Odmah po objavljivanju vijesti da se bjegunac od pravde Milorad Dodik našao u Sudu BiH gdje mu je ekspresno ishodovano ukidanje pritvora, napisao sam da je ovo sramota za pravosudni sistem, što otvara pitanje eventualno prisutnog kriminala u institucijama Tužilaštva i Suda. Ako je suditi prema pisanju nekih portala u ovoj dogovorenoj raboti u koju je uključen i obavještajni vrh OSA-e (do Suda BiH ga je navodno dovezao lično Almir Džuvo), Dodika je oslobodila tužiteljica Vedrana Mijović. Ako ste gledali video zapis iz Suda BiH mogli ste primijetiti da se tužiteljica skoro izvinjavala optuženom pa je svakom jasno da je sve unaprijed dogovoreno, vjerovatno sa znanjem stranaca. Ali, pazite sada. Ovdje ništa nije slučajno rađeno. Najprije je na slučaju Dodik bilo angažirano devet tužitelja. Ovi kadrovi su kasnije svjesno rastjerani i broj je pao samo na jedno ime, pogađate, na Vedranu Mijović, sa znanjem i odlukom državnog tužioca Milenka Kajganića. Kadar koji je elegantno oslobodio bjegunca od pravde pripada liniji „srpskih“ sudija u zajedničkom bosanskohercegovačkom timu. Vedrana Mijović je kćerka Slavka Jovičića Slavuja, dugogodišnjeg zastupnika SNSD u Parlamentu BiH. Zanimljvo je da je Slavuja za njegove zasluge sropskoj stvari posthumno odlikovao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić Zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“. Ovo odličje je u Beogradu primila baš Vedrana, koja je imala zanimljiv profesionalni put, najprije pripravnik u Osnovnom sudu u Rogatici, zatim inspektor za privredni kriminal u MUP-u Ministarstva za unutrašnje poslove Republike srpske, potom saradnica u tužilaštvu Istočno Sarajevo, pa onda u Tužilaštvu Kantona Sarajevo i na kraju u Državnom Tužilaštvu BiH.

Sada još nešto o gđi Vedrani koja je, eto, dobila ulogu da oslobodi negatora genocida u Bosni i Hercegovini i rušitelja ustavnog poretka BiH. Ova žena je sudila pripadnicima 5. korpusa Armije RBiH koji su branili opstanak Bihaća i njegovih stanovnika. Nakon 30 godina morali su da brane svoju čast i dostojanstvo u sudskim procesima koje je protiv njih vodila gđa Mijović. Nisam tome svjedočio, ali kažu, da je Vedrana Mijović, prilikom hapšenja jednog pripadnika 5. korpusa ARBiH kazala:
„Šta si se prepao, neću te osuditi manje od 105. a više od 505 godina“ (aluzija na 105. brdsku bužimsku brigadu koja je promijenila ime u 505. vitešku brigadu).


Sve ovo je „prolazilo“ Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV). Da li je tužiteljica imala zadatak da zajedno sa zasada neimovanim licima (jer je dosta lica uključeno u ovaj pravosudni strmoglav) izvojuje slobodu za čovjeka koji godinama podriva temelje BiH i javno pljuje po njoj? Neću sada davati ocjenu, ali da je učinila neviđenu sramotu Bosni i Hercegovinu zajedno sa odgovornim licima, to je jasno k'o dan. Podsjetimo se još jedanput. Sud BiH je prihvatio zahtjev Tužilaštva da se protiv Dodika, Stevandića i Viškovića odredi pritvor a zatim raspiše potjernica zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo napada na ustavni poredak BiH. Postavlja se pitanje ko je imao pravo da pregovara sa bjeguncem o bilo čemu a ne da dogovora transfer njegovog (dobrovoljnog) tajnog dolaska u Tužilaštvo BiH u kojem je dao izjavu i odmah nakon toga bio pušten na slobodu. Tužilaštvo BiH je propustilo da osumnjičenog liši slobode, da ga sprovede u pritvorsku jedinicu državnog zatvora i tek nakon toga da ga privede na ispitivanje. Zapravo, postavlja se pitanje, kako se mogao dogoditi ovakav „salto mortale“ prema osumnjičeniku koji se mjesecima opirao pozivima pravosuđa i koji je prijetio upotrebom sile prema državnim agencijama ako pokušaju izvršiti nalog za hapšenje. I, drugo, da li je ovim s Dodikom postignut dogovor u vezi drugostepene presude čije se izricanje očekuje uskoro? Građani u Federacije i neuprljanom dijelu RS očekuju da principijelni dio pravosudnog sistema, od kojeg počinje država, konačno digne svoj glas i suprotstavi se „političkoj instrumentalizaciji pravosuđa, stane u odbranu države i vladavine prava u njoj“.


Sve navedene radnje koje očigledno imaju elemente kriminalnog ponašanja, narušavanja i rekao bih zloupotrebe službenog položaju tužilaca, i to do samog vrha u organizacionoj piramidi (jer tu niko nije nevin, čime su maltene sahranili poravosudni sistem BiH), morat će se seroizno ispitati a odgovorne ako ih ima (a ima) kazniti. Postupkom Tužilaštva i Suda BiH, kompromitira se cjelokupan sigurnosni i pravosudni sistem. Čak iako je bilo nametanja od strane inostranog faktora to se jednostavno nije smjelo dogoditi u zemlji koja bi trebalo da slijedi visoke standarde u pravosuđu.