Željko MILIĆEVIĆ: Gubimo se u patnji i u ponovnom uspravljanju kad nas drugi klepnu po glavi, umjesto da radimo na utvrđivanju načela Bosne, Bošnjaka i bošnjaštva. Bosna je načelo, a ne samo osjećaj. Bošnjaci su načelo, a ne samo osjećaj. Bosna i Bošnjaci iz načela zahtijevaju dugoročni nacrt načela Bosne, Bošnjaka i bošnjaštva, koje bošnjaštvo je isto tako načelo.

Kad su Hrvatska i Slovenija proglasile nezavisnost 25. i 26. juna, odnosno lipnja (to je starobosansko a ne hrvatsko ime mjeseca) 1991. godine, JNA je odgovorila zračnim i kopnenim napadima na Sloveniju, preko Hrvatske. To nije bilo čudo, radilo se je o načelima. Mi sad možemo razglabati u nedogled kako je to bilo „krivo“, ali radilo se je o načelima.

Nedugo nakon toga, JNA (Jugo-Srbija) je izravno, a i kroz Bosnu, napala Hrvatsku. Radilo se je o načelima.

Sin, kojemu je onda bilo sedamnaest godina, je zaplakan viknuo: “Tata, naredi nekaj!“ Iz načela sam ga pustio odrasti da on sam odluči što je, pošto mu je majka Slovenka. On je u kući govorio slovenski.

Otišao sam Slovencima u Ottawi koji su mi posudili ogromnu slovensku zastavu. Hrvati su mi posudili jednu malu zastavu. U utorak, 2. jula, srpnja, 1991. godine, sin i ja smo održali našu demonstraciju na Wellington Street, gdje je na sjevernoj strani Parlament Kanade, a na južnoj strani ulice (bila) Ambasada Sjedinjenih Država, a istočno od te ambasade je ured Premijera Kanade. Demonstraciju sam uredno prijavio saveznoj policiji (RCMP) sukladno propisima.

Dan prije toga je bio Dan državnosti Kanade i grad je još uvijek bio pun posjetilaca iz Kanade i iz mnogih drugih zemalja.

Pripremio sam bio poruku predsjedniku George Herbert Walker Bush-u na ploči koju sam držao na kolcu i okretao kako prema svim kamerama na tim državnim zgradama, tako i u samoj osi, na kojoj je na jednoj strani pisalo: “President Bush, you have bombed Baghdad in order to save the monarchy in Kuwait“. Na drugoj strani je pisalo: “What are you going to do to save the democracies in Slovenia and Croatia?“ (Predsjedniče Bush, vi ste bombardirali Bagdad da spasite monarhiju u Kuvajtu. Što ćete učiniti da spasite demokracije u Sloveniji i Hrvatskoj?)

Tijekom dana su prolazili mnogi turistički autobusi i ljudi su nam, na način kojima se je sudilo gladijatorima u Rimu, ili pokazivali uzdignuti palac, ili spušteni palac. Radilo se je o načelima.

Taj dan smo sin i ja bili jedina dva demonstranta u podršci proglašenja nezavisnosti većine izbornih tijela u Sloveniji i u Hrvatskoj.

Za Hrvatsku sam, dobrovoljno, ili hrvatski „dragovoljno“ odradio na svoju ruku još dvije stvari u Ottawi i u Zagrebu u septembru, rujnu, te u decembru, prosincu, 1991. godine, i onda sam digao ruke od Hrvatske kad sam, u sastanku s Milom Šuškom, bratom Gojka Šuška, koji je sastanak bio održan u župnom uredu hrvatske crkve „Sv. Leopold Mandić“ na Lyndale Avenue u Ottawi, vidio na zidu mapu Hrvatske iz 1918. godine gdje je Bosna bila dio Hrvatske. Ta mapa mi je bila za leđima do kraja sastanka, u kojem sam dao detalje bratu Ministra obrane Republike Hrvatske gdje i kako nabaviti „TOW missiles“ koje Hrvatska onda nije imala.

Kad sam se digao i okrenuo da iziđem vidio sam mapu i upitao župnika: “Vinko, je li se ovo opet želi napraviti?“ Nije bilo odgovora niti od župnika niti od brata Gojka Šuška.

Dva mjeseca nakon toga, zajedno s jednim rođakom, sam se pridružio Informativnom uredu Bosne i Hercegovine u Ottawi. Iz načela. Iz načela bošnjaštva.

U nastojanjima pomoći Sloveniji i Hrvatskoj sam pokušao objasniti važnost načela, kako dijaspori u Ottawi, tako i ovlaštenim i izabranim službenicima u Ljubljani, Zagrebu i Bruxellesu. Jedini koji su bili voljni čuti moje mišljenje su bili ljudi u uredu ondašnjeg predsjedavajućeg Europske zajednice, Jacques Delors-a. On je upravo trebao ići u sastanak skupnosti a bio je nepripremljen, kao što i jeste običaj po Europama, i bio je sretan da sam mu poslao prijedlog govora, na osnovi načela, kojim se treba ukinuti „smrzavanje“ tro-mjesečnog ne-priznanja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Radilo se je o načelu.

Jednom važnom hrvatskom moćniku, imenom dr. Nobilo, nisam mogao objasniti u više od pola sata telefonskog razgovora, da Hrvatska mora zatražiti od Kanade priznanje nezavisnosti - to je načelo a i dio državnog protokola, što je opet samo po sebi načelo. Ja sam imao, metaforički, razapetu Barbaru McDougall, odnašnju Ministricu vanjskih poslova Kanade, kojoj, kroz njenog pomoćnika Kent Phillips-a, sam objasnio značaj i važnost načela u priznanju nezavisnosti Hrvatske, do te mjere da je Kent Phillips u jednom od mojih poziva, izuzetno osjećajno (emocionalno) izjavio, uzdignutog glasa:“ Gospodine Milićeviću, Hrvatska nam još uopće nije podnijela zahtjev da priznamo nezavisnost“.

Moje gledanje onda, kao i danas, je jednostavno. U, i oko, državnosti, narodnosti, naciji i nacije, države, i svih pratećih društveno-političkih uređenja, nema mjesta osjećajima (emocijama) jer to onda isključuje načela, razum.

Društvena uređenja se osnivaju na razumu. To daje suštinu, osnovu, sadržaj. Osjećaji su nadgradnja.

Prvi put u životu sam čuo izraz „suživot“ godine 2006., kad sam se opet počeo baviti Bosnom. Toga, u mom življenju u Bosni, nije bilo, bio je život. Suživot nam je usiljen pojam kojim se žrtvu primora prihvatiti živjeti u nepravdi. To je, u načelu, krivo i nije za prihvatiti. To se kosi s načelima ljudskosti i pravde, a koja načela su osnova društvenog uređenja.

Oni koji žele živjeti u osjećajima, emocijama, KRIVDE KOJA JE POČINJENA, sami sebe odvraćaju od načela, razuma, i time od dugoročnog nacrta. Ljudski je osjećati krivdu i pravdu. No ljudski je, isto tako, osjećati pravilnost. Razum govori da je pravilno imati dugoročni nacrt za načela koja nas stoljećima nose.

Gubimo se u patnji i u ponovnom uspravljanju kad nas drugi klepnu po glavi, umjesto da radimo na utvrđivanju načela Bosne, Bošnjaka i bošnjaštva.

Bosna je načelo, a ne samo osjećaj. Bošnjaci su načelo, a ne samo osjećaj. Bosna i Bošnjaci iz načela zahtijevaju dugoročni nacrt načela Bosne, Bošnjaka i bošnjaštva, koje bošnjaštvo je isto tako načelo.

A za izradu dugoročnog nacrta načela Bosne, Bošnjaka i bošnjaštva treba mladosti i žena. Iz načela.