Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Komentari
Otvoreno pismo ISTINITO - ZA SANJU VLAISAVLJEVIĆ
“Dakle ne postoji multietnički grad Sarajevo. Imate svinjetinu koja je protjerana iz Sarajeva, imate Djeda Mraza koji je protjeran, a sada imate i svjetlosnu rasvjetu… imate sve što je odraz multikulture, a da je protjerano iz Sarajeva”, zaključila je Vlaisavljević u intrvjuu RTRS-u u Banja Luci. Poštovana Sanja, moja Sanjice, vesela i draga bila, rođena si u nekom dijelu našeg Sarajeva, ne znam koga. Ranije sam te pratio u nekim tvojim intervjuima, nisi mi takva bila niti izgledala, ali se nešto desilo pa si se transformisala sa svojim indetitetom, sličnim guslaru Mići iz Laktaša. Veliš, da naše Sarajevo i nije više multietnički grad, nažalost, ali kakav li je? Rođen sam i odrastao na Vratniku, gdje sam i završio osmogodišnje školovanje, a zatim sam nastavio gimnaziju realku kod Doma Armije? Moje djetinjstvo i suživot sa rajom sa Vratnika nikada ne mogu zaboraviti, kao drugari i prve komšije uvijek smo se izvanredno i tolerantno ponašali i družili, bez obzira na vjeru i naciju, koju nismo nikada niti isticali, izuzev naših međusobnih “koškanja“ kao navijači da li klubova Sarajeva ili Željezničara. Kada ističeš problem sa svinjetinom i nedostatkom čvaraka, odmah me potsjeti na te moje mladalačke sarajevske dane, posebno iza Drugog svjetskog rata. Neimaština je bila velika, međutim moji, tetka i tetak koji su nas i odgajali, bez naših roditelja u svojoj avliji i tzv. “štali“ uvijek su gajili po nekoliko svinja, tako da smo imali i svinjskoga mesa i masti i čvaraka, a pekli smo i domaću rakiju šljivovicu u kazanima, iznajmljenim od čuvene kazandžijske porodice Blagojević sa Baščaršije. Na ulicama sam sa rajom igrao “krpenjače“ ili nečeg drugoga, ali sam redovno iznosio šnite kruha sa masti i paprikom po vrhu i zajednički smo ih jeli. Nije niko nikoga pitao šta je i odakle je, ali je bilo ukusno i veoma korisno. Evo, danas se tebe sjetih, po povratku iz kupovine u marketing “Bingo“ gdje inače najčešće kupujem sve namjernice, te uzeh pakovanje čvaraka i jedan komad šarene slanine i parče svinjske pršute. Istina je da sam to uzeo u gradu Mostaru, gdje već godinama živim, ali sam siguran da i u Sarajevu postoji ova ili druga slična trgovačka firma koja prodaje ove proizvode, jer ne mogu da ti povjerujem da toga nema u Sarajevu. Međutim, moja dobra nekadašnja Sanjice, nemoj mi zamjeriti jer sam prešao osamdesetu godinu, visoko obrazovan sam, svjetski čovjek, poliglota, bio veliki privrednik, obrazovao i moje elektrostručnjake, a danas sam penzioner i stalno ispred kompjutera provodim dane, slušam informacije i pišem istinite događaje i šaljem u etar.
Ovim ti želim reći, da žalim što sam kao stručnjak došao u Mostar, na temelje firme Aluminij , jer sam izgubio tu sarajevsku raju, njihov duh i osjećaje druženja i prijateljstva, te divne komšijske dane, običaje i međusobne susrete i slavlja i Božića, Vaskrsa, slava i Bajrama i svih drugih međusobnih susreta, u dobru i zlu. Svega toga u ovome gradu tzv. “gradu slučaja“ Mostaru nema, niti je bilo, a danas posebno, te sam lično, ali sada kao građanin srpske nacionalnosti u više navrata i glavu sačuvao od ustaša iz HDZ-a. Možda se i tebi lakše požaliti na nedostatak čvarakai svinjetine, nego meni na nedostatak ljudskosti, humanosti, dostojanstva i normalnog ljudskog odnosa i suživota. Siguran sam, da ćeš kao filozof i sociolog, ovo veoma dobro shvatiti i razlučiti važnost, različitost i dobrotu ili nnedostatak jednog ili drugog ili nečeg trećeg. Kako sam pročitao iz štampe, navodno si dobila i hrvatski pasoš, jer ti je trenutna šefica neka HDZ-ovka, pa je i moguče. Poenta je u istinskoj činjenici, da je istinita moja opservacija u velikoj različitosti ti naših vrlih komšija, sarajevskih ili mojih sa Vratnika, i ovih ovdašnjih mojih susjeda, koji su 09.maja 1993. godine tjerali u logore svoje komšije a većinu trajno u dijasporu, a zahvaljujući nekoj mojoj dobroj vili, meni bosanskom Srbinu glava je sačuvana još na ramenu. Da znaš, moja dobra Sanjice, da su došla neka zla nacionalistična vremena, ubojitija i teža od proteklog fašizma kojeg lično dobro pamtim, ti si nešto mlađa, ali niti ovi naši sunarodnjaci tzv. “dodikovci veliki nacionalisti i tobožnji Srbi,koji ne vole ovu našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, nisu ništa bolji od ovih “ustaških jastrebova“, kao da ih je ista majka rodila i odgajala u nekom njihovom suludom vaktu. Kako je već viđeno i poznato, agresori naši su bili i sa istoka i sa zapada, a u centru Mostar ana Rondou, na kući ugledne srpske porodice Peško, bio je ispisan crni grafit: “Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom“! Isto tako na ulazu u firmu Aluminij, u vremenu agresije i njegove uzurpacije od “ustaških bojovnika“ bilo je ispisano: “Srbima i psima ulaz je zabranjen“. Da bi u današnje vrijeme, taj guslar i veliko srpski dictator, guslar iz Laktaša, zvani Milorad Dodik bio jaran “rušilački blizanac“ sa Draganom Čovićem i postaje i veliki borac i brižnik zločinačke tvorevine Herceg Bosne, kako bi se lakše i sačuvala njegova genocidna tvorevina. Odmah sam pomislio, nisi li i ti Sanjice na istom putu ovih jarana, ukoliko je istinita priča da si obezbjedila tu “putovnicu“ Ostavimo sve ovo za istoriju, Veritas amare est / Istina je bolna, da kako za koga, ali budimo svjesni činjenice da bez istine nema pravde, nema pomirenja i praštanja, nema niti zajedništva. Moram te još potsjetiti, da su taj guslar Mića i njegov vladika Grigorije, već poodavno na TV “Oskaru“ izjavili da su svi ovi Srbi, koji nisu stvarali ovu njihovu genocidnu tvorevinu RS, ostali i neki drugi, a oni nisu niti bosanski Srbi, već veliki Srbi ili žele biti Srbijanci. Ja sam ostao bosanski Srbin i mostarski Sarajlija! |