Prof. dr Šefket KRCIĆ: Svim trezvenim i racionalnim ljudima, a posebno kritičkim analitičarima je poznato, da država stoji iza diskriminacije Bošnjaka na ovim prostorima. Naime, država želi zakonima da pokrije novi izolacionizam Sandžaka, njegovo izdvajanje, odvajanje, cijepanje na više djelova, u više regiona kako bi građani, posebno Bošnjaci izgubili svaki smisao da žive na svojim vjekovnim ognjištima. Takav izolacionizam na djelu je neprimjeran i jedinstven u Evropi. To je još jedan u nizu pokazatelja da je Sandžak postao izolovano i pocijepano ostrvo izmeću Srbije i Crne Gore. To je doista neprimjeran odnos vođenja jedne antidemokratske politike Beograda i Podgorice prema Bošnjacima u cjelini. Bošnjaci koji su se etabilirali u strukture vlasti Beograda i Podgorice, očigledno okrenuli su leđa Sandžaku i svom narodu. Takvo stanje Bošnjaci nisu zaslužili da budu marginalizirani od strane države.

Pristup
Cijenjeno Predsjedništvo, dame i gospodo, koleginice i kolege, dozvolite da vas sve selamim u ime Matice Bošnjaka Sandžaka, kao i ispred intelektualaca iz Južnog djela Sandžaka. Organizatoru se najljepše zahvaljujem na ljubaznom pozivu i ujedno izražavam zahvalnost što mi se pružila prilika da prvi govorim na današnjem skupu, kao i da ukažem na ključne probleme i dam preporuke u vezi ključnih pitanja koja je cijenjeni Glavni muftija dao u pozivu ovog skupa. Jasno sam vaš masovni odziv govori da ste ovo pitanje vrlo ozbiljno shvatili, koje prema mom dubokom uvjerenju izuzetna prilika našeg budućeg jedinstvenog djelovanja i stvaranja elitnog intelektualnog potencijala Sandžaka.

Suočavamo se sa najvećim izazovima ovog vremena, tj. nalazimo se pred traženjem odgovora za državni pokušaj diskreditacije Regije Sandžak i Bošnjačkog naroda u cjelini. Samo informativno da kažem, više od dvije i pol decenije se bavim intenzivno Sandžačkim pitanjem, kao i Enciklopedijom bošnjačke kulture Sandžaka. U posljednjih mjesec dana sam objavio više priloga u domaćoj i inozemnoj štampi o kontraverznom prijedlogu Zakona o regionalizaciji, sa čijim sadržajima vas ne bih u ovom trenutku opterećivao, nadam ste da ste većina vas sa tim upoznati preko medija. Žalim što se ovim problemom mali broj ljudi bavi, žalim što je otupjela oštrica naših oficijalnih predstavnika u Vladi R.Srbije i Parlamentu R.Srbije, upravo kad je u pitanju status i diskriminacija Bošnjaka kao manjinskog naroda u Srbiji i Crnoj Gori, kao i sve učestalije zaboravljanje sandžačkog pitanja, kao kamena temeljca egzistencije i uopće opstanka našeg naroda na ovim surovim balkanskim prostorima.

Pitam se, zašto je od pada Miloševićevog diktatorskog režima (5.oktobar 2000. g.), neočekivano došlo do bujanja konformizma i podaničke svijesti među političkim predstavnicima Sandžaka. Građani Sandžaka ničim nisu zaslužili da se njihovi glasovi na parlamentarnim izborima, izborima za predsjednika države i za Ustav države, okreću protiv njih samih. Dakle, došlo je do obrta u javnosti da oni koji su obećavali Regiju Sandžak i rješenje statusa naroda Bošnjacima, danas su se poistovetili sa njihovim progoniteljima. Brojne su činjenice o diskriminaciji prema Bošnjacima u svim strukturama vlasti, počev od pravosuđa do izvršne vlasti. Na taj način Bošnjaci ničim nisu zaslužili ovakvu izolaciju.

Kao osvjedočeni integralist, koji se javno založio, prilikom referendumske kampanje u C.Gori 2006. godine za isključivo i prvenstveno jedinstveni Sandžak, namjera mi je da u ovom kraćem analitičkom diskursu skrenem pažnju na nekoliko pitanja, koje se tiče direktnog kontinuiteta diskriminacije i legalizacije genocida nad Bošnjacima u Srbiji i Crnoj Gori. U pitanju je djelovanje države prema manjinskim narodima i njihova diskriminacija, izuzev za one koji su Srbi i Crnogorci. Dalje, da bi ukazao na neke segmente svoje pozicije na kraju ću biti slobodan da iznesem nekoliko svojih prijedloga i preporuka koje bi mogle ući kao ideje koncepta za moguću rezoluciju ili deklaraciju sa ovog skupa koja bi bila upućena prema najvećim državnim organima i javnosti u cjelini.

Konzervativnost države
Svim trezvenim i racionalnim ljudima, a posebno kritičkim analitičarima je poznato, da država stoji iza diskriminacije Bošnjaka na ovim prostorima. Naime, država želi zakonima da pokrije novi izolacionizam Sandžaka, njegovo izdvajanje, odvajanje, cijepanje na više djelova, u više regiona kako bi građani, posebno Bošnjaci izgubili svaki smisao da žive na svojim vjekovnim ognjištima. Takav izolacionizam na djelu je neprimjeran i jedinstven u Evropi. To je još jedan u nizu pokazatelja da je Sandžak postao izolovano i pocijepano ostrvo izmeću Srbije i Crne Gore. To je doista neprimjeran odnos vođenja jedne antidemokratske politike Beograda i Podgorice prema Bošnjacima u cjelini. Bošnjaci koji su se etabilirali u strukture vlasti Beograda i Podgorice, očigledno okrenuli su leđa Sandžaku i svom narodu. Takvo stanje Bošnjaci nisu zaslužili da budu marginalizirani od strane države. Poznata je činjenica da su Bošnjaci najlojalniji narod u ovoj zemlji pa se pitamo zašto im je država okrenula leđa!?

Zato, slobodan sam postaviti pitanje, zašto država ne štiti svoje građane, nego ih porobljva!? Država je u biti fundamentalni i najvažniji oblik političkog organiziranja svakog društva. Kao takva, država je historijska kategorija i tvorevina o čijem nastanku i smislu egzistiranja nije mi cilj ovdje govoriti, jer je to svakom učenom čovjeku poznato, a vama ovdje posebno.
Međutim, ukazaću na smo jedno značenje, što znači ovaj pojam sa stanovišta beogradskog diktatorskog režima. U jeziku Slavjanskom, bolje reći Serbskom - pojam država, dolazi od staroslavjanskog izraza, „držati“, što ukazuje na patrimonijalnuo poimanje u porijeklu samog naziva: dakle, država je ona teritorija sa svojim stanovništvom, koju vladar drži pod svojom vlašću kao svoj privatni posjed, kao baštinu. U ovom smislu pojam država se upotrebljava u Dušanovom zakoniku od prije šest i pol stoljeća, a isto značenje ima i danas u diktatorskom Beogradskom i Podgoričkom režimu, koji su maćehinski nastrojeni prema svim narodima koji nisu Srbi i Crnogorci. S druge strane, Bošnjake prati jedna još teža sudbina od drugih manjinskih naroda, zato što plaćaju tursku „krivicu“. Zbog sve učestalijeg marginaliziranja i kršenja ljudskih prava, dolazi do masovnog raseljavanja stanovništva ove regije, posebno u zapadne zemlje, Ameriku i Australiju! Zašto niko iz Evropske unije i Evropske zajednice ne postavi pitanje, zašto se Bošnjaci pod pritiskom Đukanovićevog i Tadićevog režima iseljavaju i time se prazne čitavi gradovi i sela? Gradovi u kojima žive Bošnjaci su pusta ostrva, jer im je režim prodao i uništio firme u kojima su radili. Na taj način gotovo da nema razlike između Srpske države u srednjem vijeku i srpske i crnogorske države danas. Zato dozvolite da prvo zauzmemo stav o državi u kojoj živimo. Šta ona pruža nama, a šta mi dajemo njoj.

Zarto Bošnjaci Sandžaka trebaju poštovati Crnu Goru i Srbiju, toliko koliko ove dvije zemlje poštuju njih.

Svi sandžački gradovi u jednom regionu
Ovim skupom trebamo da istaknemo jasnu našu poziciju. Ako je Vlada Srbije prešutno dala podršku da Južni Sandžak se umrtvi u Izolacionoj politici Crne Gore što je rezulteta referenduma iz 2006. Hegelovski rečeno: takav rezultat predstavlja goli leš. Zato postoji opasnost da i mi koji danas ovdje raspravljamo o izolacionoj politici Srbije postanemo goli leševi. Zato je važna angažiranost svakog intelektualca, ne samo u ličnom djelovanju, već satrovski rečeno, u podsticanju drugih da djeluju kritički u podsticanju drugih da djeluju kritički u sagledavanju događaja i relevantnih potreba. U ovom konkretnom slučaju naša stalna angažiranost i institucionalna angažiranost, biće od posebnog značaja u diktatorskim režimima Beograda i Podgorice. Očigledno Evropa zatvara oči pred očiglednom diskriminacijom koje prave ove dvije zemlje prema manjinama. Evropska zajednica previše tolerira Srbiji i Crnoj Gori, koje se osiono ponašaju prema događajima gdje su Bošnjaci doživjeli velike tragedije, kao što su Srebrenica, Štrpci, Bukovica itd. Najzad, srpski i crnogorski parlament nikad nisu raspravljali o danu tragičnog sjećanja 11.jul, upravo što većina njihovih medija širi mržnju prema Bošnjacima i muslimanima.

Odbaciti svaki Vladin prijedlog cijepanja Sandžaka na dio koji pripada šumadinskom i dio koji pripada zapadnom regionu. Zamislite samo činjenicu da običan građanin mora da zbog sitnica u vezi dokumentacije putuje za Kragujevac ili Šabac. Ovim se nameće pitanje zar nije odsustvo komunikacije upravo čin izolacije. To znači, ako neko hoće da izbriše čitavu povjest Sandžaka, onda će sandžački region da isključi iz memorije ljudi ovih krajeva. Takve represalije nisu napravili ni orginalni fašistički režimi. Naprotiv njegovali su, prirodnu, etničku povezanost. S druge strane, i za građane Zapadnog i Šumadinskog regiona biće opterećenje da usljed nemogućnosti udovoljavanja zahtjeva iz Tutina ili Sjenice, da pravdaju svoju krivicu ili nemoć!

Upravo iz tih razloga treba odbaciti svaki Vladin prijedlog cijepanja Sandžaka na dio koji pripada Šumadinskom i dio koji pripada zapadnom regionu. Zamislite samo činjenicu da običan građanin mora da zbog sitnica u vezi dokumentacije putuje za Kragujevac ili Šabac. Ovim se nameće pitanje zar nije odsustvo komunikacije upravo čin izolacije. To znači, ako neko hoće da izbriše čitavu povjest Sandžaka, onda će sandžački region da isključi iz memorije ljudi ovih krajeva. Takve represalije nisu napravili ni orginalni fašistički režimi. Naprotiv njegovali su, prirodnu, etničku povezanost. S druge strane, i za građane Zapadnog i Šumadinskog regiona biće opterećenje da usljed nemogućnosti udovoljavanja zahtjeva iz Tutina ili Sjenice, da pravdaju svoju krivicu ili nemoć!
Bez dileme, sandžački gradovi u Srbiji: Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Prijepolje, Priboj i Nova Varoš, koji imaju svoju historijsku povezanost, treba da ostanu u istom regionu i taj region treba da se zove Sandžački region, sa sjedištem u Novom Pazaru, koji ima status grada u kojem djeluju dva veoma kvalitetna univerziteta. Poznata je činjenica, da je Novi Pazar prije pola milenijuma bio veći centar nego što je London, a danas se ne možemo ni pitati gdje je London, a gdje je ostao Pazar? Pazar je ostao onamo gdje su željele i sanjale ostrašćene srpske i crnogorske elite.

Gledano sa ekonomskog stanovišta, sandžačke institucije i značajni pojedinci treba da naprave jedan strateški čin jedinstva kao štita za dalje rastakanje Sandžaka i da jasno odgovore na besmisao statističkih regiona gdje se gumicom briše Sandžak. Ako se ovakav prijedlog zakona prihvati, Bošnjaci iz Sandžaka će biti označeni kao statistička greška. Zašto srpski pa i bošnjački političari nemaju hrabrosti da ovo pitanje pojasne.

U svakom slučaju, pojačan je interes javnosti za razloge cijepanja regije Sandžaka, jeste pojava diskriminatorskog prijedloga Zakona o regionalizaciji i ravnomjernom razvoju Srbije. Pitamo se zašto je to trebalo Srbiji da izvrši diskriminaciju regije Sandžaka i Bošnjaka, ako se zna da Evropa traži integraciju, i humaniziranje odnosa među narodima. U ovom konkretnom slučaju, da ponovim Bošnjaci se javljaju kao statistička greška. Zašto se onda marginalizuje pitanje Sandžaka, koje je bilo izuzetno aktualno u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća kao i ranije od Berlinskog kongresa pa do Drugog svjetskog rata, kada je predloženo na AVNOJ-u, da bude federalna jedinica.

Zbog bavljenja Sandžačkim pitanjem, kao što znate, lično sam imao velike sudske procese, a otvoreni su i drugi montirani procesi u Novom Pazaru i Bijelom Polju, koji do dan danas nisu riješeni. Zatim, Vlada Srbije i brojne njene institucije zavrću ventil na svaku potražnju sredstava za projekte iz Sandžaka. Zato sandžački narod zaslužuje, agilnije, obrazovanije i sposobnije ličnosti koje će ih predstavljati u cilju osmišljavanja ekonomskog preporoda Sandžaka.

Završne preporuke
Samo agilna i trezvena elita može da spriječi dalje nasilje nad Sandžakom, zatim dalju denacionalizaciju Bošnjaka, dalju asimilaciju Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori (podsjetio bih samo na činjenicu da je prije neki dan održan skup u Islamskoj zajednici u Baru, gdje su predstavljeni Crnogorci sve tri vjere, među kojima su bili i oficijalni predstavnici našeg naroda koji nisu reagirali na ovu blasfemiju i uvredu. U svakom slučaju, ovaj i drugi primeri daju povoda da moramo podrobnije razmišljati o svim problemima sa kojima se sučeljavamo.
Zacijelo, ne možemo tolerirati da budemo statistička greška, kao ipristajanje na razne statističke regione koji potiru historijsku dimenziju postojanja na ovim prostorima.

Sastanak predstavnika bošnjačkih organizacija, ustanova i institucija

Žalimo što su nekim bosanskim funkcionerima važnije funkcije od statusa naroda kojem pripadaju. Gledano u cjelini bošnjački narod je u Crnoj Gori izložen velikom ponižavanju i osporavanju. Zato sadašnja vlast Srbije i Crne Gore treba da preuzme na sebi odgovornost za buduću apstinenciju na izborima, kao i neposlušnost grasđana prema režimu. U svakom slučaju sandžačko pitanje će uvijek biti za nas veliki izazov i otvoreni projekat. Zato je potrebno da dignemo glas rezolucijom ili deklaracijom, da afirmišemo naše vrijednosti, da ukažemo na naše specifičnosti zajedničkog života na ovim prostorima, da ukažemo na našu još jednom, kooperativnost u cilju približavanja Srbije i Crne Gore Europi. Ukoliko ove dvije zemlje nemaju sluha za specifičnost naših realnih zahtjeva onda se moramo obratiti relevantnim adresama u međunarodnoj zajednici.

Novi Pazar, 04.07. 2009.