Piše: Prof. dr. Adamir Jerković: Sve liči na zatišje pred očekivanu buru koja se izgleda sprema u OHR-u. Najavljuje se da će Schmidt nametnuti Izborni zakon koji će biti po mjeri HDZ-a. Zasada se ne zna u kojem obimu. Ali, ukoliko bi promjene nosile bolju transparentnost i učvrstile integritet izbornog procesa bh. javnost bi to mogla „progutati“ kao i deblokadu Federacije, jer su je već prihvatile pregovaračke strane u Neumu uključujući i HDZ. Sve ostalo Schmidt ne treba da dira, posebno ne Ustav FBiH. Visoki predstavnik ne bi smio, također, zabranjivati manjinama zastupljenim u kantonima da budu predstavljene u Domu naroda. Spominje se cenzus od 3%. Manjine bi logikom stvari trebalo da budu brana za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i zbog toga im je mjesto u Domu naroda. Ovdje se radi o opasnom igranju vatrom. Građani BiH neće prihvatiti antievropska diskriminatorna rješenja i ona ne mogu proći bez posljedica.

Pregledao sam komentare koje sam radio za „Oslobođenje“ i Bošnjaci.net o izbornom zakonu i sadašnjem trenutku BiH. Sve ih i danas mogu potpisati. Situacija se nije promijenila. HDZ i dalje jaše na nacionalističkoj platformi koja ne vidi državu BiH već prikriveno traži njeno rasturanje. Principe Evropskog suda dugo već pokušavaju pogaziti hrvatski nacionalisti i što je posebno tragično uz asistenciju međunarodnih pregovarača, koji su bili predstavljeni evropskom izaslanicom Einchorstovom, kažu dobrom prijateljicom zastupnice Željane Zovko. Ova svim sredstvima manipulira po separeima EU i pokušava proturiti kod pregovarača i tamošnjih birokrata retrogradnu hrvatsku platformu. Ne umara se Gospođa zastupnica, kao ni ministar Gordan Radman Grlić, koji je već uvjeren da će visoki predstavnik reformama „ukloniti sve oblike diskrimnacije u izbornom procesu i kako bi... svi narodi mogli imati svoje legitimne predstavnike u Predsjedništvu i u Domu naroda“. Kada nisu uspjeli u kacelarijama EU tokom junskih sastanaka sa Charlesom Michelom sada su se Hrvati okrenuli visokom predstavniku. Od njega očekuju da jednim potezom olovke razriješi njihovo pitanje. Zbog ranog „kukurikanja“ o 3. entitetu Antu Jelavića je to koštalo funkcije člana Predsjedništva BiH.

Čović je u Izraelu obećao preimenovanje mostarskih ulica koje nose naziv po ustašama

Promijenilo se od tada mnogo šta. Jelavić je dugo godina izvan sudskog domašaja, jer ima hrvatsku zaštitu, a Čović je, također, bio izbačen iz Predsjedništva BiH odlukom visokog predstavnika krajem marta 2005. zbog navodne zlouporabe položaja i drugih kaznenih djela zbog koje bi bila "ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti" i jer se njima "potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva". Nakon sudskih procesa Čović se poput feniksa vratio 2007. na političku pozornicu kada je izabran za predsjednika HDZ-a, a onda 2014. za člana Predsjedništva BiH. Kritizirao je na svakom koraku bošnjačku politiku optužujući je za marginalizaciju i majorizaciju Hrvata, koji su ostali bez uticaja na ekonomske, socijalne i financijske tokove. Navodio je da je Vlada Federacije sve više centralizirala entitet i zaduživala se, a na štetu županija i da je "90% financijskih tokova u rukama Bošnjaka". Pri tom je sakrio da resor ministarstva finansija vodi upravo kadar HDZ-a. Bošnjaci nisu zaboravili Čovićevo šaputanja stranačkom istomišljeniku o izbornoj reformi kao prvoj fazi u stvaranju III entiteta, ni o BiH kao islamskoj državi, niti javnu podršku RS u tamošnjoj Narodnoj skupštini. Zanimljivo je da se posljednjih dana ne oglašavaju mnogo ni Dodik ni Čović, a da je ovaj posljednji ispunio obećanje dato u Izraelu o zamjeni ustaških naziva mostarskih ulica nekim benignijim. Sve liči na zatišje pred očekivanu buru koja se izgleda sprema u OHR-u. Najavljuje se da će Schmidt nametnuti Izborni zakon koji će biti po mjeri HDZ-a. Zasada se ne zna u kojem obimu. Ali, ukoliko bi promjene nosile bolju transparentnost i učvrstile integritet izbornog procesa bh. javnost bi to mogla „progutati“ kao i deblokadu Federacije, jer su je već prihvatile pregovaračke strane u Neumu uključujući i HDZ. Sve ostalo Schmidt ne treba da dira, posebno ne Ustav FBiH. Visoki predstavnik ne bi smio, također, zabranjivati manjinama zastupljenim u kantonima da budu predstavljene u Domu naroda. Spominje se cenzus od 3%. Manjine bi logikom stvari trebalo da budu brana za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i zbog toga im je mjesto u Domu naroda. Ovdje se radi o opasnom igranju vatrom. Građani BiH neće prihvatiti antievropska diskriminatorna rješenja i ona ne mogu proći bez posljedica. Eventualno uvođenje ovakvog izbornog zakona je ništa drugo do podjela BiH po etničkim šavovima i svojevrsna nagrada presuđenim politikama za počinjeni UZP. Riječ je o dalekosežnoj avanturi nametanja nedemokratskih rješenja od viskog zvaničnika koji je pozvan da štiti integritet BiH. Većina odbacuje podjelu BiH i zalaže se za građansku državu, onako kako je vide pravnici Venecijanske komisije, ali čija rješenja ne dijele hrvatski nacionalisti. Ovdje HDZ kao manjina želi nametnuti etnički teror većini u BiH. Ovo nakaradno „pravilo“ projektirano u HDZ-u neprihvatljivo je za većinu građana i stranaka koje participiraju u bh. vlasti. I da se ne lažemo, riječ je o mirnodopskom projektu realizacije ratnih ciljeva Zagreba i Beograda, koji su saveznici u podjeli BiH, a u međudržavnim relacijama su ljuti protivnici. Njihova zajednička nevolja je građanska BiH, a uvođenju cenzusa koji se najavljuje u OHR-u nazdravit će jedni s drugima kao veliku pobjedu u destruiranju građanske države.

Kancelar Scholz i zastupnik Bundestaga Adis Ahmetović: Nova politika Njemačke prema BiH, koja se ne sluša u OHR-u

Schmidtova je nevolja što „ne čuje“ stavove izrečene u Bundestagu da etnički princip iz 1990-tih sa konstitutivnim narodima nije funkcionirao i da stoga mora postojati evropski princip. Ovdje nešto ne štima. Je li ovako izgleda podrška BiH usvojena u Bundestagu o njenom putu u bolju budućnost? Zanemarena su i upozorenja britanske ministrice Truss i njena podrška borbi protiv podjela i secesionista. Ni američko viđenje, ako je ostalo „netaknuto“, se ne smije prenebregnuti, a stav ambasadora Michaela Murphya da se neće tražiti dogovor po svaku cijenu, što bi značilo po cijenu presuda Evropskog suda za ljudska prava „da nije prihvatljiva neutemeljena razlika vrednovanja glasa“ zašto postoje ne samo pravni već i duboko moralni i ljudski argumenti. Nametne li visoki predstavnik ovako nakaradni izborni zakon svjedočit ćemo o atentatu na državu BiH u koju je Schmidt došao, valjda, da štiti njen integritet a ne da ga razgrađuje nečasnim nametanjem rješenja u izbornom procesu, koja nisu prihvatljiva ni u njegovoj vlastitoj državi i nigdje u Evropi. Nadam se da Nijemac ne želi napustiti BiH kao njen grobar. Ne bih želio vjerovati da se Schmidt svrstao na stranu HDZ-a, kako su najavljivali neki na početku njegovog mandata niti da sada vraća benefite za ranije dodijeljeni Orden reda Ante Starčevića, koji je dobio iz ruku dobro obaviještenog hrvatskog premijera Plenkovića. Podrazumijeva se da bi šef OHR-a trebalo da radi svoj posao u interesu zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i zaštite osnovnih ljudskih prava koja su garantirana Ustavom BiH. Valjda zna da bi odluka manjine koja je protivna evropskim standardima dovela zemlju u još težu situaciju uz uključivanje suda u Strasbourgu. BiH ima argumente u svojim rukama. Druga je stvar što bi nametnuti izborni zakon zamrznuo proces približavanja BiH evropskim tokovima. Ali, mi smo navikli na to, g. Schmidt.

Elizabeth Truss, ministrica vanjskih poslova UK