Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Neće moći, sigurni smo, jer je prošlo vrijeme nemoći i razno raznih blokada i od međunarodne zajednice, kao i tolerisanja ovakvog političkog i razaračkog djelovanja, ovoga nacionalističkog dvojca, poradi i nastavka njihove lične pljačke i interesa.

Evo ga, opet je opančar, svinjogojac i guslar iz Laktaša u Mostaru.

Dolazi da izjavi: „ Srbi u Federaciji BiH, kantonima i Mostaru "moraju imati svoje autentične predstavnike" i da će se u razgovoru sa političkim partnerima zalagati da se to i ostvari - prenosi RTRS.

Dakle, zameo mu se svaki trag na ovim prostorima, po ko zna koji puta traži svoje „dodikovce“, kao „autentične“ predstvanike svoga nakaradnoga srpskoga roda.

Dodik na sastanku u Mostaru (Foto RTS)

U povratničkoj populaciji, upravo, onim svim pobjeguljama iz ovoga grada, nadojenim tom osvjedočenom nacionalističkom i agresorskom ideologijom, sa veličanjem veliko srpskog nacionalističkog i nebeskog roda.

Ostavljajući iza sebe i tragove svoga ubilačkog bića, u genocidnim izvršenim namjerama, sa nevinim žrtvama naših komšija Bošnjaka i susjeda Hrvata, njih preko stotinjak na zloglasnoj jami Uborka, na ulazu u grada Mostar.

Eto, upravo ti njihovi „autentični“ Srbi, potomci i sunarodnjaci svoje „elitne i krvničke“ prethodnice, ostavili su i u Mostaru, kao i diljem naše domovine Bosne i Hercegovine i svoje tragove, kako bi se i danas šepurili, poput dželata, koji se vraćaju na mjesto svoga zločina.

Sasvim jasno, uz blagoslov i neposrednu saradnju sa Crkvenim vjerodostojnicima i dan danas, kao glavnih domaćina ovoj luđačkoj srpskoj bolumenti, sa lucidnim svojim Voždom iz Laktaša, sljedbenikom i nasljednikom krvnika i Raše i Ratka, stanovnika Haškog zatvora.

Guslar Mića dolazi u Mostar, kako bi se i sa svojim jaranom, orguljašem Draganom, dogovorio o uspostavi vlasti, prema njihovim željama i aršinima

Ovaj luđak i dokazani pacijent, ličnog psihijatra sa Durmitora i ratnoga zločinca Radovana Karadžića, još uvijek ima smjelosti i drske hrabrosti da se i pojavljuje u ovome gradu Mostaru.
Sigurno, ohrabljen i postupcima svoga mentora i sličnog ustaškog izvršitelja, agresorskih nakana, rušilačkih dejstava, ubistava i progona, hiljada mostarskih Bošnjaka, orguljaša i kriminalca, istih poriva i nakana, samoproglašenog akademika, Dragana Čovića.
Lažni domoljupci i sigurni rušitelji njene državnosti, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, pljačkaši svoga sopstvenoga naroda, pljačkaši imovine i vlasnici vila, imaju i svoje „čistokrvne i autentične“ sulude Srbe i Hrvate, koje godinama drže pod anestezijom, poradi svojih ličnih ciljeva i bogaćenja.

Interesantno je, da i jednome i drugome, neobično smeta, naš Željko Komšić, da li iz razloga, dokazanog borca i zlatnoga ljiljana, za odbranu i očuvanje zajedničke nam domovine ili kako se odupirao njihovim sljedbenicima i sunarodnjacima, ustaško-četničkoj najezdi, „autentičnih“ Srba i Hrvata. Možda i zbog hrabrosti i smjelosti, da u ovim postdejtonskim uslovima i vremenu, stane i njima na putu, njihovih recidivnih agresorskih nakana, prema neizvršenom scenariju od Vožda Slobodana i Poglavnika Franje.

Dakle, guslar Mića dolazi u Mostar, kako bi se i sa svojim jaranom, orguljašem Draganom, dogovorio o uspostavi vlasti, prema njihovim željama i aršinima.

Neće moći, sigurni smo, jer je prošlo vrijeme nemoći i razno raznih blokada i od međunarodne zajednice, kao i tolerisanja ovakvog političkog i razaračkog djelovanja, ovoga nacionalističkog dvojca, poradi i nastavka njihove lične pljačke i interesa.

Njihove sulude izjave, da Željko nije „autentični“ predstavnik hrvatskoga roda, kao „čistokrvni“ kriminalac Dragan Čović ili kako to veli guslar Mićo, da je „personalno i politički“ završio sa Željkom u Predsjedništvu, duboko se varaju sa svojim zabludama i ličnim interesima.

Dobro kaže, Željko Komšić; „Nisu Dodik i Čović prolijevali svoju krv u odbrani ove države i zato nemaju pravo odlučivati o njenoj sudbini.

Vrijeme je već poodavno iscurilo, da se ova dvojica hohštaplera, nacionalista i kriminalaca, Milorad Dodik i Dragan Čović, udalje iz političkog djelovanja na ovim našim prostorima, ako ne milom, onda i silom.