DR. MUSTAFA CERIĆ: Nažalost, Tanaskoviću, moja bosanska „ideološka mržnja“ je premlaka, da bi zaustavila vašu srpsku prejaku ideološku mržnju genocidne pameti (jer klin se klinom izbija), mržnju koja viri iz svakog ćoška vaše genocidne svijesti, mržnju koja odjekuje iz vaše svake negacijske riječi genocida, mržnja koja se širi kao zarazni virus od ravnogorskog četničkog orgijanja u Višegradu, mržnja koja je neizbrisiva od šehidskih nišana na mezarju u Potočaraima, mržnja koja vam zasljepljuje oči da vidite istinu o sebi i svom genocidnom djelu kojeg izučavaju studenti na pravnom fakultetu Hravarda, Oxforda i Sorbone unatoč vašim komisijama, u kojima i ti, Tanaskoviću, sramno sudjeluješ, komisijama kojima je cilj da svojim kreativnim lažima (Ćosić) sakrijete svoj genocid nad Bošnjacima/Bosancima.

Slučajno ili ne, ali u zadnje vrijeme suočavamo se u Bosni sa živim alter egom Darka Tanaskovića, bivšeg islamologa, balkanologa i bosnologa, kojem jako ne dostaje Bosna, posebno Sarajevo, gdje je nekad držao moralne lekcije muslimanima, posebno bosanskoj ulemi, kako nisu „dobri muslimani“ zato što nisu prihvatili Miloševića za svog vođu nakon Tita, Miloševića kojem je Tanasković bio i ostao vjerni sluga u svakom pogledu. Posebno u projekciji agresije na Bosnu i genocida nad Bošnjacima/Bosancima. Ovo što pišem na prvi dan Ramazana 1442/2021., nije odgovor Tanaskoviću na njegovu kolumnu jer on nije više bitan ni za Bosnu i za Srbiju zato što je, kao Geteov Faust, prodao svoju dušu đavolu, ako ju je uopće ikad imao.

Otvori link OVDJE.

Pišem, međutim, zato da ukažem na živi alter ego Tanaskovića u Bosni, koji se u zadnje vrijeme pojavljuje poput virusa Covid-19. Naime, svi znaju osim srbijanskog Darka Tanaskovića i bosanskog Jasmina Durakovića da su Bošnjaci bili Dobri Bošnjani ili Bono Homini prije nego im je u Bosnu došao islam kao spas od svetosavske kletve za katarsku ili patarensku herezu. Oni su po blagoslovu miroljubivog koncepta islama, što znači miroljubiva pokornost Svevišnjem Bogu, koji nije rodio, koji nije rođen i kojem ništa i niko ravan, postali poznati kao muslimani, što znači miroljubivi ljudi, što je kompatibilno s njihovim drevnim imenom Dobri Bošnjaci ili Bono Homini, kako su ih Rimljani zvali. Tim Dobrim Bošnjacima u Bosni islam je donio, tj., unio mir u njihova srca tako što ih je oslobodio krivnje na duši od koje su patili zbog svetosavske kletve zbog babunske hereze. Islam je Dobrim Bošnjanima vratio osjećaj da život ima smisla u tawḥīdu, tj., u vjeri u Jednoga Boga, koji nije ubijen, koji nema početka ni kraja, koji vječno živi u sebi i po sebe, koji je čovjeka poučio onome što nije znao, a to je da su materijalne vrijednosti Ovoga svijeta potrošne i prolazne, a duhovne vrijednosti Onoga svijeta da su nepotrošne i vječne. Kazati da „smo zaspali kao muslimani, a probudili se kao Bošnjaci“ nije ništa drugo nego alter ego Tanaskovića i njegovom mu islamofobičnog druga takozvanog stručnjaka za muslimane na Balkanu Aleksandra Popovića. Za njih u Bosni žive tamo „neki“ muslimani, koji su zaspali kao muslimani, a probudili se kao Bošnjaci. Nije Duraković kriv što nema svoga bosanskog već mora da se oslanja na tuđi alter ego.

Također, svi znaju da je Bošnjak sinonim za Bosanaca osim Darka Tanaskovića, Senadina Lavića, Esada Durakovića, Abdullah Sidrana i ostalih bosanskih Tanaskovićevih alter ega. No, fundamentalna logika je neumitna: Svaki Bošnjak u Bosni je Bosanac, ali svaki Bosanac nije Bošnjak zato što može etnički biti Srbin, Hrvat, Mađar, Italijan, Slovenac, itd. Nadalje, Bošnjak može biti i musliman, i kršćanin, i hrišćanin i protestant, i vjerski Jevrej, i ateista ili ništa od toga, ali niko mu ne može uskratiti pravo da se osjeća kao Bošnjak, pod uvjetom da se ne stidi bošnjaštva poput Edina Forte, premijera Kantona Sarajevo. Tako isto, niko ne može uskratiti ni jednoj etničkoj grupi u Bosni da se nacionalno i državno osjeća Bosancem/Bosankom. Ove etničke, nacionalne i državne vrijednosti trebali bi biti kristalno jasne bosanskoj inteligenciji, posebno akademicima, ali očito u slučaju Bosne i Bošnjaka te vrijednosti nisu upravo njima jasne dok su one kristalno jasne običnim Bošnjacima, koji nemaju školu, ali imaju čisto bosansko srce i čisti bosanski um. Vjerovatno, nema nigdje u svijetu da obični ljudi jedne nacije imaju jasniju i snažniju etničku i nacionalnu svijest od svoje inteligencije, kao što to ima u Bosni da bošnjačka inteligencija kroz školu gubi svoj prirodni osjećaj za etničku i nacionalnu vrijednost zato što ih se vještački uči da se odriču u korist alter ega poput Darka Tanaskovića i drugih, koji po navici odašilju svoje otrovne strijele iz Beograda.

Nasreću, te strijele su kratkog dometa pa ne pogađaju više u sridu zato što smo sada na dovoljno udaljenoj distanci pa je domet tih strijela prekratak. Te strijele se sada njima u Beograd vraćaju kao bumerang.

Strijela br. jedan: - Mustafa Cerić je, međutim, i dalje vjeran, reklo bi se, još je neumjereniji, ali i nervoznije odan svom putu ideološke mržnje. (Bosanski prijevod sa srpskog jezika).

Neobavezni odgovor: - Nažalost, Tanaskoviću, moja bosanska „ideološka mržnja“ je premlaka, da bi zaustavila vašu srpsku prejaku ideološku mržnju genocidne pameti (jer klin se klinom izbija), mržnju koja viri iz svakog ćoška vaše genocidne svijesti, mržnju koja odjekuje iz vaše svake negacijske riječi genocida, mržnja koja se širi kao zarazni virus od ravnogorskog četničkog orgijanja u Višegradu, mržnja koja je neizbrisiva od šehidskih nišana na mezarju u Potočaraima, mržnja koja vam zasljepljuje oči da vidite istinu o sebi i svom genocidnom djelu kojeg izučavaju studenti na pravnom fakultetu Hravarda, Oxforda i Sorbone unatoč vašim komisijama, u kojima i ti, Tanaskoviću, sramno sudjeluješ, komisijama kojima je cilj da svojim kreativnim lažima (Ćosić) sakrijete svoj genocid nad Bošnjacima/Bosancima.

Strijela br. dva: - Što dobar reis misli o širokoj inicijativi za međureligijski dijalog, koja je njemu zasigurno poznata, čiji su pokretači tačno 138 savremenih muslimanskih vođa, a koja se temelji na "zajedničkoj riječi između nas i vas", u Bibliji i Kuran, bliski (arapski: džâr), čije je osnovno značenje "susjed" ili "komšija"? Ali pretpostavljam da nisu dobri muslimani ili su, u najboljem slučaju, zabludjeli. (Bosanski prijevod sa srpskog jezika).

Neobavezni odgovor: - Ne može Tanasković bez da muslimanima čita moralne lekcije prije nego je ijednu moralnu lekciju savladao u samome sebi. I ne može što neće pokazati svoju nostalgiju za supremacijskom dominacijom kad su mu muslimanski studenti, buduća bosanska ulema, dolazili iz Sarajeva na noge da im tumači islama kao outsider jer insideri islama nisu u stanju da razumiju svoju vlastitu islamsku tradiciju dok im Tanasković i njegov mu uzoriti mentor francuski orijentalista Maximne Robinson ne objasne da znaju ko su i šta su te koji islam je njima prihvatljiv, a koji nije. Očito, Tanskavić živi u frižideru svoje zaleđene pameti, koju nije moguće otopiti da vidi svoje ocjene o tome ko je dobar a ko nije dobar musliman nisu više u prodaji. Tih dobrih Tanaskovićevih muslimana nema više u Bosni. Nisu oni, već je, Tanasković, u zabludi. I neka ostane tako. Jer ne vrijedi trošiti riječ na Tanaskovićeve zabludjele gluposti.

Strijela br. tri: - Muslimanima nije nimalo lako pogoditi ono što se obično naziva islamofobija. Oni objektivno trpe, u pravilu, uglavnom najnevinije, koji bi samo živjeli mirno, život dostojan čovjeka, u skladu s duhom modernog doba. Doprinose li ekstremistički govori bivšeg reisa Mustafe Cerića njihovoj dobrobiti? Može li se neko ko, bez obzira na deklarirane motive i namjere, realno i ustrajno doprinosi rastu opće islamofobije i povećanju jaza između geohistorijski i vitalno danih susjeda, smatrati dobrim muslimanom? (Bosanski prijevod sa srpskog jezika).

Neobavezni odgovor: - Da, ovo je najomiljenija teza s kojom nas je Tanasković ubijao u Bosni, poput teze koju su u Njemačkoj antisemiti razvijali o tome da su Jevreji sami krivi što ih kršćani/hrišćane mrze zato što su ubili Isusa Krista/Hrisata. Krivi su Bošnjaci/Bosanci što su bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme kad je Ratko Mladić oslobađao Srebrenicu uoči još jednog srpskog praznika 11. jula. 1995. god. Tanaskoviću, ne zahtjeva da ti đavo vrati dušu koju su mu prodao, već tražim da nas u Bosni ostaviš na miru. Zar nije vrijeme za to nakon svega – nakon genocida.

A šta bi mogao biti doprinos ne-ekstremističkog govora bivšeg reisa, Tanaskoviću? Znam, ali neću vam reći zato što smo mi u Bosni nakon srpskog genocida naučili krvavu lekciju, a to je da nas je naš bosanski merhamet koštao srpskog genocida. Nismo se mi promijenili u našoj dobroj bosanskoj duši, ali jesmo se opametili da Danajcima ne vjerujemo ni kad darove nose. Bosanski rečeno, ne vjerujemo Vučiću ni kad vakcine nosi jer ne znamo šta u njima stoji. Stižu nam čudne vijesti iz Sandžaka od ljudi koji su primili Vučićeve vakcine. Učimo dovu Svevišnjem Allahu da izađe na hajr.

Strijela br. četiri: - Ne očekujem, naravno, odgovor, ali samo vas ponizno pozivam na razmišljanje. Za opšte dobro. (Bosanski prijevod sa srpskog jezika).

Neobavezni odgovor: - O licemjerju nekom drugom prilikom!

Svim muslimanima i muslimankama, posebno onim koji nisu „dobri“ prema Tanaskovićevom aršinu, neka je sretan Ramazan šerif mubarek olsun!