Sedmi nastavak serijala “Bosna i Bošnjaci kroz historiju”
BOŠNJACI I KRALJEVINA SHS
Objavljeno: 06. Feb 2006. 00:02:00
Pripremio: Stefan BALORDA

Podreðivanje Bošnjaka pripadnicima drugih nacija



Grb i zastava SHS
Doba kraljevine SHS je za Bošnjake najveæim dijelom negativan period. Razlog jeste sto u ovom periodu Bošnjaci kao narod se po prvi puta zatvaraju. Bošnjaci nisu nikada bili zatvorena zajednica sve od srednjeg vijeka i osmanlijskog doba, pa èak i u Austro-Ugarskoj Bošnjaci su bili ukljuèeni politièki, kulturno, vjerski i na mnogim poljima. Kultura i vjera nije ikada za njih bilo nazadno i narprotiv stereotipa jako su bili uèestni i otvoreni u društvu. Poslije uspostavljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca srpska vlast je izvršila agrarnu reformu kojom su stradali najviše bošnjaèki plemiæi, gubeæi sve svoje posjede i padom u siromaštvo i na rub egzistencije. Njihova imanja su besplatno preuzeli èobani, kmetovi i seljaci srpske nacionalnosti a na vladajuæe pozicije su postavljeni istaknuti Srbi ili iz Srbije ili lokalni... Sa ovim plemstvom, koje je uvijek bilo vodeæe i glavna prijestolnica bošnjaèke nacije je nestalo. To je kao da danas nestanu sve bošnjaèke partije, svu vlast preuzmu srpske i hrvatske a svi bošnjaèki intelektualci i mediji, pa i ovaj web-magazin nestane, i Bošnjaci bivaju totalno podklopljeni /podreðeni/ pripadnicima drugih nacija. Eh ovo se tada tom \"agrarnom reformom\" koja je ustvari bila reforma Bošnjaka u gore baš desilo. Poslije ovoga mijenja se historija u školama i sve biva po srpskom planu. Neka kulturna društva se oèuvaju kao \"Gajret\" ali sve previše beznaèajno. Sa ovim velikim padom Bošnjaka jasno se vide i privilegije srpskog življa u odnosu na bošnjaèki i hrvatski koji je nekad pogrešno smatran èak i srpskim. Zbog ove situacije i opæe podreðenosti Bošnjaka oni se okreæu samima sebi vidjevši da su iz društva iskljuèeni do 80% u odnosu na ranije. Ovaj preokret je znaèio da Bošnjaci postaju veæinom okrenuti iskljuèivo porodici, što nemora znaèit loše ali stvaraju se klasièni sistemi zadruga i Bošnjaci se bacaju unazad na \"plemenske\" zajednice. Dedo odluèuje, babo njegova lijava ruka, žene šute itd. Školovanje je opalo i naruèito na selo opæe je nazadovljstvo. Narod bošnjaèki gubi sve ranije pozitivnosti (koje se vide na površini) kao daleko jaka kultura i duhovni život, snažan politièki i vjerski angažman itd. I ostaju samo \"na vidiku\" praznovjerja, stara razmišljana (nažalost veæinom primitvna) itd. Sa ovim se ne treba shvatit da su Bošnjaci kao narod i nacija izmjenjeni u neke divljake i zaostale seljake, oni su i dalje oèuvali svoju duhovnost, te sevdalinku i svoje lijepe osobine gostoljubivosti i orijentalnog življenja, religioznost je bila jako velika... Samo su iskljuèeni iz društva i sa time u mnogim aspektima postali zatvorena zajednica na kojoj su se veæinom vidjele negativne stvari, a istina i jeste da su ih drugi raðe gledali nego pozitivne. Ali jedno opæe nazadovanje se jeste desilo, ali to nije bila greška samih Bošnjaka.

Nestanak brzog razvoja gradova, te i kulturnog i politièkog napredka


Brzi razvoj gradova i kulturni i politièki napredak iz Austro-Ugarske nestaje, industrija staje, nema puteva u izgradnji. Gradovi se prestaju razvijat i sva arhitektura i drugo ostaje u pozadini. Izražavaju se veæinom seljaèki elementi... Ukida se obavezno školstvo i stanovništvo pada u lošu situaciju što se tièe obrazovanja. Gubi se na infrakstrukturi i ekonomski, politièki, edukatvno i na svim drugim poljima ne samo da prestaje opæi razvitak i u Bosni i Sandžaku nego se èak u svim ovim aspektima nazaduje i pada više godina unazad. Istovremeno srpska nadmoæ je daleko vidljiva. Kao prvo država je monarhija sa kraljem, a kralj je bio istovremeno kralj Srbije odnosno Srbin. Imao je kao takav najviše uticaja na dobru poziciju Srba, dalje država je imala i parlament u kojem opet veæinu predstavnika èine Srbi. Može se reæi jednostavno da kralj i parlament, glavni i odluèujuæi organi države su bili pod kontrolom Srba. Vojnièka snaga, znaèi armija je bila pod kontrolom Srba koji su imali sve važne funkcije i isto tako u policiji i svim opæinskim vlastima. Hrvati su bili slabo zastupjeni a najmanje Bošnjaci. A kamoli još nacionalne manjine. Težnja da su Bošnjaci, Turci i stranci na Balkanu odnosno okupatori se održava. To rezultira u zloèinima kao pokušaj istrjebljenja Bošnjaka u Šahoviæima 1924. godine u Crnoj Gori, gdje je jedno napredno bošnjaèko mjesto napadnuto od Crnogoraca i Srba, i potpuno uništeno a stanovništvo poklano. Strahota zloèina se može opisat u sluèaju kada je jedan èovjek obješen i razrezan po sredini, te mu je srce izvaðeno i baèeno. Zatim pas nije htio uzmat srce poslije èega se govorili da èak \"i životinja neæe tursko meso\".
Opet bilo je i naprednijih sluèajeva, tipa bošnjaèki predstavnik Mehmed Spaho. On je djelovao u Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO). Uprkos da su imali malu moæ, ostali su upamæeni. Represija nad ne-Srbima je najviše odgovora dobila u hrvatskom narodu. Hrvati jasno i glasno se bune, tvrdeæi da su ugroženi (što su i bili) i tražeæi veæu autonomiju Hrvatske. Dok su neki radikalni hrvatski predstavnici, kao voða Ustaškog pokreta Ante Paveliæ tražili punu nezavisnost. Sukobi izmeðu srpskih vladara, koji su gušili i potiskivali hrvatske glasove, i hrvatski revolucioneri koji su htjeli slobodu Hrvatske su postajali sve jaèi i žešæi. Makedonci koji su bili pod punom kontrolom Srba i èak smatrani \"južnim Srbima\" su stvorili radikalnu organizaciju u inostarnstvu koja se udružila sa Ustašama u dogovoru za borbu \"slobode Hrvatske i Makedonije!\". Bošnjaci su opet bili puno tiši. Totalno potisnuti oni su trpjeli represiju, možda i veæu nego Hrvati, opet šuteæi. Nekoliko znaèajnih dogaðaja jesu:

(1918. listopad)

Osnovano u Zagrebu Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba. U usvojenom Pravilniku vijeæe je istaklo da je ono politièko predstavništvo \"svih Slovenaca, Hrvata i Srba koji žive u Hrvatskoj-Slavoniji s Rijekom, u Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Istri, Trstu, Kranjskoj, Goriskoj, Stajerskoj, Koruškoj, Baèkoj, Banatu, Baranji, Meðimurju i po ostalim krajevima jugozapadne Ugarske\".
Proglaseno osnivanje jugoslavenske države, koja je dobila ime: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Vladavina dinastije Karadjorðeviæa. (prosinac)

*1920.

U izborima za Ustavotvornu skupštinu Hrvatska puèka seljaèka stranka Stjepana Radiæa dobila pedeset zastupnièkih mjesta, što je bilo više od svih hrvatskih politièkih stranaka zajedno. Zajedno, blok stranaka s programom velikosrpskog centralizma dobio je 44% glasova, anticentralistièke hrvatske stranke 23%, dok je ostatak pripao slovenskim, bošnjaèkim i ostalim strankama s generalno anticentralistièkim tendencijama, no poznatim po korupcionaskom i nagodbenjaèkom settebandiere stavu.

*1921.

Proglašen tzv. \"Vidovdanski ustav\", kojim su ukinute povijesne granice zemalja koje su tvorile kraljevinu SHS, te je sa svrhom srpske majorizacije i centralizacije država podijeljena u 33 oblasti. Veæina zastupnika u Parlamentu (HSS, republikanci, socijaldemokrati) je napustila Skupštinu, pa je ustav izglasan \"kupovinom\" glasova veæinom muslimanskih stranaka iz BiH, Kosova i Makedonije, bez kojih Parlament ne bi imao 50% saziva.

*1928.

Srpski radikalni poslanik Puniša Raèic pucao u Skupštini i Beogradu u skupinu poslanika Hrvatske seljaèke stranke. Ubio je Pavla Radiæa i Ðuru Basarièeka, a teško ranio Stjepana Radiæa. Ranjen su još Ivan Pernar i Ivan Grandja. Stjepan Radiæ je podlegao od zadobivenih rana 8. kolovoza 1928. Ubojstvom politièkog voðe hrvatskog naroda stvoren je nezacjeljivi raskol izmeðu Hrvata i kraljevine Jugoslavije. Odmah nakon atentata skupina hrvatskih nacionalista na èelu sa parlamentarnim zastupnikom Hrvatske stranke prava u saveznoj skupštini Antom Paveliæem napušta zemlju i osniva ekstremni nacionalisticki pokret \"Ustaše\".

*1929.

Kralj Aleksandar I. ukida Vidovdanski ustav i uvodi diktaturu. Pojaèan režim represije (umorstva istaknutijih Hrvata, progoni Makedonaca, Bošnjaka i Albanaca, srpska kolonizacija u nesrpskim krajevima, teror politièke policije).

*1931.

Bosna i Hercegovina ima sljedeæu nacionalnu strukturu: od 2,323,787 stanovnika, Hrvati èine 23,58%, š30,90 %, Srbi 44,25 % i ostali 1,02%. (Mora se napomenut da su brojni Bošnjaci i u ovo doba bježali u Tursku od represije, te su mnogi zbog privilegija se izjasnili kao Srbi i Hrvati).

*1934.

U Marseillesu ubijen kralj Aleksandar I., kao \"osveta\" za su-urotništvo u atentatu na Stjepana Radiæa. Organizator atenatata je ekstremni hrvatski nacionalistièki pokret \"Ustaše\" i makedonski pokret. Naslijedio ga je sin Petar II., umjesto kojega vlada regentsko vijeæe.

*1939.

Suoèeni s neuspjehom centralizatorske politike, srpski vladajuæi krugovi pristaju na kompromis. Dolazi do sporazuma izmeðu vodje Hrvatske seljaèke stranke Vladka Maèeka i predsjednika vlade Dragiše Cvetkoviæa. Tim je sporazumom osnovana Banovina Hrvatska, koja je osim Savske i Primorske banovine obuhvatala i kotare Dubrovnik, Sid, Ilok, Brèko, Gradaèac, Derventu, Travnik i Fojnicu. Time u Banovinu Hrvatsku ulazi oko 30% podruèja današnje Bosne i Hercegovine. Radikalni hrvatski nacionalisti se protive sporazumu, smatrajuæi da su Bosnjaci, koje oni smatraju integralnim dijelom hrvatskog naroda, ostavljeni na cjedilu.U nadležnost banovine preneseni su poslovi gospodarstva, trgovine, industrije, socijalne politike i još neki drugi. Hrvatski ban postao je Ivan Subašiæ.
*25. ozujka 1941.

Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu nacista.

*27. ožujka 1941.


Mapa iz 1939. godine

Na politièku inicijativu i uz potporu vlade Velike Britanije skupina je srpskih oficira na èelu s generalom Dušanom Simoviæem srušila vladu Cvetkoviæ-Maèek. Kralj Petar II. je proglašen punoljetnim a regentsko vijeæe odstranjeno.
Vazžno je ovdje posebno naglasit Banovinu Hrvatsku. Poslije njenog osnivanja brojni dijelovi Hercegovine i srednje Bosne, kao i druga podruèja, cesto sa bosnjackom nacionalnom vecinom ulaze u njen sasta. Politika Hrvata je sto se tice Bosnjaka bila idensticna sa srpskom. Moraju se proglasit \"poturicama\", kako su oni u ovo doba uveliko smatrani. Jedina razlika je sto su hrvatski predstavnici \"kupovali\" bosnjacki zivalj. Kroz bolji tretman, privilegije i drugo trebali su ih na lukav nacin prikljucit hrvatskoj naciji. Srpska je opet bila represija, nasilje i ubijanje kako bi se Bosnjaci ili iselili ili usli u srpsku naciju. Znaci cilj je bio isti, ali su sredstva bila razlicita. Hrvati su ocito imali mudriju taktiku koja je dovela do brojnih simpatija Bosnjaka prema Hrvatima, naruèito poslije dugoroène srpske okupacije i represije.
Istovremeno u svijetu se slijevao novi sukob. Naime, poslije gubljenja prvog svjetskog rata Njemaèkoj je na \"Versallie-miru\" morala predat mnoga podrucja Francuskoj i Poljskoj, ukinuto je pravo na armiju i postavljena je ogromna ratna osteta. Nijemci su dobili slabu vladu koja je jedva isplacivala ratnu ostetu. Razlog ovoga je sto su Francuzi htjeli da se osiguraju da Nijemci više neæe biti prijentnja kao prije. Velika Britanija se slagala dok je SAD htjeli lakše rješenje. Ali su ih Englezi i Francuzi uspjeli nagovorit. Austrija i Ugarska su se raspale i postale zasebne, dosta siromašne države. Inflacija i loša situacija u Njemaèkoj je dovela do opæeg siromaštva, bolesti, bijede i teškog standarda življenja. Nijemci se tu nisu htjeli suoèit sa svojim vlastitim greškama nego su sanjali osvetu Francuzima i Englezima. Poslije nestanka para njemaèka vlada je odbila platit ratnu odštetu, poslije èega Francuzi ulaze u Ruhrpokrajinu koja je bila najzaèajnija za njemaèku na industrijskom planu. Poslije èega Njemaèka pada u jos goru situaciju. Tada se pojavljuje jedan politièar u Njemaèkoj. Bio je to porijeklom Austrijanac Adolf Hitler. Ovaj èovjek, èesto bolestan i prilièno siromašan je imao teoriju, teoriju koju je dobro opisao u knjizi \"Mein Kamhf\" (Moja borba). Tu on tvrdi da su Jevreji pacovi. Pošto je on imao jevrejske familije on tvrdi da je jevrejska krv kriva za njegove bolesti. Da Jevreji nezaslužuju postojat i da se treba \"oèistit njemaèka krv\". Dalje on tvrdi da su ljudi podijeljeni u rase. Najsuperiornija rasa je \"arijavska rasa\" kojom su dominirali Njemci. Oni, Njemci, su zato po njemu prirodno trebali da vladaju svijetom zajedno sa drugim arijevcima i saveznicima. Tamnoputi i drugi ne-arijevci (meðu kojima su bili i Bošnjaci uprkos svjetlog izgleda) su trebali biti sluge Njemcima, a Romi, Jevreji, hendikepirani, homoseksualci i drugi nepodobni za njih trebaju da nestanu sa zemaljske kugle. Hitler je upotrebljavao taktiku propagande. Konstanto je njegova stranka \"Nacisti\" nudila osvetu i dobrobit Njemcima, što je kod isrpljenog i skoro uništengo siromašnog njemaèkog naroda \"palilo\". Ubrzo nacisti su postali veliki pokret koji ruši vladu i Hitler se proglašava diktatorom Njemaèke-Fuhrer. Ubrzo promjenjeni su zakoni i zapoèet je teror nad Jevrejima. Prvo zatvarajuæi njihove radnje, oduzimajuæi osvovna prava i zabrane vjenèanja Njemaca i Jevreja. Ubrzo policija Njemaèke SS je zapoèela progon i teror. Napadani su i svi protivnici Hitlera meðu kojima i komunisti. Otvoreni su koncetracioni logori gdje su sistematski ubijani i zlostavljani. Njemci su poèeli osvajat države Evrope ali su se svi bojali intervencije, naruèito zbog novoizgraðene vojne sile. 1939. godine Njemci okupiraju Poljsku poslije èega konaèno izbija reakcija i kontranapad. Ali Njemci nastavljaju osvajat i u naredne dvije godine pod sebe stavljaju gotovo cijelu Evropu poslije da su i 1941. godine okupirali Francusku. Sve veæa opasnost je uèinila da je jugoslavenska vlada potpisala sporazum o suradnji sa Njemcima koja je izazvala velike proteste naruèito u Beogradu. Njemci ulaze u Jugoslaviju koja nepruža odbranu nego se polahko povlaèi te Njemci pod sebe stavljaju sve dijelove bivše Jugoslavije, osim Crne Gore i Kosova koji zajedno sa Albanijom ulaže u sastav fašistièke Italije. U Hrvatsku se vraæa Ante Paveliæ sa svojim Ustašama te javno postaje saveznik Njemaca i prihvata nacistièku ideologiju dodajuæi na spisak nacija za istrjebljenje i Srbe. Ubrzo uspostavlja se Nezavisna Država Hrvatska koja okupira i cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu sa èime prestaje dotadašnje doba i poèinje doba Drugog svjetskog rata koje æe biti objavljeno sljedeæeg puta...