Kako se lijepo prisjećati, a još ljepše pamtiti i ponavljati, za današnje mlađe generacije i sve buduće naraštaje. Priča je istinita,uostalom, kao i što je svaki moj sadržaj priče o Aluminiju istinit, već punih 25 godina.
Ovoga puta i zahvaljujući mnogim portalima koji su uvijek i na vrijeme prenosili moje tekstove, pronađoh slučajno, na portalu Tačno.net i ovaj naslov i sadržaj teksta, koji sam napisao još 2014. godine.
Tema je danas još aktuelnija, kada su pod plaštom ne samo koalicionih partnera, HDZ-a i SDA, već i uticaja CORVID-19, koji je nama mnogima onemogućio informisanje i interesovanje, dok drugi , navikli i dalje mešatere na temu Aluminija, stvaranja i ugovara nove firme „Aluminijij industri d.o.o“ u okvirima sa postojećom firmom Aluminij d.o. ali, kako to tvrde novi potencijalni kupci Abraham grupacije, bez priznavanja i nadoknade silnih gubitaka firme od pola milijarde maraka.
Smiješno je i tragi komično, ali je sve moguće u državi bez pravnoga sistema, gdje su naši poznati mafijaši već odavno u kriminalnom „aluminijskom kolu“.
U ime svih obespravljenih radnika, čija je tema u narednom, već davno objavljenom sadržaju, preko 1000 radnika srpske nacionalnosti, ponekog Bošnjaka i nepodobnih Hrvata, kojima su sva obeštećenja osporena, a najureni su iz firme Aluminij sa „nula“ dionica, koje je podijelio kriminalac Mijo Brajković, uz podršku i velikog borca „za državu i čovjeka“ bivšeg premi9jera Nermina Nikšića i njegove vlade.
Ovaj, kvazi socijaldemokrata i zastupnik „mutnoetičnosti“ sa svojim „ikebancima“ Srbima, dodjelio je Miji Brajkoviću 44% kapitala tzv. radničkog ili nenomiranog, kojega je isti obilato dodjelio svojim Hrvatima, mizerne dionice po sedam, dodjelio je jednom broju Bošnjaka, a Srbima je ostavio „duplo golo“.
Uzalod mi godinama ukazujemo svim faktorima domaćim i međunarodnim na ovu nepravdu, a dotle kadrovi koalicionih partnera u sudskoj vlasti, već šest godina u svjim ladicama drže mnoge predmete naših obespravljenih radnika, kao predmete tužbe protiv vlade Federacije i firme Aluminij.
Kako se u ovim teškim i mutnim vremenima i djelovanja korona virusa, svi ti kriminalci i grobari Aluminija sastaju, pregovaraju i dogovaraju o „nekom“ iznajmljivanju ove firme i otvaranjem nove firme sa izraelsko-kineskim partnerom, dakle nigdje ni spomeni nema o našim obespravljenim radnicima i njivovog obeštećenje.

Upravo u nastavku ovoga sadržaja i ponavljam tekst, napomnut u naslovu već objavljen 2014. godine, koji govori o istome slučaju, vrijedi ga ponoviti i pročitati.
Istovremeno ovim želim najaviti i OSMRTNICU, tom lažnom „hercegovačkom divu“ sa svim njihovim kriminalcima i grobarima, uz riječi saučešća od svih obespravljenih radnika, za činjena i učinjena nedjela prema nama.



Poštovana gospodo, predsjedniče Nadzornoga vijeća firme Aluminij profesore Mehmede Jahiću i izvršni direktore za kadrove, gospodine Amare Hadžiomeroviću,

Istina je da ste novokomponovani ili novoustoličeni „ikebanci“ svoga Nermina i Erdala, na rukovodnim funkcijama. Isti su Vam dostavili izvještaj Komisije sa Zaključkom, u cilju realizacije, iz čega se naziru i jasni ciljevi i sadržaji Vaše uloge i djelovanja, kako da aminujete sav kriminal i dugogodišnju diskriminaciju u firmi i da ustrojite toga „Hercegovačkoga diva sa patuljastim nožicama“ u ciljanu hrvatsku tvrtku. Cjelokupna geneza događanja u firmi i oko firme, Vas mnogo i ne zanima jer ste se hrabro i svjesno ili nesvjesno uključili u sva ta kriminalna i diskriminatorska zbivanja, već godinama, zanemarujući i svu našu opravdanu radničku borbu u ostvarivanju svojih prava. Vaši sunarodnjaci pognutih podaničkih glava, odvajkada naviknuti tome stanju, kao i mi radnici srpske nacionalnosti želimo Vam snalaženje u svim ovim tumačenjima i zaključcima, do konačne realizacije Vašega zadatka, na dobrobit „države i čovjeka“ kojega su Vam Vaši lucidni stranački čelnici virtuelno prikazali.
Konačno smo i mi obespravljeni radnici srpske nacionalnosti, došli do izvještaja o radu Komisije i zaključaka Vlade Federacije po pitanju obeštećenja radnika firme Aluminij, upravo zahvaljujući uredu Ombudsmena za ljudska prava, institucije kojoj smo već poodavno uputili naše zahtjeve i primjedbe. Iako je sudski proces po tužbi protiv ove iste Vlade i firme Aluminij u toku rješavanja po istim pitanjima, istina je da se predugo čekalo i na izvještaj ove formirane Komisije, koja je inače predugo vijećala i radila neki svoj posao sa djelimičnim rezultatima na svijetlu dana, bez obzira na kvalitet rada i predložene rezultate sa zaključcima.
Prije svega važno je napomenuti, što i nije ništa novo, naša radnička borba za svojim legalnim i legitimnim pravima iz radnoga odnosa u firmi Aluminij koju smo stvarali i u kojoj smo obezbjeđivali i svoju i porodičnu egzistenciju, traje od Dejtona do današnjih dana, zahvaljujući uzurpatorskim i diskriminatorskim pobudama i radnjama menadžmenta ove firme, kao i nemarnome odnosu svih prethodnih Vlada Federacije prema firmi i sospstvenome državnome kapitalu u njoj, kao i posljednjim diletantskim potezima i Nermina i Erdala i u cjelini Vlade Federacije.
Sve činjenice i detalji su nam jako dobro poznati i svaka dalja analiza o ovoj temi i problematici daleko bi nas odvela, što treba biti i predmetom tužilaštva i sudskih institucija u normalnoj pravnoj zemlji, međutim naša država „surogat“ je podaleko od svih pravnih normi i zakona, te se u njoj i mogu dešavati ovakve diskriminatorske radnje koje su i činjene godinama u firmi Aluminij.
Analizirajući izvještaj Komisije i zaključke Vlade Federacije, činjenice ukazuju da su se duboko povrijedila i naša ljudska i radnička prava, posebno nas radnika srpske nacionalnosti. Komisija je pokušala, kako se to vidi iz izvještaja bar djelimično da ispravi redoslijed normalnoga ljudskoga oblačenja, da se ne stavlja prvo kapa na glavu što je i činjeno, zatim da se navlače pantalone i dalje redom. Ovo je ilustrativno rečeno, što ukazuje da se bez konačnoga i utvrđenoga spiska svih zaposlenika sa datumom 31.12.1991. godine, kako je i navedeno u sadržaju rada Komisije i nisu smjeli niti trebali rješavati drugi postupci, kao što je upis i podjela dionica radnicima. Tako je i utvrđeno da je od 3.442 radnika sa navedenim datumom, kao dioničari je obuhvaćeno 2.330 radnika, a ne i preostalih 1.112 radnika, uglavnom srpske nacionalnosti i to namjerno izostavljenih, prema ideološkom scenariju svih prethodnih dešavanja u firmi i oko nje. Iluzorna je i smiješna bila svaka konstatacija, pa i Komisije, o nekim prijavama radnika u ovu firmu ili „U“tvrdu, za sve radnike nehrvate, a posebno radnike srpske nacionalnosti. Kao da nikada nije postojala kadrovska služba i njena administracija i evidencija i ništa se i nije moglo saznati ili sačiniti spiskove svih zaposlenika ove firme.
Činjenice dalje ukazuju da je postupak diskriminacije na nacionalnoj osnovi konkretno evidentan i prisutan i u spiskovima dioničara i obilatoj dodjeli dionica radnicima hrvatske nacionalnosti sa iznosima od 40 do 248 dionica, sa brojem od cca 2/3 svih zaposlenih radnika u firmi sa navedenim datumom. Mizernih i smiješnih po 7 dionica dobili su radnici Bošnjaci i to zahvaljujući njihovim podaničkim i nesposobnim predstavnicima u vlasti i Vladi Federacije, a da se i ne spominje njihov „radnički sindikat“ kojega Komisija navodi u izvještaju kao učesnika i nekoga ko je odobravao njihov rad, međutim taj isti sindikat radnici srpske nacionalnosti apsolutno i ne priznaju kao i svoj.
Kako se dalje sagledava iz izvještaja Komisija se apsolutno nije upuštala u metode rada i načina raspodjele svih navedenih dionica, već ih je vjerujemo na nagovor tih istih podaničkih elemenata i nesposobnjakovića iz Vlade i diskriminatora iz firme olako prihvatila i verifikovala. Kako dalje istinski ne bi bilo i smiješno, ali je u svakome slučaju i tragikomično, Komisija utvrđuje i predlaže da se od obeštećenja i ovim bijednicima radnicima Bošnjacima, koji su dobili po 7 dionica, odbije taj iznos sa nominalnom vrijednošću od cjelokupnoga iznosa od 15.ooo KM.
Dakle, ni sami Bošnjaci, čiji je sindikat aminovao i rad i rješenja Komisije, nisu svjesni i činjenice šta se sve krije iza ovakvoga prijedloga rješenja. Dakle ostvariće mizerno obeštećenje, ali će u daljem upravljanju firmom kao dioničari biti totalno izbačeni, a zašto i ne kada je to sve hrvatsko, kao što će biti i njihov „stolni grad“ Mostar u nekom mjesecu „limburgu“ vjerovatno poslije lispopadnih padavina. Kako i na koji način se došlo i raspodjelio taj dioničarski kapital u nenormalnim iznosima Hrvatima i mizerni Bošnjacima, a Srbima i nije trebalo ništa dodjeliti jer su granatirali svoju sopstvenu firmu, prema njihovim zaključcima već ranije obrazloženim, ostaje tajnovito i za ove koji su to trebali znati.
Zato je i smiješan stav Komisije da radnici koji su dobili dionice i ne trebaju dobiti obeštećenje, a i što bi Hrvati iznad pogače, što bi rekao naš narod, tražili nekoga hljeba. Dobili su obilate dionice, dobili su državni kapital, dobili su svoju hrvatsku firmu Aluminij, te ukoliko se još zadrže ovi podanički kadrovi u Vladi, poput Nermina Nikšića i ministra Trhulja, možda da i dobiju i džabe struju, mogli bi se i dalje nastaviti ponašati „adžijski„ sa svojim ikebanama i vezanim zastavama, zašto i ne, kada su uspjeli i totalno eleminisati radnike srpske nacionalnosti.
Krajnji ishod i rad Komisije, kao i Zaključci Vlade Federacije, podliježu onoj starinskoj i narodnoj, „pojeo je vuk magarca“ ili „lipši kenjče do zelene trave“ a znamo da je to već poodavno njihov veliki kriminalac i nacionalista, zvani Mijo često naglašavao da u ovoj firmi Aluminij „samo trava može biti zelena„ te je i dugo vremena i Bošnjacima i Srbima, ali i psima ulaz poodavno i bio zabranjen. Ulaz je dugo bio zabranjen i svim institucijama vlasti Federacije, dok nisu pristigli „borci za državu i čovjeka“ sa svojim rasturačkim metodama osiromašenja države i ogolićenja toga čovjeka.
Upravo i zahvaljujući vlastodršcima koji su se borili „za državu i čovjeka“ konačno su i uspjeli rasturiti i prodati i državu i njen kapital, a od čovjeka su uspjeli eleminisati radnike srpske nacionalnosti i zadržati svoje „ikebane“ koje sada trebaju uspješno i redovno zalijevati, kako ne bi uvelo i njihovo cvijeće.
Neka vam je sretno i dugovječno, uz neminovnu saglasnost svih „sindikata“ na ovim prostorima.