Gnusne su laži, niti Gebels ih ne bi izgovorio, na njihovu žalost, našeg Željka nije birala niti džamija, niti crkva, niti katedrala, već jednostavno građani čija je i jedina domovina, ponosna i prkosna, Bosna i Hercegovina.

Izašlo je na vidjelo ili svjetlost dana, lukavi i cinični, zlonamjerni udruženi zločinački naumi, veliko srpsko-hrvatskih nacionalista i fašista, guslara iz Laktaša i orguljaša iz mostarskih Bara.
Kao sljedbenici mentora i idola njihove zločinačke i agresorske ideološke matrice iz Karađorđeva, Poglavnika Franje i Vožda Slobodana, njihovi ugursuzi, ulizice (iz Mešine “Tvrđave“), nacionalisti i fašisti do ustaško-četničke ubitačne i razorne lažne doktrine njihovog Gebelsa.

Milorad Dodik i Dragan Čović, svoju lažnu i već viđenu „istinu“, utkanu u temelje njihovih nedjela i genocidnih tvorevina RS-a i HB, u današnje vrijeme nastoje ih oživotvoriti.

Ovaj svinjogojac, despot i diktator, koji je od građana RS-a napravio veliku svinjsku farmu, sa njima manipuliše, te u kupleraju njihove banjalučke parlamentarne skupštine, često izvodi sa tim klovnovima, tragikomičnu veliko srpsku prestavu.

U državnim institucijama djeluju kao podzemne rušilačke nacionalističke krtice i glodari, urušavajući cjeloviti državni sistem vlasti, gradeći na viđenim genocidnim temeljima tih tvorevina, secionalističke želje i stremljena, u cilju stvaranja „srpskoga sveta“ tzv. velike Srbije i nastavka NDH-azije.

Svakako uz zajednički zločinački poduhvat i njegovog jarana, grobara hercegovačkih Hrvata, „lukavog rušilačkog blizanca“ orguljaša Dragana, mišljenja su da zajedničkim poduhvatima i mogu lakše ostvariti agresorske ciljeve, te u mirnodopskom periodu poslije Dejtona, formirati i svoje državice RS-a i HB, te ih kao takve pripojiti matičnim tvorevinama velikoj Srbiji i NDH-aziji.

Činjenice ukazuju, da je „lukavi latin“ Dragan Čović i nešto intelektualno bogatiji i prepredeniji, od „blizanca urgusuza“ i guslara Milorada Dodika, jer je tavršio fakultet „prije podne“ za razliku od Milorada, koji je završio fakultet „poslije podne“, dok je imao vremena i za švercovanje „ronhilla“ na beogradskim ulicama.



Što bi govorili naši stari: „Što na umu to na drumu“ guslar bi glasno i jasno gudio i prikazivao javnosti svoje otvorene nakane urušavanja Bosne i Hercegovine i njenog institucionalnog sistema.
Zato je i stvarao svoj javni „parlamentarni kupleraj“ RS-a, prikrivao se iza njih i donosio sulude odluke u cilju realizacije svojih suludih secionističkih nakana.

Kako to lijepo i veoma slikovito napisa i naš ugledni i poštovani efendija Mustafa Cerić, veliki vjerodostojnik Islamske zajednice:

„Zato se sada oni udružuju u antibosanski psihički rat, koji sve više liči na kancerogenu bolest, koja ima zajedničku karakteristiku nekontroliranog rasta antibosanskih stanica tumora u njihovim mozgovima.

Ovaj tumor može biti malignan, zloćudan ili kancerogen, odnosno benignan, dobroćudan ili nekancerogen. Maligni tumori napadaju okolna tkiva i metastaziraju.

U početku se mislilo da je kod Dodika ovaj benigni, dobroćudni ili nekancerogeni tumor, ali je on, svjesno ili nesvjesno, na HTV pokazao da se radi o malignom, zloćudnom ili kancerogenom tumoru na njegovom mozgu, koji se širi velikom brzinom iz dana u dan.

U stvari, Milorad Dodik je na HTV otkrio da je njegov antibosanski tumor metastazirao u zaraznu bolest zvanu „treći entitet“ za Hrvate“. /završen citat M.C. na portal Bošnjaci.net/

Evo gnusnog pokazatelja, koji govori na šta su Hrvati spali na “udružene genocidne blizance“, da im taj dokazani i veliki nacionalista i sljedbenik Ravnogoraca, štiti i brani njihovu istu takvu tvorevinu Herceg Bosnu.

Da im je “grobar bosanskih Hrvata“ (prema ocjeni književnika i novinara Ivana Lovrenovića) još u životu, Poglavnik Franjo Tuđman bi zasigurno odmah udaljio iz politike svoga doglavnika i “grobara hercegovačkih Hrvata“ nadobudnoga i bolesnoga politički ambicioznoga za Predsjedništvo BiH , akademika Dragana Čovića.

Možda bi zajednički, lakše i bolje uspjeli ukloniti i velikog patriota, domoljuba svoje domovine i biranog kandidata građana BiH, “Zlatnog ljiljana“ Željka Komšića.

Gnusne su laži, niti Gebels ih ne bi izgovorio, na njihovu žalost, našeg Željka nije birala niti džamija, niti crkva, niti katedrala, već jednostavno građani čija je i jedina domovina, ponosna i prkosna, Bosna i Hercegovina.

Kako to lijepo i istinito piše u svome remek djelu, “zlatnnom“ istorijskom udžbeniku za sve generacije: “Tuđmanov haški profil - Udruženi zločinački poduhvat na BiH“, njen autor, profesor Univerziteta, istoričar i filozof, gospodin Ivo Komšić:

“Svaka hrvatska politika u BiH je uvjetovana prihvaćanjem odgovornosti za svoj udio u ratu u BiH i za zločine koji su počinjeni u ime Naroda. Te zločine je utvrdio nezavisni međunarodni sud i oni su bili dio udruženog poduhvata, dakle ne slučajni ispadi neodgovornih pojedinaca neposlušnih vlastima. To prektično znači da bez sumnje treba prihvatiti presude suda, pokloniti se žrtvama zločina, tražiti oprost i trajno se distancirati od zločinaca na Kojima je krivica individualizirana.

Haški sud je pružio mogućnost narodu da zbaci sa sebe kolektivnu krivicu za zločine koji su učinjeni ipak u njegovo ime. Ovaj put moralnog čišćenja, a to je jedini put koji otvara političke mogućnosti Naroda. Zašto je to važno?

Priznavanjem zločina i pokajanjem Hrvati se dovode u isti položaj s Bošnjacima. Njihove žrtve postaju i naše hrvatske žrtve, u žrtvama i njihovoj sudbini je jedino moguće postići jednakost, inače nismo ni jednaki, ni ravnopravni.

Tek kada uz žrtve postanemo jednaki, možemo biti jednaki kao ljudi, možemo biti kao narod jednaki s onima koji su podnijeli žrtve.

Iz te jednakosti tek možemo postići političku jednakost. Iz te jednakosti možemo povratiti povjerenje, možemo biti garancija da se to nikada više neće ponoviti.

Bez te garancije mi ćemo uvijek biti zločinci. Nikada nećemo biti jednaki, niti ravnopravni. Tek kada se to postigne moguće je voditi neku nacionalnu hrvatsku bpolitiku u BiH.

Bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja, bez pomirenja nema budućnosti!“ /završen citat I.K./

Teško je to da shvate i ovi veliko srpski gmizavci i štetočine, psihopate i duševni bolesnici “dodikovci“ i razno razni vukovi i vučići, sa svom ostalom sortom njihovih istomišljenika.
Kako li to oni svi uporno i dalje u kontinuitetu zagovaraju i lansiraju svoje životinjske porive i nakaradne matrice u stvaranju nekog vanzemaljskog “srpskoga sveta“, da žive u nekim kazamatima ili pustinjskim prostranstvima, bez bilo kakvog zajedničkog društva i dobroga svijeta.

Ovaj dvojac “rušilačkih blizanaca“ (prema analizi gospodina Stipe Mesića) več je poodavno prešao dozvoljenu “crvenu liniju“, ali im u ova vremena kriminala, korupcije i lopovluka iste još niko nije bio u stanju i pokazati.

Dokle, ćemo kao građani ove nam domovine istinski trpiti i podnositi “silovanja“ iz kupleraja i Milorada Dodika i njegove Željke Cvijanović, kao i Dragana Čovića i njegove Bojane Krišto, sa svim saradnicima u djelovanju njihovih nacionalističkih i fašističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a.