Dame i gospodo, dragi prijatelji, postovaoci i ljubitelji knjige,
Es-selamu alejkum, dobar dan i dobro dosli!


Govoriti o liku i djelu Alije Izetbegovica na ovom eminentnom skupu je zaista cast i veliko povjerenje koje mi je ukazano od strane organizatora, na cemu se iskreno zahvaljujem.
Na danasnji dan, navrsava se dva mjeseca od kada je prestalo da kuca plemenito srce Alije Izetbegovica, prvog predsjednika Predsjednistva R BiH. Iza njega su ostala mnogobrojna djela, kako vjerskog, politickog, filozofskog karaktera… i na nama je, a pogotovo na buducim generacijama da objektivno valorizuju i kvalitetno ocijene to sve skupa.
Nije mnogo ljudi u svijetu za koje se moze reci da su jos za vrijeme svog zivota stekli planetarnu slavu, simpatije i postovanje gotovo citavog slobodoumnog, misleceg covjecanstva, a pogotovo sada nakon smrti, cija se djela razmatraju, proucavaju i studiozno analiziraju kao sto se to danas desava sa djelom Alije Izetbegovica.
Ovom prillikom osvrnuti cemo se na nama dostupna izdanja i reci nekoliko rijeci o svakom, iako bi se za svako djelo ponaosob moglo organizirati jedno knjizevno druzenje ili okrugli sto.
1- Islamska deklaracija -“upucena muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u svom srcu jasno osjecaju na kojoj strani stoje”, kako bi rekao Alija. Za njih je ona poziv da izvuku zakljucke na sta ih ta ljubav i pripadnost obavezuje. Zalaganje da muslimanski narodi izadju iz kruga zavisnosti, zaostalosti i siromastva, te zeljeni uspon na stazu dostojanstva, prosvjecenosti, genija i vrline samo su u najkracem naznake ove knjige kroz koju upoznajemo Izetbegovica kao Islamskog mislioca koji kroz prizmu savremenog shvatanja i tumacenja islama, njegovog pozitivnog uticaja kako na pojedinca tako i na cjelokupne narode zeli da ukaze na put muslimanskog prosvjetiteljstva i renesanse.
Mi ovdje u nasoj biblioteci u Chicagu imamo nekoliko primjeraka ove knjizice i svima je lahko dostupna, a isto tako jos uvijek moze i da se nabavi.
2- Islam izmedju Istoka i Zapada – osnovno Izetbegovicevo filozofsko djelo ili kako ga neki nazivaju “ Knjiga o slobodi” pokazuje nam Izetbegovica u jednom filozofskom svjetlu duboko intelektualnom i istinski misaonom. Djelo koje je privuklo veliku paznju svojom autenticnom idejom i orginalnoscu, te je i na Engleskom prevodu dozivjelo dvanaest izdanja. Ono sto je mene iznad svega fasciniralo i istinski odusevilo je to da je ova knjiga napisana u Izetbegovicevoj ranoj mladosti. Napisao ju je sa nepunih dvadeset i jednu godinu zivota, da bi kasnije nakon nekoliko desetljeca uspio i da je objavi. Nesto, zaista nesvakidasnje i neuobicajeno, pogotovo za nase prostore i ja sam ubijedjen da ce te i svi vi koji dodjete do ove knjige i koji je uspijete procitati podrzati ovo moje stajaliste. Koliko mi je poznato, ovu knjigu jos uvijek nemamo u nasoj biblioteci. Ako bi neko bio voljan da je donira, bit cemo mu istinski zahvalni.
3- Publikacija “ Ja izdati ne znam” nastala je kao prvi zbir govora, clanaka i intervjua predsjednika Alije Izetbegovica u domacim i inostranim medijima i to od pocetka devedesetih pa sve do poslije rata 1996. godine. Ovdje se prvi put susrecemo sa Izetbegovicem kao javnm radnikom, politicarem, predsjednikom politicke stranke koja se bori za pravednu vlast, preuzima breme odgovornosti za sudbinu zemlje i naroda, koji vodi politicke pregovore o preustroju Jugoslavije, aktivnostima za samostalnost BiH, te o oruzanoj, politickoj i diplomatskoj odbrani od agresije. Vrlo interesantna i znacajna publikacija koju bi preporucio svakom ko ima priliku da do nje dodje da je i procita.
4- “Cudo bosanskog otpora” knjiga koja govori o najtezim danima agresije i borbi za opstanak i slobodu Bosne i Hercegovine u ratnoj 1993 i 1994 godini. Citirat cu po sjecanju Izetbegovica, kada kaze: “Mi smo svijetu priredili dva soka. Prvi je bio taj nas otpor, nasa zilavost. Ocekivali su da cemo biti razbijeni za dvadesetak dana. A grmljavina naseg otpora cula se do neba. To ‘cudo bosanskog otopra’ potpuno neocekivanog, kad mi ne samo da nismo porazeni i ne da se uspjesno opiremo nego smo, hvala Bogu, svaki dan sve jaci, dok je neprijatelj, iako jak, svaki dan sve slabiji. U ovom ratu skoro svi zakoni rata su porazeni sa njihove strane, ne sa nase. Drugi sok, je taj da se kultura ili ljudskost nasla na nasoj, a ne na njihovoj strani. Ako ce vec neko rusiti bogomolje, mostove, kulturne spomenike, ubijati zene i djecu, Evropa bi to ocekivala od Bosanaca. Zasto ? Pa tako je pisalo u njenim knjigama, to su te zablude sirene stotinama godina. Mi smo za njih bili poludivlji svijet, porijeklom s Istoka, Azijati neki. Ali dogodilo se upravo da su oni od kojih su ocekivali kulturu, narodi evropske provenijencije, ubijali nejac, rusili dzamije, mostove. Mi to nismo radili.”
5- Izetbegovic –govori, pisma, intrervjui... i o ovim knjigama imamo Izetbegoviceva razmisljanja o ratu i o svemu sto nam se u njemu desava. Njegove politicke nastupe, govore pred medjunarodnim tijelima i institucijama. Ne znam koliko ste upuceni, ali Alijina je zasluga sto danas postoji Medjunarodni Sud u Hagu za ratne zlocine. Vijece Sigurnosti UN-a upravo na Izetbegovicev zahtjev 1993 godine donijelo je odluku o osnivanju ovog Suda koji do tada nije postojao, a koji je danas i bit ce to i ubuduce, ako Bog da, nocna mora za sve ratne zlocince i sa naseg istoka, a i sa zapada.
6- “Godine rata i mira” knjiga koja govori o zavrsetku rata i prvim poslijeratnim odnosima i izgradnji porusene zemlje. Tu se istinski govori o teskoci izgradnje ponovnih mostova medju ljudima, uspostavi povjerenja i saradnje, kao i o dubokim i teskim dusevnim i fizickim ranama i bolima nastalim kao posljedica ratnih razaranja, izdaje i brutalne agresije. Ovu knjigu sam dobio na poklon od naseg Muharema Zulfica i ja mu se ovom prilikom jos jednom zahvaljujem na tome.
7- Izetbegovic 1997 – ulazimo u drugu godinu poslije rata. Beco Tanovic, prijatelj rahmetli Izetbegovica, pricao mi je da mu je Alija tada rekao da mu je sada u miru gotovo teze nego sto je bilo u ratu. U ratu je covjek imao jednu zelju, da prezivi. Danas u miru je zelja puno vise, a gotovo nemoguce ih je ostvariti. Poslijeratni oporavak, politicka scena i sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine moze se vrlo fino i kvalitetno spoznati iz pazljivog iscitavanja ove knjige. Dobio sam je na dar od Becira Tanovica, i njemu se jos jednom ovom prilikom zahvaljujem.
8- “Moj bijeg u slobodu” biljeske iz zatvora 1983-88 godine. Samo oni koji su imali priliku procitati ovo djelo znace o cemu govorim. Ovo je jos jedno istinsko remek djelo Izetbegovicevog genija. Opus citata najvecih umova covjecanstva: Hegela, Kanta, Froyda, Aristotela, Sekspira, Dostojevskog, Tolstoja, Ajnstajna, Njutna, Ibn Sina, Isusa, Muhammeda a.s. i mnogih, mnogih drugih, njihov izbor, analiza i komentari najbolje govore o Izetbegovicevoj intelektualnoj snazi, znanju i mudrosti. Izetbegovic razmislja, s njima diskutuje, argumentira, na taj nacin iskaljuje se, prekaljuje i kao da se duhovno priprema za predstojeca burna vremena koja u zatvoru naslucuje, a koja kao da su samo njega cekala da izadje na slobodu, da bi se potom na Bosnu svalila svom svojom silinom. Obicno zeljezo taj teret ne bi podnijelo, prekaljeni celik je uspio. Drago mi je spomenuti detalj da se u knjizi uz mnogobrojne naucnike, pjesnike, pisce, filozofe,politicare nalazi i ime naseg knjizevnika Mensura Seferovica. Izetbegovic izdvaja njegovo pisanje i citira ga kao primjer dosljednog istrajavanja na istini i humanizmu u jednim vrlo teskim i nelagodnim vremenima komunistickog jednoumlja i mraka, kao usamljenom svjetioniku, kada se zbog istrajavanja na principima ljudskosti, pravde i istine placala velika cijena, pa cak i do najvece, gubitka slobode ili zivota. Mensur je imao srecu i dobro je prosao.
Ko se bude druzio sa ovom knjigom nece se pokajati , jer to je jedno nezaboravno intelektualno putovanje kroz mnogobrojna podrucja neslucenih prostranstava ljudskog duha i uma, oplemenjenog Bozanskim darom ispravnog rasudjivanja.
9- Posljednja knjiga koja je izasla za zivota Alije Izetbegovica je njegovo autobiografsko djelo “ Sjecanja”. U ovoj knjizi je na jedan prefinjen nacin, smireno i dostojanstveno, kakav je i sam bio Izetbegovic predstavio svoj zivot u cjelini. Zivot jednog ljudskog bica, u biti dosta tezak i naporan, ali ipak velicanstven u svoj svojoj punoci i kvalitetu. Na samom kraju on kaze: “Ono sto zovemo srecom ponekad je saglasnost naseg zivota i zatecenih okolnosti, nase biografije i historije, nasih licnih teznji i historijskih tokova. Ako tako posmatram stvari, mogao bih reci: prerano sam se rodio da bih bio sretan. Ali rodjenje je jedna od mnogih stvari koje ne biramo. Ono je dio nase sudbine. Kada bi mi bilo ponudjeno da jos jednom zivim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj zivot.”
I sta jos na kraju reci? Cast i sreca je bila licno upoznati Aliju Izetbegovica, sjediti s njim, razgovarati… Sreca i zadovoljstvo je bilo druziti se i s njegovim knjigama kroz sve ove godine. Smatram to gotovo najvecim bogatstvom koje covjek moze da ostvari. Bosnjacki narod na koncu dvadesetog vijeka zivio je burnu historiju, historiju koja je vec usla u sve udzbenike, a koja ce u buducnosti postati njen nezaobilazan dio. Mi smo sudionici tog vremena, zivuca historija, a Izetbegovic je bio njen istinski nosilac, njen pecat, nesto neizostavno i nezaboravno…. prolaziti nesvjesno pokraj nje, ne upoznati je, bez obracanja paznje na nju, ne iscitati je, a sto dobar dio naseg naroda, na zalost, upravo cini, gotovo da je ravno grijehu spram svog razuma, spram svih vrijednosti kojima covjek tezi: istini, pravdi, moralu, covjekoljublju, humanizmu….
Moja poruka svima koji zele da spoznaju njegovu pravu misao je da pazljivo procitaju ono sto je on napisao. Jer njegov duh spava u njegovim knjigama. Kad ga probudite, probudit ce i on vas…

Zamolio bih sve prisutne da odamo pocast rahmetli Aliji Izetbegovicu ucenjem Fatihe ili minutom sutnje.


Hvala vam


Haris Hojkuric
20 Decembra 2003
Chicago