Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija i bosanski Srbin

Evo nam konačno i velikosrpskog „guslarskog“ boga, ozvaničenog u zvaničnoj zakonodavnoj instituciji državne vlasti, u Parlamentu države Bosne i Hercegovine.

U ovoj dvostrukoj, nalik ili sličnoj prohujaloj agresiji na naš, Mostar i državu, u periodu proglašene „pandemije“ od svjetske zdravstvene organizacije na tzv. korona virus, istovremeno se u Crnoj Gori i mnogim velikosrpskim prostorima, ovoga Balkana, održavaju i velike njihove „prolitane“ manifestacije.

Šta li je to, kao da su ovi veliki srpski nacionalisti, guslarskoga izvornoga roda, kao nebiski narod, dobio i svoga „novoga Boga“ u veoma simpatičnom izraženom liku i svojim cirkusnim izraženim prestavama, tiradama, porukama anti- bosanske negacije svega dobroga iz majčinoga roda i poroda?

U ovome belaju i neprilikama, istina je, da naša javnost i nema interesa niti nakana, da se pozabavi ovom promocijom guslara iz Laktaša, Milorada Dodika, lično u Parlamentu BiH, na prijedlog, tamo neke njegove maloumnice i ulizice, Sanja Vulić, iz redova SNSD-a.



Ko je od javnosti imao priliku ovu namještenu prestavu gledati direktno u prenosu televizije, može mu biti i sve jasno, ali zahvaljujući pisanim medijima, uslijedila je i ova kratka informacija.
Postavlja se i pitanje, da li je reakcija naših parlamentaraca i vodstva ove sjednice i bila dovoljno i adekvatan odgovor, ovom „čuvaru hemeroida“ Mićinoga kupleraja ili su bile nužne i druge mjere za sankcionisanje neprimjerenih istupa predstavnika „nacionalističke“ velikosrpske vlasti.

„Narod koji je izvršio genocid može i Dodika nazvati "bogom", - citat Elmedina Muftić“!
Nije li se i naš narod uplašio i dobio masovnu dijareu ili proliv, jer ako se ovakve scene redovno dešavaju u Skupštini RS-a, gdje je sve pod lupom i nadzorom ovoga veliko- srpskoga diktatora ili kako smo to čuli, njihovoga „Boga“ Miće, postavlja se ozbiljno i pitanje vlasti, zašto se to dozvoljava i u državnim institucijama u Sarajevu?

Kao građanin grada „slučaja“ Mostara, poslije agresija i UZP u tome periodu, kao i sličnih nedoločnih poteza i scena, od strane i udruženih jarana „čistokrvnih“ predstavnika svoga nacionalnog korpusa, Miće i Dragana, sumnjam da se ne priprema i inauguracija ovoga Boga Miće, u novo sagrađenim prostorima hrama Sv. Trojice u Mostaru.

Poodavno su svoj blagoslov pripremili i velikosrpski crkveni vjerodosotjni, od vladike Grigorija do patrijahra Irineja, sa svim „hercegovačkim“ dodikovcima.



Moguća je i priprema i ovoga Boga u „latina“ orguljaša Dragana Čovića, po uzoru i na međugorsku Gospu, jer ako se isti samoproglasio akademikom u sopstvenoj mostarskoj akademiji, zašto ga njegove ulizice iz HDZ-a i ne bi ovom prilikom i zvanično proglasili svojim Bogom.
Nisam siguran, da ih patrijarh Irinej i Sv. Otac Papa, ne bi i zajednički krunisali i polili svetom vodicom, na radost i dobrobit sveukupnog veliko srpskog i hrvatskoga, nacionalističkog roda, sa ovih Balkanskih prostora.



Dakle, na ovim našim prostorima ne samo da je ozbiljna i teška situacija u borbi protiv peirodnih virusa, ma kako se oni zvali i odakle dolazili, teška je situacija i otkloniti i veliki neprijatni miris tiranije, od pojave „prolitija“ ili proliva, kao jedne neprirodne pojave izazvane od veliko srpskih nacionalističkih elemenata.

Istina je, da veliki državnici poput Mila Đukanovića i njegovog premijera Duška Markovića, nastojeći da od Crne Gore naprave istinasku evropsku, demokratsku i civilizovanu državu, drže konce u svojim rukama i nastoje očistiti sve izvore ove pojave i njenih neprijatnih mirisa.
Nikakvo čudo nije na našem Balkanu, da su se u toj službi našle i naše „litonje“ od guslara do „vučijaka“ raznih životinjskih nakana i poriva, koji iskazuju i svu svoju podršku ovim nakaradnim scenama i pojavama.

Za razliku od prethodnih zaštitnih anti virusnih maski i toalet papira koji se masovno traži i kupuje po prodavnicama, nisam siguran da će se u ovome slučaju obezbjediti i dovoljan broj „noša“ i papira „tariguza“ iz proizvodnje u okolini Međugorja.

Pogledajmo u budućnost, poštovani moji sugrađani, Bosanci i Hercegovci, da li im ima nekog trećeg ili inog, koji bi im pravio društvo u egzotičnim pogledima, koji ih očekuju u budućnosti, kroz prozore zatvora u istočnom Sarajevu.



Na vama je da ocjenite i da se čuje i vaša pisana riječ ili da se čuje i vaš glas, bujrum i aferim, hrabri i poštreni, moji zemljaci.

Neka im i svi ovi domaći i svjetski virusi doprinesu ugodnom boravku u izolaciji, za neko duže vrijeme, kako bi se i mi svi oslobodili njihovog zla i torture.

Bilo kako bilo, ostaje nam razumna borba protiv oba zla, koja su u nadležnosti nekih novih bogova.