Željko MILIĆEVIĆ: Taj se je nukleus Bošnjaka razgranao i danas ima i svoj medžlis i džamiju. Bošnjaci su danas u Rijeci svoji na svome. I to je od povijesnog značaja. Znam da i reis Čaušević, i reis Kemura, i Osman i Aziz i moj otac danas gledaju na ovu džamiju s onog svijeta i ponosni su jer su i oni, duhovno, dio te povijesti. Čestitke i aferim Medžlisu Islamske zajednice u Rijeci!

Medžlis Islamske zajednice u Rijeci u subotu, 4. maja, označuje povijesni dogođaj - svečano otvaranje džamije.

Ovo je povijesni dogođaj kako za Islamsku zajednicu u Rijeci i u Hrvatskoj, tako i za Republiku Hrvatsku. Islam i Bošnjaci su se konačno ostvarili u drugom najvećem gradu Hrvatske, kako nacionalno, tako i vjerski.

Kad smo mi bili prognani iz Bosne i Hercegovine 1956. godine, otac Tihomil je dobio službu u riječkom građevinskom poduzeću „Primorje“. U Sarajevu je radio u „Konstruktoru“ i u „Tehničkoj školi“ gdje je predavao arhitekturu.

S njim je u Rijeku došla i Bosna i Hercegovina, a i Bošnjaci pa tako i Islam. U Bosni je otac slijedio stopama djeda, Ivana-Aziza, koji je cijeli život radio s mnogim književnicima i društvenim radnicima, haman svi Bošnjaci. Pogotovo je zabilježen zajednički rad Osmana Nuri-Hadžića i Ivana-Aziza Milićevića, književnog tandema koji su objavljivali svoje radove pod književnim pseudonimom Osman-Aziz. Njihov rad je došao i u Sjevernu Ameriku, gdje se u Biblioteci Kongresa Sjedinjenih Država čuvaju kopije njihovih knjiga.

Tihomil je znao reisa Džemaludina Čauševića, koji mu je negdje 1935-38. godine naručio projekat za jednu od džamija u Foči. Ta je džamija, zajedno sa svim drugim džamijama u Foči, njih jedanaest, bila srušena od Srbo-crnogorskih genocidaša u genocidnoj agresiji 1992-1995. godine.

Riječka ljepotica Svečano otvorenja Islamskog centra u Rijeci upriličit će se 4. svibnja/maja 2013. godine. Najavljeno je da se na otvorenju očekuje velik broj uzvanika kako iz Republike Hrvatske tako i iz inozemstva. Za tok svečanog otvaranja i više informacija pratite portal medzlis-rijeka.org

Reis Sulejman Kemura je povjerio ocu projekat obnavljanja Gazi-Husrev begove džamije, negdje 1955.godine. Sjećam se dok su reis i otac pregledavali nacrte, a mi se, djeca, igrali u kući reisa. Nikad se nisam ljepše naigrao, kao mlado dijete, nego u tom stanu, ili kući, gdje su djeca bila prijateljska i ne-nasilna, za razliku od oficirske djece u ulici Veljke Kurjaka, gdje smo živjeli prije odlaska iz Bosne, gdje su nas stalno mlatili.

Oca su u Rijeku, tijekom godina, slijedili njegovi učenici iz Tehničke škole koji su mu se pridružili i postavili taj mali nukleus Bošnjaka u Rijeci. To su bili Hamdija S., Nijaz A., Mirza P., i još neki drugi. Onda u Rijeci nije bilo džamije, klanjali su u svojim kućama. Međutim, kad su drugi bivši učenici iz Sarajeva prolazili kroz Rijeku, noćili bi kod nas i uzimali abdest i klanjali namaz u očevom uredu, u najvećoj sobi u stanu. Imali smo serdžade mahsuz za te prilike. Žene su uzimale abdest u velikoj banji a muškarci u tuš-kabini.

Taj se je nukleus Bošnjaka razgranao i danas ima i svoj medžlis i džamiju. Bošnjaci su danas u Rijeci svoji na svome. I to je od povijesnog značaja. Znam da i reis Čaušević, i reis Kemura, i Osman i Aziz i moj otac danas gledaju na ovu džamiju s onog svijeta i ponosni su jer su i oni, duhovno, dio te povijesti. Čestitke i aferim Medžlisu Islamske zajednice u Rijeci!


Željkova sestra Marija Lada je posjetila Islamski centar u Rijeci i poslala nam je ovih nekoliko fotki riječke džamije. Za vrijeme posjete iskoristila je priliku da se sastane sa nekoliko aktivnih članovima zajednice