Član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić govorio je danas na dženazi prvom predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću o njegovom životnom putu i političkom djelu, istaknuvši, između ostalog, da o njegovom djelu najbolje govori prisustvo na dženazi velikog broja međunarodnih državnika, za razliku od njegovih nekadašnjih političkih protivnika i neprijatelja koji su sramno završili na najmračnijim stranama ljudske povijesti.
Federalna novinska agencija -FENA u cijelosti prenosi govor člana Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića.
“Umro je Alija Izetbegović, prvi i dugogodišnji predsjednik Predsjedništva nezavisne države Bosne i Hercegovine, osnivač, predsjednik i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije.
Alija Izetbegović je historijska ličnost, veliki državnik, istinski demokrata, humanist, a prije svega plemenit čovjek u pravom smislu ove riječi.
Rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu, odakle se njegova porodica već 1928. preselila u Sarajevo. Školovao se u Sarajevu, gdje je završio Prvu gimnaziju i diplomirao na Pravnom fakultetu.
Sa suprugom Halidom izrodio je troje djece - Lejlu, Bakira i Sabinu, od kojih ima pet unuka i jednog praunuka.
Zbog svog političkog opredjeljenja i djelovanja, još kao mlad čovjek došao je u sukob sa tadašnjim režimom. Već 1946. osuđen je na tri godine zatvora. Rukopisi “Islam između istoka i zapada” i “Islamska deklaracija” učinili su da se ponovno nađe na udaru režima. Tada je zajedno sa svojim istomišljenicima procesuiran u poznatom Sarajevskom procesu, osuđen na 14 godina zatvora, a u zatvoru izdržao šest godina kazne.
Poslije rata objavio je autobiografske knjige “Moj bijeg u slobodu - bilješke iz zatvora 1983. – 1988.” i “Sjećanja”.
Uživao je poštovanje i Istoka i Zapada. Za doprinos miru i demokraciji, dodijeljena su mu brojna priznanja i nagrade, kako u zemlji, tako i inozemstvu, od kojih su najznačajniji: Međunarodno priznanje za demokraciju Američkog centra za demokraciju, Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Državni orden Republike Turske, Kran Montana (Švicarska) - Nagrada za unapređenje ljudskih prava, Islamska ličnost godine 2000., Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati, te titule počasnog doktora nauka nekoliko domaćih i inozemnih univerziteta itd.

Dame i gospodo,

Po izlasku iz zatvora Alija Izetbegović osnovao je Stranku demokratske akcije, koja je na prvim višestranačkim izborima 1990., osvojila najviše glasova a on izabran za predsjednika Predsjedništva, što je ostao do 2000. godine.
Na čelo države došao je u vrijeme povijesnih promjena i prekretnica na svjetskoj i jugoslavenskoj političkoj sceni, kada je odlazio sistem diktature i jednoumlja, raspao se Sovjetski savez i Varšavski pakt, a srušen Berlinski zid.
Na jugoslavensku političku scenu stupili su netolerantni i bezobzirni ljudi, diktatori koji su institucije i poluge vlasti, (is)koristili isključivo za ostvarivanje vlastitih ciljeva. U takvoj situaciji, Alija Izetbegović, kao čovjek potpuno drukčijeg kova, ne svojom voljom našao se u društvu kojem ni po čemu nije pripadao. To je bio njegov usud, koji i danas prati nas, njegove suradnike.
U to vrijeme, u bivšoj Jugoslaviji odvijala su se dva međusobno suprotstavljena velikodržavna projekta, koji su podrazumijevali njen raspad. U tim planovima nije bilo mjesta za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake kao njen najbrojniji narod. Od samoga početka toga procesa, pa čak i u vremenima međusobnog ratovanja, kreatori ovih projekata nisu prestajali razgovarati i dogovarati se o podjeli Bosne i Hercegovine. To je podrazumijevalo i negiranje nacionalnog identiteta Bošnjaka, koji su tada nazivani Muslimanima. Nažalost, takva nastojanja podržavali su dijelovi političkih predstavnika bosanskih Srba i bosanskih Hrvata.
Na sve moguće načine, Izetbegović je pokušao postići sporazum o unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine. Međutim, to nisu željele političke snage okupljene oko SDS-a, koje su od samog početka bile direktno uključene u projekt velike Srbije. Imajući uzase JNA, osjećali su se moćnim. Željeli su cijelu Bosnu i Hercegovinu za sebe.
Duboko svjestan što bi značio rat u Bosni i Hercegovini, posebno za Bošnjake, uradio je sve da do toga ne dođe, ili da ga, u najmanju ruku, odgodi. Stoga se zalagao za očuvanje Jugoslavije kao demokratske zajednice ravnopravnih naroda. Posljednji takav pokušaj bio je prijedlog o tzv. stepenastoj federaciji. Nisu ga prihvatili kako oni koji su bili protiv Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda, tako ni oni koji su bili protiv bilo kakve Jugoslavije. Bosanci sami, posebno Bošnjaci i Alija Izetbegović, nisu mogli sačuvati Jugoslaviju.
Bosanci i Hercegovci, bh. patrioti i Alija Izetbegović nisu željeli prihvatiti podjelu, niti se prikloniti bilo kojoj od strana. Izabrali su jedini mogući i ispravan put - borbu za nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
Uslijedila je odluka o referendumu, a potom borba za međunarodno priznanje. Formirana je Armija Republike Bosne i Hercegovine, koja je izrasla u respektabilnu vojnu silu sa više od 200 hiljada vojnika. Prvi puta u novijoj povijesti, imali smo bosansku vojsku, koja se borila samo za Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljujući tome odbranjen je značajan dio teritorija Bosne i Hercegovine, a bošnjački narod spašen od biološkog uništenja. Tako su stvorene pretpostavke za oslobodilački pohod, a potom i potpisivanje mirovnog sporazuma.

Dame i gospodo,

Alija Izetbegović je bio čovjek mira i neupitan borac za Bosnu i Hercegovinu. Za sve vrijeme trajanja agresije, vodio je pregovore o miru i bio je prinuđen pregovarati čak i sa ratnim zločincima. Zbog toga je kasnije trpio kritike, ali drukčije se nije moglo. Kada je procijenio da je i nepravedan mir bolji od nastavka rata, jer garantira opstanak Bosne i Hercegovine, smogao je hrabrosti i potpisao Dejtonski sporazum. U tim okolnostima pristao je i na teške kompromise, uključujući i postojanje entiteta Republika Srpska. Na to su ga prisilile svjetske sile, garantirajući povratak prognanika i sva druga prava. Bio je to maksimum koji se mogao postići u takvim okolnostima. Vjerovao je da će u budućnosti i drukčijim prilikama moći ispraviti greške Dejtonskog sporazuma. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu, jer se neke od tih grešaka već ispravljaju. Na nama je da u budućem radu, uz Božiju pomoć, ispravimo i ostale greške.
Prema tome, Bosna i Hercegovina je opstala prvenstveno zahvaljujući njenim patriotima, ali također i zahvaljujući politici Alije Izetbegovića. Stoga dijelim mišljenje svih onih koji kažu da bez Alije Izetbegovića vjerovatno ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.

Dame i gospodo,
Alija Izetbegović je vjerovao da je Bog stvorio sve ljude jednakim i slobodnim i tako se prema njemu ophodio. Bio je čovjek izuzetne širine i tolerancije.
Demokratska država ravnopravnih naroda i građana u kojoj se poštuju ljudska prava i slobode i osnovne civilizacijske vrijednosti bila je njegova vizija Bosne i Hercegovine.
Stoga ni u vrijeme najvećeg stradanja bošnjačkog naroda nije dozvolio, niti podržavao revanšizam. Nije bilo masovnih zločina i koncentracionih logora. Sačuvali smo gotovo sve vjerske objekte drugih konfesija. Svoju opredijeljenost za poštivanje ljudskih prava Izetbegović je dokazao i u najtežim danima, kada se 1993. godine u opkoljenom Sarajevu obračunao sa kriminalcima i zločincima.
Nasuprot tome, na drugoj strani bile su stotine koncentracionih logora. Iza njih su ostale masovne grobnice. Počinjeni su masovni zločini, porušene sve džamije i sve što je predstavljalo islam, kulturu i tradiciju Bošnjaka. Zahvaljujući Aliji Izetbegoviću, bosanski Srbi i bosanski Hrvati danas nemaju Srebrenicu, Kozarac, Ahmiće, Brčko, Zvornik, Višegrad, Foču itd!
Zato muslimani svijeta treba da budu ponosni na bosanske muslimane jer smo i u najtežim vremenima bili lijep primjer islama u Evropi. U tome je svakako značajna uloga Alije Izetbegovića. To se nekima na Zapadu ne sviđa jer se ne uklapa u stereotip slike o muslimanima kao fundamentalistima i ekstremistima, pa čak i teroristima.

Dama i gospodo,
Veličinu ličnosti Alije Izetbegovića potvrđuje i današnji dan. Svi vi ovdje svjedočite kakav je bio Alija Izetbegović. Brojni svjetski zvaničnici i ličnosti posjetili su ga u bolnici.
Danas su prisutni predstavnici velikog broja država iz cijelog svijeta, diplomatskog kora, međunarodne zajednice. Telegrami saučešća pristigli od brojnih svjetskih državnika i javnih ličnosti, kao i današnji govor visokog predstavnika lorda Paddyja Ashdowna, jasno govore kakav je čovjek bio Alija Izetbegović.
Danas ga ispraćamo sa najvišim državnim i ljudskim počastima, kao i historijsku ličnost, državnika, demokratu, humanistu i velikog čovjeka.
A šta je sa političkim protivnicima i neprijateljima Alije Izetbegovića sa prostora bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine? Sramno su završili na najmračnijim stranama ljudske povijesti! Oni su danas u Hagu, optuženi za najteže ratne zločine, ili se kriju po bosanskim i inim vrletima i gudurama.

Dame i gospodo,
Bilo je časno surađivati sa Alijom Izetbegovićem, i zajedno sa njim, boriti se za Bosnu i Hercegovinu. Lično sam ponosan što sam bio njegov prijatelj i jedan od bliskih suradnika.
Ime Alije Izetbegovića, ostat će zapamćeno širom svijeta kao sinonim borbe za pravdu, slobodu i demokraciju.
Danas, na ovom mjestu i ovom prilikom, uime svih Bosanaca i Hercegovaca, bh. patriota, njegovih saboraca, zahvaljujem mu se na svemu što je učinio za Bosnu i Hercegovinu i sve nas. To ćemo najbolje dokazati izgradnjom mirne, stabilne i prosperitetne evropske države u kojoj će svi njeni građani i narodi na cijeloj teritoriji uživati jednaka ljudska prava i slobode!”
Član Predsjedništva Sulejman Tihić je na kraju svog govora pozvao sve prisutne da učenjem Fatihe, minutom šutnje ili na drugi način zajedno odaju počast prvom predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću. (Photo H. Delic)