Željko MILIĆEVIĆ: Koliko je meni poznato, hrvatski je jedan od tri službena jezika u Bosni i prema tome ne vidim razlog pobune. Iz načela sam protiv toga da su u Bosni dva jezika narodnih manjina službeni, i o tome sam u nekoliko navrata pisao, jer je moje gledište da u Bosni treba biti samo jedan službeni jezik - bosanski. Ali dok se god ne šljegne s tute, ne prihvati puške - jer bez toga neće ići - i ne obori Dayton i ne uspostavi vladavina „Bosanskog Načela“, manjine i stranci će i dalje vladati Bosnom.

Rahatno je sjesti za računar, kompjuter, tipkati po tipkovnici, tastaturi, i pljuckati i kljucati po drugima, njihovim glavama, načinu mišljenja, govora i obnošenja. To je, po mom gledanju, ne samo razbibriga nego donosi i osjećaj osobne važnosti i nekakve nadmoći nad drugima. A svi drugi, bez obzira na to tko su, što su i odakle su, ipak su ispod mene. Iako ću, ako me se upita da li sam to ja, odgovoriti „ma nikako, ma đe b'a“ istina je da sam to ja i takav sam.

Rahatno je, možda i više od pljuckanja po drugima, sjediti na tuti, dvadeset i nekoliko godina, i gledati druge oko sebe kako se užurbano glođu među sobom a ne vide da se glođu oko bačenih kostiju i u tom glodanju im odlazi narod, nacija, država, zemlja, nezavisnost, suverenost, ljudska prava i sva načela niz vodu, u ćenifu i u nečiju drugu tutu. Svi oni, od onih koji sjede na tutama, pa do onih koji se ispod njih glođu, ako ih se upita da li su to oni, odgovoriti će „ma nikako, ma đe b'a“, i time lagati sebi i drugima.

Važno je „drž' ne daj, daj 'vamo tu tutu, đe je ta tuta“ jer je to taj pravi rahatluk, sjediti na tuti i tipkati po računaru i pljuckati po drugima. Važno je biti tuteljaš, i to s računarom.

Svi bi mi hem sjedili na tuti, hem pljuckali po drugima. Dobro, ljudski je, ali to neće osloboditi Bosnu, donijeti pravdu i uspostaviti zakonsku vladavinu naroda onako kako to Bog zapovijeda, po svim propisima ljudskosti, jednakosti, demokracije (zar mi nemamo bolje riječi u bosanskom jeziku?) i svih tih inih gromoglasnih načela i ljudskih vrijednota.

Gledam oko sebe i čitam i vidim kako se glođemo oko jezika. Nekima smeta „sustavnost“ jer im je draža „sistematičnost“. A koja je bosanska riječ za te dvije, inače strane, riječi?

Neki se ne mogu dovoljno jako, uvjerljivo, opisno i važno izraziti ako ne koriste „sesiju“, „homaž“, „edukovanje“, „entitet“ i mnoge druge nemoguće rječetine koje su proizvod, ili „entitet - entity“odnosno biće, osoba, KLINTONIZACIJE Bosne. Kad naiđem na te i takve rječetine pritisne me tražiti obližnju tutu.

Nisam primjetio da se ljudi bune protiv tih jezičnih užasa, ili „horora“, a koja je isto tako jedna od užasnih rječetina usiljenih bosanskom jeziku, i udomaćenih u njemu, putem KLINTONIZACIJE Bosne.

Arapski „maljun“ mi je bliži, iako je hrvatizirana riječ „milijun“, nego srbizirani i slovenizirani „milion“, samo tako, usput budi rečeno.

Ima u Bosni svega i mi smo sposobni svega ali treba šljesti s tute, otkriti to, i napraviti prave stvari, povući prave poteze. Ima u Sarajevu jedna skupina filologa, jezičkih stručnjaka, koji se godinama bave istraživanjem raznih jezika, a pogotovo bosanskog jezika. Neću dati više podataka zato jer je pljuckarošima vrijeme šljesti s tute, pronaći ih i ustanoviti istinu. I onda kad ih pronađu potrebno je da sjednu za računar i napišu izvještaj za sve nas.

Ljudi se, koliko primjećujem, redovno bune protiv upotrebe hrvatskog jezika u javnom općenju, ili „diskursu“, kako je to po klintonskom, odnosno „novo-bosanskom“ jeziku. Koliko je meni poznato, hrvatski je jedan od tri službena jezika u Bosni i prema tome ne vidim razlog pobune. Iz načela sam protiv toga da su u Bosni dva jezika narodnih manjina službeni, i o tome sam u nekoliko navrata pisao, jer je moje gledište da u Bosni treba biti samo jedan službeni jezik - bosanski. Ali dok se god ne šljegne s tute, ne prihvati puške - jer bez toga neće ići - i ne obori Dayton i ne uspostavi vladavina „Bosanskog Načela“, manjine i stranci će i dalje vladati Bosnom. A za to je, u prvom redu, potrebno da moja braća i sestre Bošnjaci muslimanske vjere šljegnu s tuta i naprave dugoročni nacrt načela Bošnjaka, bošnjaštva i Bosne, a prva zadaća u tome im je izrada, da ne kažem „produciranje“, zajedništva Bošnjaka muslimanske vjere. „Bez Bošnjaka nema Bosne“ su moje riječi, iako su ih neki drugi nastojali posvojiti. Bošnjaci nisu samo muslimanske vjere, i ako nitko drugi, a tome sam ja živi dokaz, a isto tako i neka moja rodbina. Al' neka, nije važno čije su koje riječi nego je važno to zajedništvo ostvariti i utemeljiti za današnje i buduće naraštaje, da ne kažem „generacije“.

Gledam, ljudi se bune protiv Rusa i njihovog utjecaja na Srbiju i Crnu Goru u vezi, da ne kažem „svezi“, s njihovim članstvom u NATO i u Europi (to je prihvaćeni bosanski, a i hrvatski izraz). „Evropa“ je srbizam. Pitam ja sve te tuteljaše: “Koliko ste se potrudili, dame i gospodo, u zadnjih dvadeset i nekoliko godina, uspostaviti radne odnose s Rusijom, i koliko ste nastojali shvatiti stratešku važnost Bosne i PRODATI Rusima zamisao suradnje s Bošnjacima i Bosnom?“Ali za to treba prvo napraviti umni napor a onda šljesti s tute.

Gledam, ljudi se bune protiv Rusa i njihove uloge u Siriji i suradnje s Islamskom Republikom Iran. Kad smo kod toga, Bošnjaci muslimanske vjere su napravili sudbonosnu, da ne kažem „katastrofalnu“ grešku, kad su se odlučili, u dodvoravanju Zapadu, kritizirati Islamsku Revoluciju 1979. i nakon toga držati se uzdignuta nosa pred onima koji su bili prvi muslimani koji su istinski i suštinski priskočili u pomoć i u obranu ne samo muslimana nego i svih drugih u Bosni koji su se borili za Bosnu. Turaka nije bilo nigdje na obzorju kad je značajna vojna i materijalna i drugojačija pomoć stigla u Bosnu iz Irana. To ja osobno znam jer sam bio misaoni nosilac tog poduhvata.

Gledam, neki naši vodeći tuteljaši danas opet kritiziraju Islamsku Republiku Iran dok se dodvoravaju genetskom izrodu imena Saud samo zato jer su iste škole učenja vjere, iako su Saudi vodeći kršitelji ljudskih prava i svih ljudskih mjerila i krvožedni su do te mjere da će uvući sve oko sebe, uz svu suradnju s Cionistima i drugim vanjskim čimbenicima, da ne kažem „faktorima“ (London, Washington) u novi svjetski rat - koji je inače odavno u toku, a sad se samo radi na uspostavljanju pobjedonosne „udruge“, da ne kažem „alijanse“. Za one koji ne znaju, sve terorističke napade u Rusiji su do sad počinili selefije, kako muško, tako i žensko.

Foto: colourbox.com

Mi smo opasno došli u raskorak s razumom, načelima i onda s našim potrebama i time s potrebnim dugoročno smišljenim potezima, da ne kažem „strategijama“. Naša strateška potreba je bila, i danas je, stati uz Iran, iako su (većinom) šije, jer se nose po načelima. Osim toga, propustili smo uz njih izraditi atomsku bombu, a bez toga neće biti „garancije“, odnosno utvrde i potvrde, za dugoročni opstanak Bošnjaka muslimanske vjere. O toj potrebi sam pisao prije nekih osam ili devet godina.

Pred nama je mnoštvo zadaća, zemlji i narodu je potrebno svega i svačega. Potrebe su poznate i stvarne.

U Bosni se sjedi na tutama i pljucka po drugima, i to tako već dvadeset i nekoliko godina.

„Jesi li piškio?“

„Nisam“.

„Jesi li kakio?“

„Nisam“.

„Pa što, b'a, nisi?“

„Pa ne znam bi li piškio ili kakio“.

Dvadeset i tri godine proizvode vjetar i ganjaju vjetrenjače.

Dedera ti šljezi s tute pa da ti ja pokažem što, ili šta, se s tutom radi i kako se ta tuta onda nabije, dupkom puna, na glavu onoga koji Bosni radi o glavi.