Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Iz pera pionira u uspostavljanju odnosa sa Pekingom, kada je išao u Kinu kao specijalni izaslanik predsjednika RBiH Alije Izetbegovića
KINA U UDRUŽENOM PODUHVATU NEGIRANJA ZLOČINA
Procitaj komentar

Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 12. September 2021. 00:09:23
PIŠE: PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ: U odnosu prema BiH situacija se, na žalost, danas promijenila. Kao stalna članica Vijeća sigurnosti Kina je, barem što se tiče naše zemlje, u prošlosti podržavala cjelovitost BiH, što je za nas bilo najvažnije. U Pekingu su vodili računa da svoje stavove formuliraju precizno, odmjereno i izbalansirano. Protekom vremena, međutim, došlo je najprije do blagog reteriranje u kineskoj politici prema BiH i pored stalnog isticanja fraza iz diplomatskog vokabulara. Pri tome je i bh. politika olahko posmatrale kineske političke mijene. Ovo se posebno odnosi na bošnjačko gledanje koje nije imalo adekvatnih odgovora na sve uočljivije udaljavanja Pekinga od početnih pozicija. Nije se prepoznavala nova kineska politika koja se valjala iza brda i ona će kasnije biti iznenađenje za mnoge u BiH. Njihova politika ekvidistance u prvim godinama nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa odgovarala je i Bošnjacima, ali i drugim dvjema stranama u bh. trouglu.


Od priznanja Bosne i Hercegovine suverenom državom ruska politika prema njoj imala je svoju konstantu – lojalnost prema Srbima, čija je vojska tokom agresije na vlastitu državu počinila nezabilježene zločine i međunarodno priznat genocid u Srebrenicii i koja ustrajava na njemu kroz njegovo poricanje. Na drugoj strani, Kina, vojna sila u buđenju, koja je dugo godina vodila principijelnu politiku prema BiH, napravila je, međutim, veliki obrt. U početku Kinezi su imali ekvidistancu prema svim stranama u bh. trouglu da bi onda uslijedilo približavanje ruskim stavovima što je rezultiralo udruženim poduhvatom u negiranju zločina kroz nepriznavanje legitimnosti u izboru visokog predstavnika. Zašto se promijenila kineska politika prema BiH? Da li zbog bloka 7 ili bosanskohercegovačke podrške pravima i slobodama koje su ozbiljno ugrožene i oduzete Ujgurima u Kini, ili zbog oba razloga? Ili je to rezultat manifestiranja sile svojstvene ojačalim država koje žele da se pitaju o svemu, od raspodjele svjetskih bogatstava do svemirskih istraživanja.

Pet godina od uspostavljenog mira u BiH dobio sam zadatak od predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, da nastavim rad na pridobijanju NR Kine, jer je procijenjeno da imam dobre reference na kineskoj strani. Održavao sam dobre odnose sa kineskim ambasadorom u BiH Xigui Wen-om. On je bio simpatičan, drag i posvećen čovjek, veliki profesionalac koji je strpljivo i tanano pleo niti prijateljstva između dvije države. Xigui se zalagao da posjetim njegovu zemlju. Alija Izetbegović je odlučio da budem njegov lični izaslanik kod predsjednika NR Kine i KPK Jiang Zemina (Džijang Cemin), kojemu sam nosio specijalnu poruku. Prije toga u posjeti BiH boravila je visoka kineska delegacija na čelu sa Liu Guchangom. Postojao je obostrani interes za razvijanje dobre saradnje. Pred predsjednikov odlazak za New York na Milenijumski samit UN još jedanput smo zajedno pregledali pismo za predsjednika kineske države i KP Jiang Zemina. Izetbegoviću sam sugerirao da preformuliramo neke rečenice, koje su se odnosile na kinesku podršku nezavisnoj i cjelovitoj BiH i našu podršku jedinstvenoj Kini. Smatrao sam da ta dva politička stava, treba dovesti u čvršću vezu. Složio se sa mojom sugestijom pa sam napisao novu, kako je on rekao bolju verziju pisma predsjedniku Jiang Zeminu. Krenuo sam 8. septembra 2000. u zvaničnu posjetu NR Kine. Da su Kinezi pridavali veliki značaj ovoj posjeti vidi se po tome da me je u ranim jutarnjim satima na sarajeskom aerodromu ispratio ambasador Xigui Wen. Kinezi su inače disciplinovan i radan narod, ali ovaj ispraćaj shvatili smo i kao snažan politički gest. U Peking sam stigao nakon dva dana u jutarnjim satima. Iako na pekinškom aerodromu nije bilo predstavnika naše ambasade, odlučio sam da od toga ne pravim problem, naročiito ne pred kineskim domaćinima. Naš ambasador je bio iz drugog entiteta. Istog dana sam se susreo s njim i prihvatio njegovo izvinjenje. Nikada nisam prijavio ovaj propust našem ministarstvu. Smatrao sam da treba graditi povjerenje i praviti prijatelje čak i kada to izgleda nemoguće, što se ispostavilo ispravnim potezom, posebno u još napregnutim međunacionalnim odnosima na svim poljima, pa i na planu diplomatije. Danas bi to bio neviđeni problem, koji bi se ispolitizirao do krajnjih granica.
Predsjednik NR Kine Jiang Zemin, koji je predvodio delegaciju svoje zemlje na Milenijumskom zasjedanju UN u New Yorku, upravo se bio vratio u Peking. Sama činjenica da sam primljen odmah na najvišem nivou u kompleksu Džongnanhai, sjedištu državnog i partijskog vrha Kine, dovoljno je govorila o značaju koji je Peking pridavao odnosima sa BiH. Tu sam predao specijalnu poruku predsjednika Izetbegovića i zadržao se u dužem prijateljskom razgovoru. Kada sam informirao svoje domaćine da se predsjednik Izetbegović razbolio na letu za Ameriku i da je smješten u jednu njujoršku bolnicu, Jiang Zemin me je zamolio da prenesem njihove najbolje želje za njegovo brzo ozdravljenje. Podvučeno mi je nedvosmisleno da Peking podržava suverenost i teritorijalnu cjelovitost BiH. Moj glavni domaćin bio je potpredsjednik Državnog savjeta i član Politbiroa KP Kine Ćijen Ćičen (Qian Qichen), koji je bio jedan od najbližih saradnika predsjednika Jianga. Od pomoćnika ministra ino poslova Liu Guchanga sam saznao da je Čićenova riječ “presudila” da Kina zvanično prizna BiH, da se u Sarajevu otvori ambasada i, napokon, da on ima najveće zasluge za kreiranje principijelnog kineskog stava o jedinstvenoj BiH. Čijen Čićen me je uvjerio da će Kina i dalje dosljedno podržavati jedinstvenu i cjelovitu BiH. Oni su bolje od drugih razumijevali sve frustracije koje proizvodi separatizam. Sa zahvalnošću su primili naš stav o jednoj Kini, čiji je sastavni dio Tajvan i jedina legitimna vlada u Pekingu. Izrazio sam, također, zadovoljstvo zbog povratka Hong Konga i Makaoa u državno tkivo NR Kine. Kinezi su se složili da je bh. prioritet povratak izbjeglica i raseljenih lica. Izrazili su razumijevanje na izbjegličke probleme i obećali pomoć, koju su kasnije i dali. Zanimljivo da je Ćičen podržao naš evroatlantski put o kojem sam mu govorio kao bh. strateškom zadatku, uz konstataciju da će takva orijentacija doprinositi daljem međunacionalnom pomirenju i slabljenju separatističkih tendencija. Predsjednik Kine Jiang je uputio preko mene poziv Aliji Izetbegoviću da posjeti ovu veliku zemlju.. Objasnio sam da se Izetbegović povlači dvije godine prije isteka mandata. Napomenuo sam da je isto učinio svojevremeno kineski ideolog Deng Hsiao Ping u trenutku kada je njegova pozicija bila neupitna, a domaćinima je bilo drago da sam primjetio tu sličnost. Na moje traženje vlasti su mi omogućile susret sa predsjednikom muslimanske zajednice u Šangaju Musa Jin-om, koji mi je rekao da u ovom gradu ima 50.000 muslimana i da vjerske obrede obavljaju u 12 objekata. Nisam se upuštao u istraživanje „muslimanskog“ pitanja za koje sam znao da postoji, jer su sa mnom uvijek bili predstavnici kineske vlade. Posjetio sam još neke provicije i mjesto na Kineskom zidu koje je obišao predsjednik Tito, a lahko se dalo zaključiti da su Kinezi s njim bili impresionirani.
Kada sam se vratio podnio sam izvještaj predsjedniku Izetbegoviću o rezultatima moje posjete u svojstvu specijalnog izaslanika. Rekao sam mu da je tadašnja Kina „i formalno i suštinski, potpuno promijenila svoj lik“. Sa zanimanjem je slušao moju priču o novom licu NR Kine. Rekao sam da je Komunistička partija ostala rukovodeća snaga u zemlji i da su priznali greške prošlosti. Nisu se odrekli socijalizma ali su započeli korekciju sistema. Pojava bogataša nije više bila nikakva jeres, kao u doba tvrdog socijalizma. Ovaj neobični koncept, ipak, funkcionira...“ Slušao me je pažljivo, ali je zbog godina ili nekih drugih razloga odbio odlazak u NR Kinu.

Specijalni izaslanik Adamir Jerković predao je poruku kineskom predsjednika Jiangu


Finansijski predator

U odnosu prema BiH situacija se, na žalost, danas promijenila. Kao stalna članica Vijeća sigurnosti Kina je, barem što se tiče naše zemlje, u prošlosti podržavala cjelovitost BiH, što je za nas bilo najvažnije. U Pekingu su vodili računa da svoje stavove formuliraju precizno, odmjereno i izbalansirano. Protekom vremena, međutim, došlo je najprije do blagog reteriranje u kineskoj politici prema BiH i pored stalnog isticanja fraza iz diplomatskog vokabulara. Pri tome je i bh. politika olahko posmatrale kineske političke mijene. Ovo se posebno odnosi na bošnjačko gledanje koje nije imalo adekvatnih odgovora na sve uočljivije udaljavanja Pekinga od početnih pozicija. Nije se prepoznavala nova kineska politika koja se valjala iza brda i ona će kasnije biti iznenađenje za mnoge u BiH. Njihova politika ekvidistance u prvim godinama nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa odgovarala je i Bošnjacima, ali i drugim dvjema stranama u bh. trouglu. Pomjeranje kineskog klatna započelo je prije desetak godina blagim zanošenjem prema srpskoj strani. Posebna kulminacija u pomjeranju klatna vidi se u zadnjih dvije-tri godine kada se zvanična politika Pekinga stavila uz bok Aleksandra Vučića, koji se zarad srpskih interesa snishodljivo obraćao Kinezima na njihovom jeziku, zašto je tamo dobijao gromoglasne aplauze. Kada su na sjednici Vijeća sigurnosti 8. 7. 2015. Kinezi „uzdržali“ po pitanju predložene britanske rezolucije o genocidu u Srebrenici, jasno se vidjelo gdje se „nalazi“ Peking. Uz kineski uzdržani glas presudio je veto Rusije i ta rezolucija koja je u principu podržala sve narode na putu pomirenja doživjela je neuspjeh u UN. O rezoluciji je, međutim, svoju riječ dala historija, a genocid u Srebrenici okarakterizirao je i presudio međunarodni sud za ratne zločine u Hagu i presuda Međunarodnog rezidualnog mehanizma 6. 8. 2021. u kojoj su taksativno pobrojana lica iz udruženog zločinačkog poduhvata u jugoslovenskom ratu na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Zatim, zatvaranje očiju Pekinga na pokušaj falsificiranje historije u Srebrenici koju čine srpske vlasti kroz tzv. „međunarodnu“ Komisiju, čiji je cilj, to se zna, negiranje genocida u ovom bh. gradu, susreti ambasadora sa Miloradom Dodikom bez isticanja zastave BiH, a sa znamenjima RS. Eksplicitni kineski stav u vezi nametnutog „Inckovog zakona“ nije se, međutim, pojavio. Ali, ako se negiranje genocida posmatra kroz vizuru o visokom predstavniku onda nema sumnje kakvo je gledanje Pekinga po ovom pitanju. Zajedno sa ruskim protivljenjem legalitetu Kina je političkim krešendom polovinom avgusta eksplicitno naznačila da ne prihvata legitimitet Christiana Schmidta kao novog visokog predstavnika u BiH. Tako se na srpsku stranu u smislu negiranja genocida uz Rusiju direktno i otvoreno svrstala NR Kina. Dobrom broju nezadovoljnih stanovnika BiH koji godinama trpe opstrukcije i srpskog negiranje genocida, Kinezi su odlučili sami „protumačiti“, naravno po svojim kriterijima, da „sada zadržavanje visokog predstavnika i bonskih ovlasti nije ni potrebno ni poželjno, jer je zemlja ostvarila veliki napredak". Jadan je to napredak kada pred turskim predsjednikom i milionskim auditorijem M. Dodik govori o mogućem razlazu u BiH. Kina je, u stvari, učinila veoma štetan politički potez prema BiH. Ona se direktno suprotstavila stavovima Vijeća sigurnosti, čiji je stalni član. Ovo tijelo UN je na svojoj sjednici 22. jula odbacilo rezoluciju koju su predložili Rusija i Kina. Njome je zatraženo zatvaranje OHR-a u BiH. Čitao sam neka pisma što su ih nezadovoljni žitelji BiH upućivali ambasadorima Kine i Rusije i u njima ih kritizirali zato što nisu shvatili tragiku bosanskih, a posebno bošnjačkih žrtava srpskog genocida i što, nažalost, imaju stereotipe o muslimanima. Istina je da ambasadori dijele odgovornost za postupke svoje države, tim više što ih tumače, ali odgovornost je prije svega na njihovim vladama. Da već duže vrijeme Moskva i Peking usklađuju svoje vanjskopolitičke prioritete govori i agenda susreta predsjednika Putina i Xi Jinpinga koji su se dosad sastali preko 30 puta. Kineska vanjska politika se pomjerila od korektne saradnje do otvoreno prosrpske. Ipak, u osnovi je namjera ove zemlje koja se smatra svjetskom silom da se etablira izvan svog regiona na drugim meridijanima, što podrazumijeva i Balkan. Zapad, koji je dosada potcjenjivao Kineze, shvatio je sada njihove namjere pa je blisku vojno-političku saradnju Rusije i Kine na sastanku NATO alijanse (jun 2021.) ovu drugu apostrofirao kao otvorenu prijetnju i bezbjedonosni rizik. Za one koji ne prate serioznije kineske prilike ovo je predstavljalo iznenađenje, ali za bolje kineske poznavaoce prilika i nije. Kineze odavno bije glas „predatora“ u finansiranju raznih projekata po zemljama Azije, Afrike, a sada su stigli i u Evropu. U studiji Centra za globalni razvoj iz Washingtona Crna Gora je označena kao jedina evropska država od osam zemalja koje su u navodnoj opasnosti od kineskog dužničkog ropstva. Do kredita se dolazi u principu lahko, ali najčešće prezadužene zemlje koje uzimaju kineske pare kasnije ne mogu da ih vrate. U nemogućnosti da otplate dug prinuđene su da daju ili dijelove teritorija, koncesije za luke, željeznicu, puteve, pa čak i za vojne baze. Poznat je slučaj luke Hambantota u Šri Lanki, koja se za vrijeme predsjednika Mahinde Rajapakse zadužila preko glave, nije mogla vratiti dug i onda je pomenutu luku ustupljena Kini na 99 godina. Ili diktatorski režim Ismaila Omara Gueleha u Džibutiju pošto je duplirao javni dug na 71% BDP prebio ga je predajom luke Doraleh, a u istoj luci 2017. Kina je otvorila svoju prvu vojnu bazu u Africi.

Bosna, Bošnjaci i Ujguri

Crnogorsko iskustvo kao da nije bilo dovoljno upozorenje BiH. Nakon velikih natezanja i očiglednog nepoznavanja svjetskih trendova, a djelimično i zbog drugih oklonosti, BiH je ne pridržavajući se evropske politike, za koju se na riječima zalagala a u praksi nije, pristupila je krajnje upitnoj investiciji izgradnje Bloka 7 u TE Tuzla uz pomoć kineskog kredita. Protestvovala je Evropska komisija, ali niko nije mario za riječi komesara za proširenje Johannes Hahna, koji je odluku Parlamenta FBiH ocijenio kao potez suprotan evropskom putu BiH. Niko se nije osvrtao ni na sankcije Energetske zajednice sve dok se američki General Electric, vjerovatno pod pritiskom svoje vlade, nije povukao iz projekta. U Federaciji BiH konačno su shvatili suštinu priče teške 1,4 milijarde KM te je tako vjerovatno i završena ova trakavica sa kineskim kreditom. Zamjenska oprema koju su ponudili Kinezi bh. vlasti su odbile, jer nije u skladu sa tenederskom dokumentacijom. Prepreka koja se pojavila u realizaciji projekta očigledno je dobro došla bosanskoj strani. Stvarnu suštinu niko u vladi Federacije, dakako, neće, priznati. No, najveća nevolja je što se u političkoj BiH ne zna stvarna trasa zajedničkog puta. Bosanci, a prije svih Bošnjaci, morali bi se iskreno i suštinski opredijeliti za evropski put, otrijezniti se, drugim riječima gledati dalje od vlastitog nosa. Ako pretežni dio BiH odavno već „targetira“ članstvo u EU i ako traži naslon na zemlje zapadne demokratije kao svoj politički i strateški cilj, onda mora slijediti obaveze i pravila po kojima će se ponašati i odrediti svoje prioritete. Ali, također, Evropa ne može tražiti samo puko vjerovanje kod svojih potencijalnih (budućih) saveznika, dok Kinezi nude povoljne kreditne linije, barem na prvi pogled dok ne dođe vrijeme vraćanja. Evropa mora odriješiti kesu, biti privlačnija i brža od konkurencije, a nikako troma kao dosada.
Vjerovatna „propast“ bosanske sage o termobloku nije glavni i isključivi predmet kineske ljutnje. Sve je očiglednije da Kina želi ne samo da demonstrira nego i da učestvuje u kreiranju balkanskog miljea. Iako odnosi dvije zemlje lagano klize niza stranu, na konačno zahlađenje je uticao stav BiH koja se priklonila zapadnoj diplomatiji i osudila stanje ljudskih prava u Kini. Na drugoj strani član Predsjedništva BiH M. Dodik je djelovao opet kao portparol druge zemlje (Srbije) rekavši o istoj stvari nešto sasvim suprotno i denuncijatorski, da je to "miješanje u unutrašnja pitanja Kine koji za posljedicu imaju ozbiljno narušavanje dobrih i prijateljskih odnosa". Problem je, dakle, nastao na planu ljudskih prava i sloboda. Iz brojnih izvora je utvrđeno da kineska vlada ima negativan odnos prema turkijskim Ujgurima, koji ispovijedaju islam. Prema Amnesty internationalu i drugim kvalificiranim organizacijama više od milion Ujgura su zatvoreni u kineskim koncentracionim logorima, djeca su im poslata u sirotišta gdje im se svakodnevno „ispiraju mozgovi“, zatim da su kineske vlasti oštetile ili uništile hiljade džamija i istorijskih muslimanskih građevina te zatvorila vođe njihove zajednice. Vlasti su naselile više od milion državnih službenika, većinskih Han Kineza, unutar muslimanskih porodica u Sinđijangu sa zadatkom da prate kretanja Ujgura i njihove kontakte, da ih denunciraju ako drže u svojim kućama Kur'an, kao i da bi razvodnili njihovu etničku zajednicu tj. izvršili njihovu asimilaciju. Kanadski parlament je u februaru bez ijednog glasa protiv usvojio zakon prema kojem je tretman Ujgura nazvao genocidom, a Donji dom britanskog parlamenta je 22. aprila proglasio zločine protiv čovječnosti i genocid počinjen protiv Ujgura i drugih muslimana u Sinđijangu. Američki senat je, također, izglasao u julu „Ujgurski akt o sprečavanju prinudnog rada“, kojim je zabranio uvoz svih proizvoda iz kineske pokrajine Sinđijang. Amnesty je naveo teške kvalifikacije nad muslimanima Kine: "pojedinci su poslati u logore zbog nošenja dugih brada, odbijanja alkohola ili drugih ponašanja za koje vlasti smatraju da su znaci 'vjerskog ekstremizma“, a prema nekim informacijama muslimani se tjeraju da jedu svinjsko meso. Zbog izloženog teško je onda povjerovati u kinesku empatiju prema žrtvama srpskog genocida u Srebrenici. Ako pretpostavimo da na Zapadu postoje pretjerivanja, činjenica je, ipak, da je ujgursko pitanje zrelo da bude temeljito istraženo. BiH koja je preživjela ratne strahote i istrebljenje bošnjačkog naroda i zločine nad njim, ima pravo i kvalificirana je da postavlja pitanja o ugrožavanju ljudskih prava i sloboda više od bilo koga, ma koliko to smetalo nekim zemljama koji svoj položaj u svijetu grade na sili i veličini. Bosna i Hercegovina mora pokazati svijetu svoju odlučnost u zaštiti od negatora genocida, ali i napaćenog stanovništva u svijetu od tirana bilo koje vrste, bez obzira što nema snagu kojom bi mogla spriječiti teror nad njima. Udružena sa zemljama koje su spremne da brane slobodu naroda, pa makar i simbolično, ona će u svojim ali i očima svijeta, iako mala biti velika zemlja. (Tekst je preuzet iz Oslobođenja)


Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» LUKSEMBURG, KOZIJE MLIJEKO I MED
23. February 2024 20:25
» POVRATAK AMERIKANACA IZ DAYTONA
30. January 2024 21:49
» PRIČE O ČOJSTVU I VARVARSTVU
28. January 2024 15:03
» PLENKOVIĆU, SKINI NAM SE S VRATA!
26. January 2024 03:02
» ESTAR EN BOSNIA
24. January 2024 13:42
» ŽIDOVI I STOCKHOLMSKI SINDROM
17. January 2024 21:41
» VATRA SE ŠIRI ARAPSKIM POLUOTOKOM
16. January 2024 01:56
» JEMENSKI REBUS (2)
11. January 2024 18:33
» JEMENSKI REBUS
10. January 2024 19:31
» BOŽIĆNE ILUZIJE
09. January 2024 09:48
» MILOŠEVIĆ JE, IPAK, ŽIV!
28. December 2023 03:37
» PROMJENE NA TRONU KUVAJTA
18. December 2023 17:57
» VEĆI ŽIDOV OD VRHOVNOG RABINA
14. December 2023 15:32
» LEILA KHALED
11. December 2023 18:35
» HITLER SA BLISKOG ISTOKA
04. December 2023 21:42
» KISSINGEROVE MANTRE O BOSNI
30. November 2023 19:29
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif