetdruga, pa kako Allah dž.š. odluči.

Bilo je divno. Ima scena dirljivih ali ima i tužnih; lijepih, prelijepih. Ja ću o njima da pišem u mom nastojanju da prikažem Hadždž, taj veličanstveni skup vjernika da učinim dostupnim svim ljudima i svim uzrastima, baš onako kako zaslužuju Sveta mjesta Mekka, Medina, Arafat…

Uz mene su bila dva mladića koji su rođaci međusobno. U ovim godinama oni su mi bili pokretačka snaga, i nisam se usudio da pokažem ni umor, ni strah, ni rano raneći i kasno ležući. Sve sam dostojanstveno i junački podnio, njima za primjer. Oni danas u Kuraby džamiji pričaju o meni, o našem Hadždžu kao nešto njima nestvarno, nešto što je samo dozvoljeno "meni". Ja se radujem da njihova priča potiče iz njihove duše i ulijeva se u duše mladih koji će, ako Allah drugačije ne odredi, slijediti njihov put u želji i nijjetu da obave Hadždž.

Na brdu Arafat u jednom danu, u istom vremenu bilo je pet miliona hodočasnika. Tri i po miliona je došlo vizama; ostali su došli pješice, koristeći "prečice" preko pustih brda i planina. Kolona za kolonom je putovala između Mekke i Medine. Doduše ja sam iamo “privilegiju” voziti se busom sa erkondišnom i to na prvom mjestu iza šofera, tako da sam imao divan pregled cijelog putovanja od 476 kilometara.

Usput sam snimao te kolone hodočasnika čija je želja da obave Hadždž. U toj njihovoj želji nije bilo prepreka i nije im smetao tako dug i naporan put do svog cilja. To mogu samo hinsani visokog morala i duhovnog nadahnuća.

I da dodam da sam na Arafatu molio Svevišnjega da poživi sve vas koji doprinosite tom uzvišenom zvanju "Bošnjaci.net", za koji se svestrano borite da svijetu date ISTINU i da doprinesete slobodi svoje, moje i vaše domovine Bosne i Hercegovine.

Uz maksuz selam i do sljedećeg javljanja,

Vaš hadždži Safet Avdić iz divne Australije.

Hvala!