Kao bosanski Srbin uvijek mi je bila želja da uspostavimo i dobre prijateljske odnose sa ovom velikom državom i njenim ljudima, ali, u ovim vremenima i ovome trenutku događanja, nikako nisam pristalica velikosrpske politike i posebno „dodikovaca“ koji na svoj iskrivljen i neprihvatljiv način želi ustrojiti i održavati te odnose sa Rusijom.

Lijepa sjećanja su uvijek svježa i dobrodošla, posebno u ovim vremenima opsade i napada ubitačnog korona virusa.

Piše i priča se, mediji objavljuju da će nam u našu domovinu Bosnu i Hercegovinu doputovati, rekao bih mirne duše ministar inostranih poslova Rusije, tovarišč Sergije Lavrov.

Veoma uticajna i prepoznatljiva ličnost u svijetu diplomatije, a predstavlja i tako moćnu državu Rusku Federaciju.

Međutim, slušajući da li i zvaničnom protokolu, da će ga u Istočnom Sarajevu, na rućku ili večeri nije niti bitno, ugostiti ovoga puta guslar iz Laktara Milorada Dodik, nije mi bilo prijatno-
Imajući u vidu da je tovarišć Lavrov i zvanični gost Predsajedništva BiH i ministrice, gospođe Turković, morao sam se zapitati, odakle sada da on bude gost ovoga „ džilkoša i guslara „ koji u kontinuitetu i na svakome mjestu, upravo ignoriše i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Očigledno je da u svemu ovome nešto ne priliči našoj vlasti, koja do sada u svim sličnim besjedama i slučajevima ponašanja Milorada Dodika, ćuti i ne reaguje na vrijeme, dokle li i kako, našoj javnosti je nužan odgovor.

Budite se, uspavano Predsjedništvo, kao i drugi nivoi vlasti, ne dozvolite da vam treća noga „veoma bolesna“ bude stabilni oslonac vaše vladavine.

Svojevremeno sam kao mladi inžinjer elektrotehnike često boravio u bivšem Sovjetskom Savezu, u dva navrata na višemjesečnoj specijalizaciji iz oblasti termoenergetike i crne metalurgije.

Zahvaljujući i mome aktivnom poznavanju Ruskoga jezika i komunikativnoj sposobnosti, niswam nikada imao bilo kakvih problema, a određena tehnička saznanja ili posjedovanje konkretnih šema, nije bila za mene nikakva prepreka.

Moj magistarski rad iz oblasti termoenergetike i organizovane izgradnje bloka od 800 MW, veoma uspješno je odrađen i pripremljen, mojim boravkom u Rusiji, a isti sam branio na Mašinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.



Radi spoznaje i upoznavanja i šire čitalačke javnosti, želio sam iznijeti i ukazati na neke odnose , boravkom i u zemljama na zapadu i mojim specijalizacijama u Francuskoj i Njemačkoj.

Dok je na zapadu mjerilo odnosa i vrijednosti dolar ili marka, kao novčane valute, dotle sam u Rusiji spoznao i doživio izuzetnu i neizmjerno duhovno, kulturno i umjetničko dostignuće i ponašanje na svakome koraku.

O mnogim takvim mjestima i događajima mogao bih knjige napisati, bilo da su pozorišta ili Boljšoj teatr u Moskvi, ili umjetnička Tetrakovskaja galerija, ili Borodinska panorama ili muzej Ermitaž u Lenjingradu / swada Petrovgradu) ili niz drugih veoma značajnih i privlačnih kulturnih i umjetničkih dostignuća.

Jednom riječju, želja mi je da istaknem da svaki boravak u Sovjetskom Savezu ili sada u Ruskoj Federaciji oplemenjuje dušu i čini izuzetno ljudsko nadahnuće u svakom pogledu?

Kao bosanski Srbin uvijek mi je bila želja da uspostavimo i dobre prijateljske odnose sa ovom velikom državom i njenim ljudima, ali, u ovim vremenima i ovome trenutku događanja, nikako nisam pristalica velikosrpske politike i posebno „dodikovaca“ koji na svoj iskrivljen i neprihvatljiv način želi ustrojiti i održavati te odnose sa Rusijom.

TRONOŽAC (Karikatira: Šukrija Meholjić)

Čemu vodi negiranje očiglednog doživljenog genocida u Bosni i Hercegovini i veto u UN o rezoluciji u Srebrenici od strane Rusije, čemu uticaju na srpsku strsnu da se ne usmjerimo ka Evropi i NATO-u i druge slične negativne konstatacije i odnosi njihove strane, prema našoj suverenoj i našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.

Normalno su i moje zamjerke našom uspavanom i latentnom Predsjedništvu, da se učaurilo sa svojim sedaljkama i besjedama u Sarajevu, bez intezivnog odlaska, boravka i razgoivora sa velikim državnicima i prijateljima naše domovine.

Zašto su izostale posjete Predsjedništva i Rusiji kod Putina i Francuskoj kod Makrona i Americi kod Trampa i kod mnogih bližih i daljnjih prijateljskih zemalja i njihovih čelnika?

Nismo li u stara dobra vremena, upravo dok nam je drug Tito bio u životu, bili i vodeća nesvrtana zemlja, poznata i priznata autoritativno, civilizovano i dostojanstveno.

Zato se i dozvoljava našem „džilkošu i guslaru“ da sam putuje i po Rusiji i nekim drugim destinacijama, gdje će redovno sijati sjeme mržnje i netolerancije prema rodnoj grudi, da li u interesu i velike njegove Srbije i svih njegovih „dodikovaca“.

Posebno njegovo, Dodikovo prizivanje nekih državnika, kao svoga Vučka ili tako visokih ličnosti, kao ministra Lavrova u njegove „podrume i vrtove“ da uz njegovu prepečenici i svinjsku pršutu može na miru da „blebeće“ o svojim referendumima i zločestim nakanama, prema ovoj nam istoj i jedinoj našoj domovini.

Sve su ovo razlozi, da budem ljut i ogorčen, ne samo prema Miloradu Dodiku i njegovim nacionalistima i pajdašima Dragana Čovića, već prema domaćoj vlsti i konkretno Predsjedništvu BiH, koje se uspavalo. Dokle i kako. Aferim!