Suradnik Bošnjaci.Net među Bošnjacima u Albaniji
BOSNA IM U DUŠI
Autor: Refki Alija
Objavljeno: 01. Sep 2008. 13:09:15
Refki Alija: U samoj Albaniji se do nedavno malo znalo o Bošnajcima, jer oni zvanično, nisu priznati kao nacionalna manjina kao što su to primjera radi Grci ili Makedonci. Nisu politički organizovani, iako među njima ima veliki broj visoko obrazovanih i uspješnih osoba - profesora, sportista, ambasadora, biznismena, Ministra i umjetnika.
Ne mireći se sa aneksijom BiH od strane Austrougarske, grupa Bošnjaka iz Mostara, Sarajeva i Počitelja brodom je prije više od 130 godina krenula prema Turskoj. Na putu ih je zadesilo veliko nevrijeme pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Pitali su jeli ovo Turska - da ovo je Turska - odgovoreno im je. Pošto je i tadašnja Albanija bila pod Turskom tu su stali i trajno ostali. Iskrcali su se u današnjoj luci Drač (Durres alb.) gdje još i danas žive, a ima ih i u Firi na jugu Albanije nedaleko od Valone, Kavaji, Tirani i drugim većim gradovima ove zemlje. Među njima ima poveći broj intelektualaca. U posljednje vrijeme idu na rad u Italiju i Crnu goru.

U luci Drač i okolnim naseljima Šijak, Kodžaz i Borak živi oko deset hiljada Bošnjaka. Stariji među njima se dobro sjećaju režima Envera Hodže, kada je puno toga bilo strogo zabranjeno pa tako i slušanje radija, stranih pogotovo. Ipak velika ljubav prema Bosni, tjerala je Bošnjake, poput osamdesetogodišnje Ramize Bači, bivše Bačić, da tajno sluša tadašnji radio Titograd, Beograd, Sarajevo....

“Najljepše su pjesme bile u Sarajevu tako smo ih i naučili, slušajući ih. Safeta (Isovića) niko nije mogao da prevaziđe. Baš me je rastužilo kada sam čula da je preselio. Slušala sam ja i Nadu Mamulu, (Se)Nadu Topčagić, Nadu Obrić. Bilo je opasno jer je vrlo brzo na vratima mogao da zakuca “ Sigurimi”, ali je ljubav prema našim pjesmama i tardiciji bila veća od straha “ – smješeći se i tiho priča majka Ramize u Šijaku dok sa CD-a sluša samo bosansku muziku. Ona često i nesto i zapjeva, ali prilikom posjete odrecitovala je stihove najdraže joj pesme čijeg je autora zaboravila.

Bivša seoska džamija u selu Borak valjda će ponovo služiti svojoj namjeni

U Boraku je svojevremeno postojala džamija. Ali, ona je kao i skoro sve u Albaniji, porušena ili prestala da služi svojoj namjeni 1967. godine. Jedno vrijeme u njoj je bio magacin. Prilikom boravka u ovom selu mještani rekoše da razmišljaju o njenoj obnovi. Kada će se to desiti ostaje da se vidi.

Mali prevodilac Amir Cigić

“Jorgovane cvjete plavi,
ko je tebi pokidao,
koji lomi tvoje grane,
nađem grane tvoje pokidane…..”


To tajno slušanje radio stanica u bivšoj Jugoslaviji imalo je uticaja i na svakodnevni život. Sportski uspjesi sezali sučesto i u privatnu sferu. Tako je Draganu Cigiću njegov otac Muhamed dao ime po nogometnoj zvijezdi tadašnej Jugoslavije.

“Moj babo je navijao za tog Dragana Džajića i po njemu mi je dao ime. Pokušao sam da ga promjenim, ali ovdje je to nemoguće “ – kaže on dodajući da i ako radi u Italiji ne propusti ni jedan namaz.

Bošnjaci u Albaniji su do 1948. sklapali brakove isključivo međusobno ili iz Bosne. Zbog poznate krize sa Jugoslavijom, zatvara se granica i počinje njihovo miješanje sa lokalnim stanovništvom. Na taj način u njihove kuće dolaze i Albanke; i one - poput Lindite Šeta iz sela Borak - koja je udata za Bošnjaka Cigića uče govoriti bosanski.

“ Nisam razumjela a kamoli pričati bosanski. Vremenom, po malo sa starima, po malo sa djecom i naučila sam jezik i sada mogu solidno govoriti maternji jezik mog supruga i jako sam ponosna na to – kaže ^eta potvrdivši da se Albanke rado udaju za Bošnjake koji “više vode računa o suprugama neko Albanci“.

Ovdašnji Bošnjci kažu, da im nije bilo lahko sačuvati identitet u Albaniji, i da je danas ipak lakše, jer od prošle školske godine u selu Borak živi i Nurko Delalić. Njega su vlasti u Sarajeva poslale da podučava djecu bosanskom jeziku. Pošto Delalić ne zna albanski, a većina učenika ne zna bosanski, Amir Cigić, učenik trećeg razreda, služi mu kao prevodilac .

“Dido me naučio bosanskom a kad budem veliki i kad završim školu, volim da idem u Sarajevo da učim bosanski i da nakon toga postanem nastavnik bosanskog jezika u Boraku. Osim toga moj i san mojih vršnjaka u razredu je da idemo u našu Bosnu i da vidimo naše Sarajevo“ – sjetno i tiho govori ovaj mališan.

Po riječima Amirovog dede Murata, Bošnjaci u Albaniji dobro žive sa komšijama Albancima i nikada nisu imali problema.

“Slažemo se dobro, na svadbe se zovemo. U vrijeme Enverovog režima nije bilo razlika, svi smo podjednako patili. Sada kada je došla demokratija otvorene su nam mogućnosti da radimo i van Albanije. Zato mladi odlaze u Italiju a u posljednje vrijeme i u Crnu Goru. Mnogo smo srećni što nam je BiH poslala nastavnika da naši unuci ne zaborave bosanski, ali se to mora podići na veći i institucionalni nivo. Veliki problem su nam i vize. U Tirani samo BiH nema ambasadu pa po vize moramo u Skoplje “ - kaže Cigić.

U samoj Albaniji se do nedavno malo znalo o Bošnjacima, jer oni zvanično, nisu priznati kao nacionalna manjina kao što su to primjera radi Grci ili Makedonci. Nisu politički organizovani, iako među njima ima veliki broj visoko obrazovanih i uspješnih osoba - profesora, sportista, ambasadora, biznismena, Ministra i umjetnika.

Naš suradnik sa Bošnjacima iz sela Borak


Orion Balić, urednik na prestižnoj Al Sat televiziji u Tirani, je nedavno snimio jednosatnu reportažu o Bošnjacima koja je reprizirana nekoliko puta. Organizovana je i emisija o Bošnjacima na drugoj satelitskoj televiziji i situacija na ovom planu je donekle poboljšana.

Umjetnik Bači

Murat Bači, bivši mašinski tehničar koji je svojevremeno izgradio 64 fabrike širom Albanije, posljednjih godina mir je našao u umjetnosti. U ateljeu u strogom centru Dursa, naslikao je oko šest hiljada ulja na platnu. Interesantno je da ni jednu ne prodaje. Sprema se, veli, najpre da organizuje izložbu pa onda, najviše bi volio da to bude u Bosni ...... Njegov sin Ilir, završio akademiju umjetnosti u Tirani, bavi se dizajnerstvom. Zaposlio je više ljudi u firmi koja mu se nalazi odmah naspram autobuske stanice u starom dijelu grada i sve uticajniji je na ovom planu u Albaniji. Prisutan je u modnim časopisima, štampa reklame...
“Ukazala mi se prilika isnimio sam emisiju o Bošnjacima na osnovu koje je širi auditorijum ne samo u Albaniji saznao da ovdje žive i Bošnajci koji imaju svoju kulturu i svoje običaje. Nakon toga dosta se mijenja u korist mojih sunarodnika. Ovdašnjim Bošnjacima potrebna je bolja politička samoorganizovanost ali i pomoć BiH “ – kaže Balić koji malo govori bosanski a želja mu je da ga nauči.

A kako na sebe same gledaju Bošnjaci u Albaniji možda najbolje može da potvrdi Fatmir Baći, sin majke Ramize, jedan od najboljih pjesnika u Albaniji.

“Ja sam ponosan što sam Bosanac a rođen i odrastao u Albaniji i što u sebi nosim najbolje osobine ova dva veoma ponosna naroda. Išao sam nekoliko puta u Bosnu a sprema se da na poziv nekih prijatelja održim predavanje studentima na Sarajevskom univerzitetu. Za to se polahko spremam i jako sam ponosan zbog toga“.

Duhovna veza sa Bosnom je velika, a ovaj pesnik je jednu svoju pjesmu posvetio, kako naglašava, majci Bosni.

“Još pamtim uspavanku
koju se pjevala davno
nad mojom bešikom
Bosno majko”.


Mjesto Borak, koje se nalazi na desetak kilometara istočno od Dursa, na autoputu ka Tirani, nedavno je posjetio i dr. Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Obećao je da će se zalagati za liberalizaciju viza Bošnjacima koji žele da otputuju u Bosnu, ali i za otvaranje Ambasade BiH u Tirani, gdje samo BiH još nema svoju ambasadu od bivših jugoslovenskih republika.