„Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu“ II Memorandum SANU-a

ELMEDINA MUFTIĆ: Nije za ibreta što radi Kristina. Takava joj je genetika. Ne pada kruška ispod jabuke. Za ibreta je da nam to radi u Sarajevu. U Sarajevu kojeg su Kristinini četnici 1452 dana držali u opsadi, u Sarajevu gdje je ubijen 11451 čovjek, 1601 dijete. Strašno je to da smo dozvolili da nam Memorandum SANU-a postane uređivačka politika medija koji je odisao patriotizmom, koji je bio na prvim linijama čuvanja i borbe za interpretaciju istine o agresiji i genocidu. Dozvolili smo Kristini koja je u vremenu agresije Srbije na R BiH sa agresorske strane gledala Sarajevo, da nam ukine BH Dnevnik, koji je budio patriotsku svijet kod naroda, jačao svijest o državi, čuvao kulturu sjećanja na časnu borbu Armije R BiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu.

Dolaskom Kristine Ljevak za v.d. direktoricu TV SA, koja je odrasla i formirala se uz politiku mržnje i negacije spram BiH i Bošnjaka, koja je još 2007.godine govorila da su paratvorevine genocidna tvorevina (RS) i UZP tvorevina (HB) države, uređivačka politika ove tv kuće, postala je glasilo velikosrpske politike, glavni protagonist II Momoranduma SANU-a, te otvoreni antidržavni i antibošnjački medij.

Nisam iznenađena stavovima direktorije Ljevak, njenoj velikosrpskoj ideologiji, koju je učila od najboljih u vremenu agresije na R BiH, u vremenu izvršenja genocida nad Bošnjacima, koji ona danas po nalogu iz Beograda nastoji da osporava. Nisam izneneđena Kristininim četništvom, izneneđena sam bošnjačkim sljepilom, našoj spremnosti da pružamo vratove kako bi nas klali, a da im mi pri tome aplaudiramo.

Ono čemu smo svjedočili 11. jula tekuće godine, na dan ukupovanja 33 posmrtna ostatka ubijenih žrtava završne faze genocida izvršene u Srebrenici, na frekfencijama TV SA jeste čisti fašizam, oličen u negiranju genocida, veličanju ratnih zločinaca, potvaranju žrtve, poniženju žrtava.

Na dan kad je cijeli Svijet šutnjom odavao pijetet žrtvama, kad su se mnogi obrazi crvenili od stida što se nije spriječilo srbo-četničko zlo, kojem se ni četvrt vijeka od izvršenja ne nazire kraj, v.d. direktorica TV SA Kristina Ljevak je emitirala film „Tužitelj, branitelj, otac i sin“ bugarske rediteljke Iglike Trifonove. Prikazani film na najsvirepiji način udara na interpretaciju istine o izvršenom genocidu od strane državnog rukovodstva Srbije i paradržavne genocidne tvorevine, SPC ali i srpskog naroda nad Bošnjacima Podrinja. Film u kojem je postavljena priča o svjedoku koji lažno svjedoči na strani optužbe u procesu zločincu Krstiću, u kojem se istina o monstruoznim mučenjima i zločinima prikazuje kao zavjera velikih sila protiv Srbije, film u kojem se glorifikuje zločinac, genocid.

Prikazati ovakav film na dan genocida je studiozno smišljen plan, s jasnim ciljem da se sa monstruozne istine o genocidnoj prošlosti srpskog naroda, skrene pažnja, odnosno da se negira istina. Film je snimljen kako bi služio srpskoj laži, njihovom genetskom kodu, kako bi opijao narod, te ga pripremao za nova ubijanja. Film je raspirivanje mržnje prema narodu koji je u kontinuitetu žrtva velikosrpske genocidne politike.

Napraviti ovakav film nije umjetnost, nego je saučesništvo u zločinu, prikazati ovakav film u BiH, narodu nad kojim je izvršen genocid, na dan obilježavanja genocida jeste fašizam, ponavljanje zločina, prizivanje novog genocida. Potpuno je jasno da je Kristina Ljevak jedan od izvršilaca Memoranduma SANU-a na jasnom zadatku, da se izjednače strane, da se kod žrtve proizvede osjećaj odgovornosti, da se relativizira genocid, da se prekroji historija, te da se agresija preinaći u građanski rat. Prikazati ovakav film na dan genocida je studiozno smišljen plan, s jasnim ciljem da se sa monstruozne istine o genocidnoj prošlosti srpskog naroda, skrene pažnja, odnosno da se negira istina. Film je snimljen kako bi služio srpskoj laži, njihovom genetskom kodu, kako bi opijao narod, te ga pripremao za nova ubijanja. Film je raspirivanje mržnje prema narodu koji je u kontinuitetu žrtva velikosrpske genocidne politike.

Nije za ibreta što radi Kristina. Takava joj je genetika. Ne pada kruška ispod jabuke. Za ibreta je da nam to radi u Sarajevu. U Sarajevu kojeg su Kristinini četnici 1452 dana držali u opsadi, u Sarajevu gdje je ubijen 11451 čovjek, 1601 dijete. Strašno je to da smo dozvolili da nam Memorandum SANU-a postane uređivačka politika medija koji je odisao patriotizmom, koji je bio na prvim linijama čuvanja i borbe za interpretaciju istine o agresiji i genocidu. Dozvolili smo Kristini koja je u vremenu agresije Srbije na R BiH sa agresorske strane gledala Sarajevo, da nam ukine BH Dnevnik, koji je budio patriotsku svijet kod naroda, jačao svijest o državi, čuvao kulturu sjećanja na časnu borbu Armije R BiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu. Ovakav udar na istinu o genocidu, čin negiranja genocida zahtjeva hitnu smjenu direktorice, NO, pozivanjem na odgovornost svih onih koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom fašističkom činu, Može Kristina da misli šta hoće, ali ne može koristiti državne resurse, nacionalnu infrastrukturu BiH da bi provodila velikosrpsku politiku.

Narod kojem Kristina kroji politiku sjećanja, je narod koji je već jednom nogom u masovnoj grobnici, koja je već odavno iskopana, samo čeka nove žrtve da je popune.

Kristina je tek posljedica, uzroka kojeg ne liječimo. Bit ćemo odgovorni pred žrtvama, jer smo izdali njihov emanet. Istina o genocidu naš je put opstanka. Bacili smo je Kristini pod noge. Gazi nam po krvi žrtava.