Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
Pismo sa odgovorom BEZ STRAHA I VIRUSA ZA BUDUĆNOST
Evo, upravo se uz kompjuter i „Skype“ silno ispričah, razmjenismo mladalačke emocije, sa jaranom i školskim drugarom iz zajedničke klupe sarajevske gimnazije, doktorom Perom iz grada Štokholma, gdje je i penziju regulisao. Današnja informativna tehnologija, koja nije postojala u vrijeme naših gimnazijskih dana, obezbjeđuje nam u komunikacijama na daljinu neslućene mogućnosti. Poslije završene mature, moj jaran Pero upisuje Medicinski fakultet u Sarajevu i veoma brzo poslije završetka doktorskoga studija i nužne ljekarske prakse odlazi na rad u Švedsku, šestedesitih godina, gdje je formirao i porodicu i ostao da radi u svome pozivu, preko 40 godina. Moja malenkost, kao gimnazijalac veoma nadaren za matematičke i fizičke nauke, radi ličnoga afiniteta zanimanja, odlazim na studije elektrotehnike Univerziteta u Beogradu, čime nam se razdvajaju naši putevi, nezaboravni i prelijepi dani gimnazijski, kako je to napisao i Branko Radičević „Od kolijevke, sve do groba, najljepše je đačko doba“. Upravo je tako i bilo naše doba, prohujalo sa vihorom, ostalo u našim djelima i sjećanjima, uz naše potomke i jihovo vrijeme, da Bog dragi im obezbjedi sa približnim ljepotama, zadovoljstvom i osjećajima ljubavi i ljepote življenja. Moj povod razgovora, sa starim jaranom i doktorom Perom, svakako je trenutna situacija sa korona-virusom, određene informacije i saznanja šta se to dešava u Švedskoj i kako se oni bore protiv ovog opakog zla, s obzirom na njegov poziv i bolja saznanja u svijetu medicine i naučnih istraživanja i dostignuća. Kako je inače, moj jaran doktor Pero, intezivno pratio sva zbivanja na našoj društveno-političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, kao njegovoj rodnoj domovini koju ne zaboravlja niti jednoga momenta, često je u prilici da redovno čita i sve moje objavljene kolumne, bilo po portalima, iz knjiga mojih objavljenih ili iz direktnog dostavljanja putem interneta, daje mi inicijalnu poruku. U želji da nastavim pisati, u ovim teškim trenutcima napada virusa, o temi afirmativne budućnosti, zanemarujući politikanske ili razne političke poglede i događanja, sa velikim i iskrenim zadovoljstvom isto i prihvaćam. Dakle, sa ergele magareće odlazim na brigu i bavljenje lipicanerima ili našim narodnim jezikom rečeno, napuštam politikantsku scenu, naših veliko srpskih i hrvatskih nacionalističkih elemenata. U nastojanju da se naši nacionalisti i „mali bogovi“ spuste na zemlju i postanu normalni ljudi ili građani, sa bujnim i sadržajnim maštovitim scenarijima, kako dostojanstveno i zajednički nastaviti našu budućnost, svjetliju za sve generacije živih bića na našim prostorima. Kako i na koji način potisnuti ove „čistunce“ bili oni Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ini, na margine građanskog razmišljanja i ponašanja, bez bilo koje mržnje, sa tolerancijom i međusobnim uvažavanjem i poštovanjem. Nacionalizam, u kojem se još mrcvarimo i živimo, apsolutno otstarniti i sve svoje umne i ljudske vrijednosti i ljudske resurse usmjeriti u borbu protiv više sile, kao što nam je u ovome trenutku nadolazeći COVID19 tzv. korona virus. Dok svjetska naučna elita u svojim laboratorijama iznalaze adekvatnu zaštitu protiv ovoga zla, dotle će mo mi,obični građani svijeta, posebno naši Bosanci i Hercegovci, u ličnoj samoizolaciji duboko razmišljati pred ogledalima svoje realnosti življenja, šta je to sa nama ,u nama i oko nas, što bi trebali mijenjati, poput novih čipova u našim ljudskim i kompjuterskim memorijama. Da li će nam ovozemaljsko prispjelo zlo učiniti i boljitak, odagnati naše sulude misli i ponašanja, usmjeriti nas na pravi put, odricanja, negativnoga razmišljanja i učinkovitog djelovanja, za dobro svih građana i svih naroda? Neka nam svako živo ljudsko biće postane i ostane i veliki čovjek i što manji Srbin, Hrvat, Bošnjak ili bilo koji planetarni iksan , sa sadržajnom vjerom u sva dobra, u ljude i poštivanje svih propisanih Božijih zapovjedi po svetim knjigama. Neka nam naši susjedi i komšije budu svetinja i istinski dragulj naših međuljudskih odnosa i potreba zajedničkog i dostojanstvenog i jedino potrebnog i mogućeg suživota i načina djelovanja. Tada nam niti bilo koji virusi, na zemaljskoj planeti, u svakome trenutku nikada neće niti mogu biti dijelovi bilo kakvog straha od raznih boljki.
Hvala ti, moj dobri jarane Pero. |