DR. MUSTAFA CERIĆ: Mi nismo narod ni oduvjek ni zauvjek. Samo je Bog Svevišnji i oduvijek i zauvijek. Ali, mi smo narod odvajkada, od davnih vremena, od davnina, otkad se pamti. Mi smo ono što u kontinuitetu pamtimo, a pamtimo da smo bît Bosne, a Bosna da je naš bitak. Tijelo nam je od bosanske zemlje, a duša nam je od Božanskog duha. Nit nam zemlju mogu oteti nit nam duh mogu otuđiti sve dok znamo od čega smo nastali i zbog čega ćemo opstati. Nastali smo od stvorene bosanske zemlje, a opstat ćemo od vječnog Božjeg duha. To je naša sveta bosanska sudbina, koja nas čini drugačijim od svih, a opet istim rodom čovječanskim. Biti bosanski poseban ne znači biti odcijepljen od čovječanstva, niti osjećaj pripadnosti ljudskom rodu znači biti otuđen od svoje bosanske individulanosti. Svijest o posebnosti je znak nacionalne samobitnosti i kulturne samovrijednosti, a to je vrijednost same bîti čovječnastva.

Narode moj,
Ja sam tvoja bît, a ti si moj bitak. Moja bît ujedinjena je s tvojim bitkom, koji održava i produžava moje individualno bistvovanje (egzistenciju). Bît moja nije dostatna da formira moje biće bez tvoga bitka. Samo se u Bogu Svevišnjem poistovjećuju bît i bitak zato što Bog Svemogući nema bîti koja Ga ograničava.

Narode moj,
Ja vjerujem da Bog “ima i postoji” sâm po sebi, kao što vjerujem da moj narod “ima i postoji” po samoj Božijoj volji. To mora biti naša prva i osnovna istina, mora biti naša urođena zajednička svijest uvjek i na svakom mjestu. To mora biti ona refleksija u kojoj mi sebe uzimamo za predmet vlastite spoznaje. A to znači da moramo spoznati naše vlastito “imanje” (huzūr) i naše vlastito “postojanje” (vudžūd) po samoj volji Božijoj. Moramo biti svjesni da smo jedan narod u duši. Naša duša je unutarnji princip čijom snagom biće našeg naroda živi. Jedna duša je princip naše kolektivne svijesti u kojoj su vjera u Boga i pouzdanost u sebe posljedne moralne norme koje nas vode u životu.

Narode moj,
Mi nismo narod ni oduvjek ni zauvjek. Samo je Bog Svevišnji i oduvijek i zauvijek. Ali, mi smo narod odvajkada, od davnih vremena, od davnina, otkad se pamti. Mi smo ono što u kontinuitetu pamtimo, a pamtimo da smo bît Bosne, a Bosna da je naš bitak. Tijelo nam je od bosanske zemlje, a duša nam je od Božanskog duha. Nit nam zemlju mogu oteti nit nam duh mogu otuđiti sve dok znamo od čega smo nastali i zbog čega ćemo opstati. Nastali smo od stvorene bosanske zemlje, a opstat ćemo od vječnog Božjeg duha. To je naša sveta bosanska sudbina, koja nas čini drugačijim od svih, a opet istim rodom čovječanskim. Biti bosanski poseban ne znači biti odcijepljen od čovječanstva, niti osjećaj pripadnosti ljudskom rodu znači biti otuđen od svoje bosanske individulanosti. Svijest o posebnosti je znak nacionalne samobitnosti i kulturne samovrijednosti, a to je vrijednost same bîti čovječnastva.

Narode moj,
Nismo sveznajući, ali jesmo od Boga Sveznajućeg obdareni znatiželjnim bosanskim duhom i umom da čitamo i učimo znakove vremena, koji nam pokazuju put dobra i put zla, put uspona i put pada, put pobjede i put poraza, put spasa i put ponora. Mi biramo svoj put. Možda nismo uvjek birali pravi, ali jesmo uvjek znali da se na pravi put vraćamo i da opet ispočetka krenemo. Počeci su izgleda naša sudbina i zato nikako da stignemo do cilja. Uvjek nam nedostane još nekoliko koraka da dotaknemo vrh bosanske krune, gdje se nalazi izgubljena bosanska sloboda. Ali, nema odustajanja od puta, koji nas vodi do bosanske krune, koja čuva tajne naših pobjeda i poraza, naših uspona i padova, naših nadanja i strahova. Valja nam otkriti veo tajne bosanske krune, gdje piše otkud dobro a otkud zlo dolazi u Bosnu; otkud usponi a otkud padovi Bosnu pogađaju; otkud pobjede a otkud porazi se Bosni događaju; otkud nada a otkud strah se u Bosni rađaju!

Narode moj,
Sve je zapisano i objašnjeno u tajnovitoj bosanskoj kruni. Naše je da tajne otkrijemo i da ih čitamo i učimo kako nam se zlo ne bi ponovilo, kako nam se pad ne bi dogodio, kako nas poraz ne bi pogodio i kako nas ponor ne bi zadesio. A otkrit ćemo tajne bosanske krune ako smo zajedno na putu do nje, ako nas gleda bosanski Did i ako nam uči dovu bosanski Derviš, koji spaja ono najljepše što Bosna ima od bosanskog duha, koji jednako voli ehl-i bejt i ashabe, koji zna da je najveća od svih tajni, tajna kako biti pravi musliman. Eto, tu najveću tajnu čuva bosanska kruna, koja se nije predala, već se samo premjestila iz srca bosanskog Dida u srce bosanskog Derviša. Valja nam doći do te najveće tajne pa kliknuti: - Eh, sad znamo zašto smo muslimani!

Narode moj,
Muslimani smo zato što je naš bosanski Did vjerovao u jednoga Boga kao što vjeruje i naš bosanski Derviš; zato što je Did ljubio Isa Alejhisselama kao što ga ljubi Derviš; zato što je Did volio Djevicu Mariju kao što Derviš voli Djevicu Mejremu; zato što je Did znao da se sve događa i biva po asplutnoj volji Božjoj kao što to zna i Derviš; zato što je posljednji Božji Vjerovjesnik i Poslanik Muhammed Alejhisselam milost Božja svim svjetovima, milost koja je dotakla bosansku krunu i na njoj ostavila trag za vijeke vjekova. Ostavila nam je bosansku krunu Bajrama, u kojem se spaja ljubav svih Dobrih Bošnjana u nadi da se vrate svojoj bosanskoj hiži, gdje je njihova sloboda, čast, ponos i sreća na Ovome i spas na Drugome svijetu.

Zato neka vam je, narode moj, hižaslav!
Neka vam je sretan Bajram!
Bajram Šerif Mubarek Olsun!