Kolumnista sarajevskog Oslobođenja Hadžem Hajdarević je 23. juna 2008. godine objavio tekst pod naslovom "Natječajna Bošnjakinja", "posvećen" tradicionalnom natječaju našeg web magazina za Književnu nagradu "Srebrenica" sa posebnim osvrtom na dijasporu. Na Hajdarevićevo pisanje o natječaju i dijaspori reagirao je član naše redakcije i kolumnista Šemso Agović, u tekstu Hadžem Hajdarević protiv dijaspore, zatim je uslijedila njihova 'polemika'.

Hadžem Hajdarević reagira na izmišljeni telefonski razgovor autora Šemse Agovića Poštovani uredniče Krciću! Dobio sam vaše pismo. Hvala na odgovoru. Na samo pismo odgovorit ću kasnije, danas ili sutra. Zapravo, vidjet ću ima li uopće smisla i odgovarati i biti u bilo kakvoj komunikaciji s vama i portalom Bošnjaci.net. Pitate se o čemu se radi? Prijatelji su me obavijestili kako je, kao, prenesen neki moj telefonski razgovor na vašoj Internet-stranici. Otvorio sam i vidio najbedastiju, najprljaviju, najodvratniju moguću podvalu, koja bi, u nekim drugim kontekstima, mogla biti i smiješna i žalosna. Imputiran mi je izmišljeni, konstruirani, lažni telefonski razgovor s nekim ko se, kao, predstavio Hamid i gdje sam ja, kao, komentirao ono što sam pisao u tekstu "Natječajna Bošnjakinja" i ono što je tim povodom pisao vaš kolumnist Šemso Agović. Ne bih komentirao tu navalu imputiranih besmislica i gluposti. Oni koji me ikoliko poznaju znaju da rečenice koje sam, kao, ja "izgovorio", ne mogu biti moje. Zato vas, gospodine Krciću, direktno pozivam da ukinite taj tekst lažnog telefonskog razgovora (nije me zvao nikoji Hamid, nisam ni sa kim razgovarao telefonom u vezi spomenutih tekstova, sve je podla konstrukcija); "razgovor" je, kako piše, potpisao Šemso Agović. Zahtijevam da mi se javno, na portalu Bošnjaci.net, izvinite zbog te podvale, prostote i primitivnog idiotizma koji se ni sa čim ne da porediti. Ovakve vrste bedastoća itekako krnje ugled portalu Bošnjaci.net. Ne odstranite li navedeni tekst i ne objavite li izvinjenje na ovoj stranici, morat ću zaštitu za sebe i svoga imena tražiti na drugi način. Kao urednik portala Bošnjaci.net, smatrajte se u ovom neviđenom bezobrazluku suodgovornim. Kako sam već rekao na početku pisma, na vaše pismo odgovorit ću za danas ili za koji dan. Selam iz Sarajeva! S poštovanjem: Hadžem P.s. Ovo pismo, dakako, ako mislite da treba, možete objaviti, mada ne insistiram. 8. august 2008.

Autor: Šemso Agović STOKVERULLAH, JARRABI, HIJANETLI INSANA. HADŽEMA NAŠEGA Na pisaćem stolu našeg poznatog pisca Hadžema Hajdarevića zazvoni telefon: - Halo! - Da? - Hadžeme, ti si? - Da. - Sellam alejkum, Hamid ovdje. - Alejkum sellam. Reci. - Čitaš li šta sa interneta? - Boga mi slabo, neki virus mi je srušio sistem... Šta ima? - E, ne valja rabota. Ovi iz dijaspore te nagrdiše. - Ma, koji, bolan? - Bošnjaci.net. - Ah, to... - Šta si pis'o u Oslobođenju? - Ma, nema veze, bolan, onako, da se ispuni obaveza. Tekstove mi plaćaju. - Ovi na Bošnjaci.net pišu besplatno. - Pusti to, nego – ko piše? - Izvjesni Šemso Agović. - Šta piše? - Kritiku na tvoj tekst 'Natječajna Bošnjakinja'. - Ma, hajde, šta nalazi? - Uh, puno, brate. Napisao si da su dali "tugaljivoideološko obrazloženje natječaja". - Ne umiju u dijaspori čitati. - Boga mi, ne bih rekao. - Pusti, šta ima još? - Napisao si da "i BiH i dijaspora sve više žive u sve umnoženijim naporednostima"... - Ma, to je onako – da ih zbunim malo višim intelektualno-književnim stilom... - Napisao si da će natječaj proći u "naciopatetičnim prenemaganjima". - Šta je još našao? - Pišeš "da borba za Srebrenicu mononacionalnim argumentima, pogotovo u formi ideološki dizajnirana folklora, doprinosi izbijanju argumenata državi BiH da Srebrenicu, kao mjesto masovnog zločina, izvuče iz genocidne tvorevine, kakva je R.S." - Zar to nije prekomplikovano za njih? - Pisao si "Da ne bude zabune, i Federacija BiH, kao i R.S., takođe je genocidna tvorevina". - Pa, znaš, ima i Srba koji čitaju Oslobođenje. - Molim? - Nije Oslobođenje mononacionalna novina, bolan. - O. K., ima još... - Hajde. - Hadžeme, da nisi ipak malo pretjerao? - Ma, jok, bolan. Dijasporu sam ja pohvalio u tom tekstu, ali oni ne znaju. Pogledaj samo kako sam apostrofirao pisanje g. Emira Ramića. - Da, ali si se nakon toga dobro sapleo: "Jer, dok o sudbini, vezama, saradnji, budućnosti bošnjačkih iliti bh 'dijasporaša/matičnjaša' po amerikama, evropama, bijelim svjetovima budu glavnu riječ vodili političari i vjerski vođi koji od svojega ega i ideološke posesivnosti jedva da vide ikoju stabilniju budućnost zemlje Bosne i njenih konsupstancijalnih vrijednosti, naša 'natječajna' i svaka druga Bošnjakinja (i Bosanka) ostat će biti usamozatajena u frustrirajuće teferičko-folklorističke pokliče". - Iskren da budem, nisam očekivao da će taj bezazleni tekst doći do njih. Čekaj, ti mene foliraš! Taj tekst nije na internetu u on-line izdanju, već samo u štampanom! - Da, ali oni su to našli i skenirali. Objavljeno je na internetu. - Nisam to tako mislio. Znaš, zanima me ko se prijavljuje za književne nagarade i ko učestvuje. Od pisanja se teško živi. - Zato si trijumfirao na kraju, da su 'dijasporaši' gubitnici a mi pobjednici? - Priznajem, malo sam tu bio nespretan. - Kivan si bio, mnogo. - Ma, većina njih ne umije čitati. Mislim – između redova. - Šta ćeš sad? - Lahko ćemo to, bolan. Napisat ću im sada jedno milo pismo jednostavnim stilom da mogu odmah shvatiti ko sam ja i šta sam htio reći. To će oni prihvatiti i bit ćemo kao što smo i bili. - Šta ćeš im napisati? - Klasika: oni koji me kritikuju ne umiju čitati, vole pisati neistine, koriste insinuacije... i tako to. Neće biti problema. - Varaš se bolan, Hadžeme. Vidio sam i komentare čitalaca na Agovićev osvrt. - Komentare ne čitam, nije to moj nivo. - Hadžeme, Allah i amanet! - S kim sam razgovarao? - Hamid ovdje. - Koji Hamid? - Hamid iz dijaspore. - Izmišljena osoba? - Tako je. - I ovaj naš razgovor je izmišljen!? - Da. Klik! Tu-tu-tu-tu... Jah, stokverullah, jarrabi, hijanetli insana. Hadžema našega.

---

Autor: Hadžem Hajdarević

Poštovani prijatelji!
Najprije, selam iz Sarajeva!
Hvala na ustupljenu prostoru za moj tekst/kolumnu "Natječajna Bošnjakinja", objavljen u "Oslobođenju" krajem juna 2008. godine. Zahvalan sam i svima onima koji čitaju moje kolumne okupljene pod nadnaslovom "Konstitutivna zoologija". Potencijalne svoje čitaoce mogu obavijestiti da kolumna u "Oslobođenju" izlazi svakog drugog ponedjeljka.
Oni koji umiju čitati moći će prepoznati šta sam upravo u tom navedenom tekstu htio reći a šta nisam rekao kad su u pitanju sve razrokije paralelnosti onoga što posljednjih godina zovemo bosanskohercegovačka dijaspora i onog što razumijevamo u pojmu naša zemlja Bosna i Hercegovina. Onima koji ne umiju čitati, niti prepoznavati suštinske probleme Naroda, Zemlje, Tradicije, Budućnosti, Slobode samo Bog Dragi može pomoći. Niko više...
U tu vrstu nesretnih bošnjačkih razrokosti uklapa se i tekst gospodina Šemse Agovića "HADŽEM HAJDAREVIĆ PROTIV DIJASPORE"... Besmisleno je polemizirati s nekim ko napada, vrijeđa, insinuira, ko suštinske probleme odnosa između Matice i Dijaspore, što je bio prvenstveni cilj moga teksta, spušta na nivo prizemnih opanjkavanja, laži, žalosnih atributizacija. Ovim pismom želim, radi onih vaših čitalaca koji umiju čitati, kazati slijedeće:
Koliko god se radujem svakoj dobronamjernoj riječi napisanoj na bosanskom jeziku, bilo gdje napisanoj, izgovorenoj, prenesenoj, dajem sebi za pravo reagovati na razne gluposti, slijeposti, gluhosti, na paranoidnomilitantne neosviještenosti, teferičnosti u kulturi i kulturnoj politici, odsustvu volje da bosanskohercegovačka dijaspora, odnosno postojeća, zvanična društva, udruženja, klubovi kulture, itd. u Dijaspori, komuniciraju s naučnim, kulturnim i drugim institucijama u državi Bosni i Hercegovini (ANUBiH, ULUBiH, Društvo pisaca BiH, naučni instituti u Sarajevu i drugim centrima u Bosne i Hercegovine, razne književne i općenito kulturne manifestacije, itd., itd.), a ne da komuniciraju isključivo s promućurnim pojedincima koji od svega, pa i od domovine, jezika, naroda, povijesti, muzičke baštine, književnog naslijeđa, patriotskih emocija, čak genocida, prave vlastitu, perverznu trgovinu, lični šićar i, samim tim, doprinose antipromociji tradicijskih vrijednosti zemlje Bosne... Koliko danas ima Bošnjaka i, općenito, bh. izbjeglica/iseljenika u Norveškoj, Švedskoj, SAD, Luksemburgu, Njemačkoj, Australiji, diljem svijeta, a još nigdje, ama baš nigdje, ni na njemačkom, ni na engleskom, ni na francuskom, ni na švedskom, niti na nekom drugom jeziku, nije, naprimjer, objavljena antologija moderne bh. priče, moderne bh. poezije... Ako šta, djelomično, i bude vrednije objavljeno, to prvenstveno urade međunarodne kulturne, humanitarne i druge organizacije... Koliko je Dijaspora učinila na povezivanju bosanskohercegovačkih likovnih, književnih, teatarskih i dr. udruženja, društava, asocijacija s onima u Švedskoj, Danskoj, SAD, Australiji, Njemačkoj? Mnogo je, mnogo pitanja, ali pravi odgovori se nikada neće naći u razrokostima i primitivnim etiketomanijskim jurišima!
Dakako da se i bosanskohercegovačka diplomacija, sva od nepotizma, političkog kiča, stvarnih ili hinjenih sirotanskih uvjetovanosti, diplomacija koja je uglavnom skrpljena od svakovrsnog naci-ideološkog i stranačkoposlušničkog jada i čemera, itekako uklapa u tu nezaustavljivu stihijnost bošnjačkog i bosanskohercegovačkog kulturnog samozatiranja i ubrzanog nestajanja u Evropi i svijetu...
Zato, dragi prijatelji, nije mi ni na kraj pameti da budem protiv bosanskohercegovačke dijaspore. Naprotiv! Tamo, od Osla i Luxembourga pa sve do New Yorka, Chicaga i Los Angelesa, ili Sydneya, Melbourna, diljem svijeta, imam veliki broj dragih prijatelja, sa kojima često, putem E-maila, razmjenjujem misli o našem košmaru i nepovezanosti, nadajući se u neki sretniji dan kad nam razne jednodimenzionalne svijesti, polupismene barabe, pobožni lopovi, primitivni profitokrati i mnogi drugi iz Bosne i van Bosne neće ometati funkcionalnije povezivanje bosanskohercegovačkih institucija (u kulturi, nauci, obrazovanju, ekonomiji, itd.) s odgovarajućim institucijama koje funkcioniraju u državama u kojima danas živi bosanskohercegovačka dijaspora.
S opakim insinuacijama, folkideološkim „učitavanjima“, nedijalogom i strahom od susretanja različitih mišljenja nigdje se neće stići.

Želim vam sve najbolje!

Prijateljski selam iz Sarajeva!

S poštovanjem:
Hadžem Hajdarević