Ubrzo je Magnum na konferenciji za javnost obavijestio da je Me'o prizdravio od korone i da se vraća na svoju direktorsku fotelju. Narod se pobunio; nije za to da se Me'o vrati, kažu prodao nas je, lagao je, zaraziće nas. Ali ko pita narod. Saglasili su se Predsjednik, dr. Smrt i Šojić. Me'o se vratio i opet zajaho na istu jahalicu

NEVZAD KURTAGIĆ: Narod se pobunio; nije za to da se Me'o vrati, kažu prodao nas je, lagao je, zaraziće nas. Ali ko pita narod. Saglasili su se Predsjednik, dr. Smrt i Šojić. Me'o se vratio i opet zajaho na istu jahalicu. E, veseli narode, pa nije tvoje da se pitaš. Tvoje je da šutiš. A ovi što se javljaju to su otpadnici, nahuškani elementi. Jeste, narode, tačno je da smo vas zajahali i jašemo; neko mora jahati a nama pripše, navikli smo.

Jahači apokalipse su mitske figure, pojavljuju se u šestom poglavlju Biblije. Stihovi opisuju četiri jahača i konja, od kojih svako predstavlja jedno zlo. Oni će se pojaviti na Zemlji na dan apokalipse, najavljujući smak svijeta. Ovi jahači predstavljaju neizbježna zla koja se pojavljuju kada ljudi gube humanost, samilost i ljudskost.

U prijestonici Sandžaka imamo dva jahača koji se naizmjenično mijenjaju na važnim funkcijama u gradu. Oni su čak i bliski rođaci; neko ih zove Kurta i Murta, a oni su Me'o i Magnum. Oba su ljekari specijalisti, obrazovani, sposobni, gdje da ih baciš snađu se.

Jedan je malo stariji. Me'o, bio je gradonačelnik, direktor bolnice pa opet u krug. Narod ga je prozvao Me'o, jer mnogo je zavolio da ide u Beograd, pa je tamo valjda izgubio ono h. Hvalio se da je bio đak generacije. Od malena se vidjelo da će visoko dogurat. Kao mlad i ambiciozan stigao je pod skute Mire Slobove, ne bi li šta u JUL-u ušićario. Kasnije se prebacio kod Šojića i postao ključni član partije. Puno se žrtvovao za partiju. Tako je iako teško povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi, na štakama jedva stojeći, preblijedio, vodio partijsku kampanju, ne bi li dograbio još jedan mandat gradonačelnika. Više puta je ulazio u paranoju, rade mu o glavi, uzeće mu fotelju, ali čvrsto je držao, nije je dao. Jedan od najvećih uspjeha na koji je posebno ponosan je prisustvo na Molitvenom doručku u Bijeloj kući. Me'o je radio na svome usavršavanju; doktorirao je na medicinskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Za razliku od njega, njegovi kolege ljekari nisu mogli dobiti specijalizaciju ni za deset godina rada. Me'o je par godina bio državni sekretar u ministarstvu zdravlja. Svoju sposobnost je dokazao praveći veliku vikendicu na imanju svoje tazbine. Ta vikendica naravno ima bazen za plivanje i sunčanje. Me'o je naručio da mu sa Jadranskog mora cisternama dotjeraju morsku vodu, jer ta voda mu prija kad se opruži u plićaku. Naravno, asfaltirao je seoski put do svoje vile o državnom trošku, pa za Boga, moglo mu se, palo ga. Renovirao je u više navrata svoju porodičnu kuću, dogradivši privatnu kliniku, neka se nađe, para nikad dosta.

Drugi je malo mlađi, bio je gradonačelnik, direktor bolnice pa opet u krug. Zovu ga Magnum, neki su to povezivali sa korupcijom, a drugi kažu voli da puca iz tog oružja. Otkad je zasjeo u prvu fotelju grada, po svome kazivanju, zatekao je tešku finansijsku situaciju i veliku nezaposlenost naroda. Svoju okretljivost dokazao je stvorivši sopstvenu partiju, koju bi prema potrebi zamrznuo, a prikačio se ministru Šojiću. Tako je uspio da svog sina, studenta stomatologije, postavi za savjetnika gradonačelnika vezano za pitanja ekologije. Jer, snaći će se mali, ako je imalo dovitljiv na baba. Naravno, Magnum je mislio na svoju budućnost pa je kupio kuću u gradu i par stanova u Beogradu. Nakon isteka mandata premješten je na direktorsku funkciju Zdravstvenog centra. To je trajalo jedno vrijeme dok ga nije zamijenio tetkić Me'o.

Situacija se naglo zakomplikovala pandemijom korone virusa. Iako je bio u nemilosti kod šefa Šojića iskoristio je dolazak Predsjednika, kada je donio raspiratore. Rekao je - hvala, Predsjedniče, i njegova zvijezda je opet zasijala. Me'o sa direktorske pozicije čini napore da poslije političkih izbora koji su naglo raširili virus, drži stvari pod kontrolom. Predstavlja lažno stanje dobrim iz bojazni da ukoliko kaže istinu ne ugrozi svoju poziciju. Za to vrijeme Magnum bije svoju životnu bitku sa virusom zvanim Kovid 19. Teško je bolestan, nalazi se u Beogradu na liječenju.

Svoju sposobnost Magnum je dokazao razgovarajući telefonom sa Predsjednikom, oni su maltene drugovi. Njemu je na raspolaganje stavljena vojska i drugi državni resursi, da poboljša stanje.

Situacija u gradu se pogoršava, sve je više bolesnih, bolnica se puni pacijentima. Nedostatak ljekara, lijekova, kiseonika, bolničkih kreveta, pacijenti leže na klupama u hodnicima, nastaje jedno haotično stanje. Umire se. Javnost se uznemirila, najavljuje se dolazak ministara i čelnih ljudi iz Beograda.

U još težoj situaciji našao se Me'o, šta sada da radi? Vidjeće Beograđani da je loše, reći će da je nesposoban, izgubiće povlastice, fotelju. Ali, ne lezi, vraže, sposoban je Me'o, sjetio se. Naredio je odmah da se istjeraju svi bolesni iz hodnika i pošalju kući dok prođe beogradska svita. Prikazaće Me'o Potemkinova sela, biće svi zadovoljni. Ali neki neposlušan narod dođe, zavikaše - Me'o, lopove, šta ovo radiš, sram te bilo, ubijaš nam roditelje! Kolege ljekari mu okrenuše hrbat. Čuše i vidješe tu bruku Beograđani. Meu dođe teško, zacrveni se, hrupi mu pritisak i zaglavi u bolnici, ali beogradskoj. Narod se nađe na muci ko će sad o njemu brinuti...

Ali, kao sve što dragi Allah može dati, Magnum se davraniso iako ne u potpunosti oporavljen. Odmah je zvao Ministra i stavio se na raspolaganje državi, da spasi bolesne. Ministar, doktor Smrt, postavlja ga za glavnog koordinatora protiv opasnog virusa. Preuzevši privremeno Me'ovu funkciju, nesebično je krenuo u spašavanje naroda. Narod je bio prilično skeptičan prema Magnumu; pribojavali su se za donacije u materijalu, ljekovima i opremi koje su stizale od sandžačke dijaspore. Naravno, Koordinator je garantovao da se sve radi po zakonu i javno. Veliki broj umrlih građana, zabrinjavao je. Uočeno je lažno izvještavanje o broju umrlih osoba na dnevnom nivou. Magnum je negirao da lažno obavještava javnost, rekao je da su podaci tačni i da ON ne voli da laže. A narod mu ne vjeruje.

Ali neki neposlušan narod dođe, zavikaše - Me'o, lopove, šta ovo radiš, sram te bilo, ubijaš nam roditelje! Kolege ljekari mu okrenuše hrbat. Čuše i vidješe tu bruku Beograđani. Meu dođe teško, zacrveni se, hrupi mu pritisak i zaglavi u bolnici, ali beogradskoj. Narod se nađe na muci ko će sad o njemu brinuti...

Svoju sposobnost Magnum je dokazao razgovarajući telefonom sa Predsjednikom, oni su maltene drugovi. Njemu je na raspolaganje stavljena vojska i drugi državni resursi da poboljša stanje. Ubrzo je Magnum na konferenciji za javnost obavijestio da je Me'o prizdravio od korone i da se vraća na svoju direktorsku fotelju. Narod se pobunio; nije za to da se Me'o vrati, kažu prodao nas je, lagao je, zaraziće nas. Ali, ko pita narod. Saglasili su se Predsjednik, dr. Smrt i Šojić. Me'o se vratio i opet zajaho na istu jahalicu.

E, veseli narode, pa nije tvoje da se pitaš. Tvoje je da šutiš. A ovi što se javljaju to su otpadnici, nahuškani elementi. Jeste, narode, tačno je da smo vas zajahali i jašemo; neko mora jahati a nama pripše, navikli smo.

Mi smo pohlepni, jadni, željni moći, vlasti, para, stanova, vila i automobila. Ufatili smo veze sa važnim ljudima, javnom i tajnom policijom, imamo leđa. Još smo mi jaki, možemo mi još jahat, mi smo jahači apokalipse, taki smo, može nam se.

Mi smo predznak sudnjega dana. Mi smo Me'o i Magnum.