DR. ADAMIR JERKOVIĆ: U zaoštrenoj situaciju koja je izazvana najavama Visokog predstavnika o promjeni izbornog zakonodavstva i promjeni Ustava (na što ovaj nema pravo), ljuti se Milanović na to što se sada Hrvatska koja je, kaže, „oslobađala i Bosnu i Hercegovinu ...tretira kao okupator“. Prosto da čovjek ne povjeruje da ima posla sa tako „zaboravnim“ čovjekom, koji javno izriče takve konfabulacije. Pa i vrapci na grani znaju za učešće hrvatske vojske na području BiH za vrijeme sukoba Armije RBiH i HVO-a. Uostalom presudio je Međunarodni sud za ratne zločine, a u sažetku presude, od 27.11.2017. stoji da je „pretresno vijeće konstatiralo da je sredinom januara 1993. počeo da postoji udruženi zločinački poduhvat (ili UZP) s ciljem da se stvori hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj UZP je kao zajednički zločinački cilj imao “dominaciju Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”. Da li treba, onda, ponavljati utvrđene činjenice, a one su bjelodano jasne.

Ne htijući opet moram o Zoranu Milanoviću premda ne zaslužuje tretiranje ovdje. Pisao sam kolumnu početkom maja ove godine „Sačuvaj nas Bože Milanovićeve kulture“. Ništa joj ne bih mogao oduzeti, a dodati bi se moglo još više. Milanović je ostao usamljenik na konferenciji NATO-a u Madridu krajem juna, gdje se nije susreo ni s kim, što bi mu morao biti išaret da ga u zapadnom svijetu odbacuju kao relevantnog sagovornika. I umjesto da se zamislio se pred tom činjenicom, Milanović je nastavio svoju provokativnu politiku prema BiH, koju je, pak, značajno podržavao na prošlim predizbornim mitinzima bh. ljevičara Željka Komšića. U zaoštrenoj situaciju koja je izazvana najavama Visokog predstavnika o promjeni izbornog zakonodavstva i promjeni Ustava (na što ovaj nema pravo), ljuti se Milanović na to što se sada Hrvatska koja je, kaže, „oslobađala i Bosnu i Hercegovinu ...tretira kao okupator“. Prosto da čovjek ne povjeruje da ima posla sa tako „zaboravnim“ čovjekom, koji javno izriče takve konfabulacije. Pa i vrapci na grani znaju za učešće hrvatske vojske na području BiH za vrijeme sukoba Armije RBiH i HVO-a. Uostalom presudio je Međunarodni sud za ratne zločine, a u sažetku presude, od 27.11.2017. stoji da je „pretresno vijeće konstatiralo da je sredinom januara 1993. počeo da postoji udruženi zločinački poduhvat (ili UZP) s ciljem da se stvori hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj UZP je kao zajednički zločinački cilj imao “dominaciju Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”. Da li treba, onda, ponavljati utvrđene činjenice, a one su bjelodano jasne. Ali, da ne bismo ostavili bilo kakvu sumnju ponovit ću, ne zbog Hrvata nego zbog ljudi kratkog pamćenja kao što ga ima predsjednik Milanović: Žalbeno vijeće je u okviru žalbene presude bh. šesterici Hrvata na čelu sa Jadrankom Prlićem utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH, te da je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata, zajedno sa ministrom Gojkom Šuškom i komandantom hrvatske vojske Jankom Bobetkom. Zna se, a tako je i presuđeno, da je cilj udruženog zločinačkog pothvata bio uspostavljenje etnički čistog hrvatskog entiteta tzv. Herceg-Bosne barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Ovo je napisao Haški sud. U BiH se, dakle, sve dobro zna, ko je koga napao i zašto je to učinio. O čemu vi onda pričate, gospodine Predsjedniče. Nemojte nam soliti pamet i vrijeđati našu inteligenciju. To je bilo u nedavnoj prošlosti. Sada o sadašnjosti. Šta je cilj HDZ-a (i, svakako SNSD-a, da ne bude zabune)? Oni žele obnavljanje trećeg „hrvatskog entiteta“, koji je propao uspostavom Federacije, a s tim ne mogu da se pomire. Ovo su činili uz aktivnu i nedvojbenu podršku „vrhovnika“ a sada vrha hrvatske države. Zapravo, miješanje u unutrašnje poslove BiH nikada nije ni prestajalo, s tim što danas Hrvatska iskorišćava svoje članstvo u EU. Kada bi eventualni prijedlog izborne reforme bio prihvaćen o čemu se naveliko priča, zacementirala bi se etnička podjela BiH na tri nacionalna entiteta, a to bi zaprijetilo potpunom uništenju bh. društva. Na teror manjine, jednostavno, ne može niko pristati. Ovakve i slične eksperimenate smo preživjeli kroz povijest ali je dobro što su svi pokušaji otišli bestraga. Najava da se sprema nekakav novi Berlinski ili Bečki kongres svejedno (jer bude loša sjećanja), koji bi okupio lidere tri države – turskog predsjednika Erdoğana i rušitelje BiH Aleksandra Vučića i Zorana Milanovića – zajedno sa nacionalnim „poglavicama“ naše zemlje, spada u novi pokušaj rastakanja BiH. Na ponuđene iluzije žitelji BiH nikada se neće navući. Ovo je svakako poruka i za naše prijatelje (da nam ne čine ovaj hajr) i za protivnike (neprijatelje). Ovakve špekulacije narodi BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost, u startu odbacuju. Većina ljudi spremna je braniti principe cjelovite i suverene BiH svim sredstvima. Nevolja Milanovića, Plenkovića i, čini se Schmidta, je što „ne čuju“ zaključke izrečene u Bundestagu da etnički princip iz 1990-tih sa konstitutivnim narodima nije funkcionirao i da stoga mora postojati evropski princip. Milanović iskaljuje svoj bijes na Plenkoviću i njegovoj vladi. Za tu politiku veli kako „Hrvatska šuti na svinjarije iz Berlina“. On ne zna, a mi znamo da „njegov“ premijer uporno radi na rasturanju BiH. I to mnogo bolje od njega samog. Plenković, koji je veći zagovoratelj hrvatskog unitarizma, civilizirano i "otmjeno traži ostvarivanje hrvatskih interesa, naravno kako ih on vidi. Druga je stvar, što je to uzaludan posao. No, on to radi diplomatski pristojno po kuloarima Bruxellesa. Bošnjake ne naziva pežorativno muslimanima, kao što to čini Milanović, niti im nudi najprije sapun pa onda parfem. To je već politička kultura, koju očigledno nije naučio Račanov nasljednik. I stvarno, dok je Milanović predsjednik Hrvatske, koji tako osorno vrijeđa Bošnjake i ima uličarski gard prema svojim neistomišljenicima, teško će biti napretka u bh-hrvatskim odnosima. Jer, dobro i tačno je rekao njegov kolega Plenković da ovu uvredu Bošnjaci ne mogu zaboraviti i da je „neće isprati ni mostarske kiše ni Nijagarini vodopadi“. Predsjednik bi morao misliti da je BiH hrvatski prioritet. Kao što i jeste.