Mirza_Hulusić: Istinski želim biti predstavnik onog društvenog sloja čiji su interesi, pa čak i prava, bitno zapostavljena

PB: Kao kandidat za načelnika općine, kako biste se najkraće predstavili svojim biračima?
HULUSIĆ: Prvo, vrlo je važno istaći da sam jedan od najmlađih kandidata za načelnika općine u BiH. Drugo, radi se o jednoj od najznačajnijih općina, ne samo u Sarajevu. Sadašnji načelnik općine pobijedio je kao SDA-ov kanidat. A prije njega načelnik je bio Željko Komšić, koji je pobjeđivao kao kandidat SDP-a. Ja sam kandidat jedne od najmlađih stranka u BiH, SBB-a. To su osnovni elementi po kojima se vidi koliki je to politički izazov.

PB: Koje su Vaše prednosti u odnosu na druge kandidate?
HULUSIĆ: Moj stvarni protukanidat je Nedžad Kolđo, tako da, uz svo uvažavanje kolege iz SDP-a, čija je stranka uvijek imala dobre rezultate u nekoliko sarajevskih opićina, te ostalih kandidata manjih stranaka, mislim da će se odlučivati između mene i Kolđe. Ako bismo se, ovakvi kakvi jesmo, sa svojim biografijama, kao nezavisni kanidati, takmičili samo nas dvojica, imam neuporedivo više prednosti od njega. Međutim, izbori nisu samo izbor između dva čovjeka, već su, što bi narod rekao, „ulozi“ ogromni. Pa čak ni programi nisu odlučujući, jer su interesi određenih grupacija i društvenih slojeva, posebno raznoraznih biznismena, u prvom planu u odnosu na obične građane. Stoga, pošto sa ovdje radi o jednom, kako se tvrdi u kuloarima, od najbogatijih ljudi u Gradu, meni, koji istinski želim biti predstavnik onog društvenog sloja čiji su interesi, pa čak i prava, bitno zapostavljena, bit će vrlo teško nadmetati se sa općinskim moćnicima, korumpiranom birokratijom, njihovim sponzorima, a to su novopečeni biznismeni itd.

PB: Javnosti nije poznato da je Kolđo tako bogat čovjek. Bar se ne zna da je oficijelno u biznisu.
HULUSIĆ: Zvanično, on ne vodi niti jednu firmu. Ali, smatra se da su on i Sulejman Tihić stvarni vlasnici jednog lanca prodavnica, koji je raširen po Novom Sarajevu, a fiktivni vlasnik je do prije tri-četiri godine živio u skromnoj kući na periferiji općine. Zatim se smatra da je Kolđo preko supruge suvlasnik HEPOK-a, kog je privatizirala spomenuta trgovačka firma. Tako da se on u kampanji pojavljuje već kao „muslimanski Djeda Mraz“ dijeleći paketiće i novce narodu. Kako su mediji izvještavali, i imami su ga „blagosiljali“ tokom ramazana za nekakve učinjene usluge džamijama ili njima lično. Tako, ako bi bilo suditi po dosadašnjem obrascu kampanja, posebno SDA-ovih, Kolđo je daleko nadmašio preostale kandidate.

PB: Zašto i Vi niste učestvovali na taj način, bar indirektno, u kampanji tokom ramazna, jer se zaista svijet okuplja u to vrijeme po džamijama? Kao da te glasače namjerno prepuštate SDA-u.
HULUSIĆ: Ne mislim da će takva kampanja, bar na ovim izborima, donijeti glasove SDA-u. Druge stranke, bar u Sarajevu, nisu tako agresivno opsjedale džamije. Od silnih iftara koje su, poluilegalno, održavali kandidati, neće ostati ništa u pozitivnom sjećanju. Javni iftari, osim u izvanrednim prilikama, trebali bi biti isključivo namijenjeni običnim postačima, odnosno siromasima, kakvi se organiziraju diljem islamskog svijeta. Ali, narod zna da kad dođe kući sa tih iftara, ne može se abdestiti, niti napiti vode, jer je tokom ramazna u većini općina, pa tako i u Novom Sarajevu, u to vrijeme bila restrikcija vode. Narod misli da je to samo zbog suše, a nije, jer sedamdeset posto problema zbog nedostatka vode nastaje zbog loših instalacija, posebno javnih otvora u gradu. A, najviše donacija porušenom Sarajevu dato je općinama, posebno Novom Sarajevu, radi popravke vodovodne mreže u gradu.

Da se javno izjasnim kao postač, a ne kao političar, da nikad ne bih ukabulio da o meni govori imam sa mimbera, a da zna da je pri meni neka osobina povezana sa haramom? Kako se može spomenuti ime osobe koja se bavi biznisom koji spada u desetak po islamu prokletih stvari, kakva je proizvodnja i distribucija alkohola?! Na žalost, za takvim imamom ja sam morao klanjati džumu i slušati hutbu. I to ne mora imati nikakve veze sa izborima i strankama, već je to problem koji će se kad-tad obiti o glavu Islamskoj zajednici. Da se razumijemo, ja sam vrlo ažuran član Islamske zajednice i preželjkujem centralistički ustroj ove institucije, jer vidim mnoge kružoke koji izvoljevaju preuzimati prerogative Islamske zajednice. Volio bih da se imami ponašaju po uputama Poslanika, nek je salavat na njega, da se „ne bave stvarima koje ih se ne tiču», već da danonoćno bdiju nad svetim emanetima svoje vjere i same džamije. Još da kažem da izrazito poštujem reisa Cerića, i kao personu i kao našeg prvaka, ali da očekujem da će novi reis više poraditi na centralizaciji IZ-e i suspenziji ovakvih pojava u džamijama.

PB: Pisali ste o dvojici genija i svog faha, a to su Selam Selmanagić iz Srebrenice i Lebbeus Woodsu iz SAD’a. Jesu li Vam oni uzori i u kom smislu?
HUSLUSIĆ: Naravno! To je i jedan od razloga zbog kojih sam pisao o njima. Ali kao što sam i napisao u jednom od mojih tekstova, moja fascinacija tim ljudima je umnogome veća kada sam, izučavajući ih, vidio da sam i ja kao Bošnjak njima jednom bio inspiracija. Htio sam istaći da mi kao narod, Bošnjaci, imamo kapacitet i da budemo inspiracija i da budemo inspirisani, jer to su osobine kojima se karakterišu velike civilizacije, a to su i postulati na kojima počiva današnje globalizovano društvo.

PB: Da ste bili Bakir Izetbegović da li bi ovako izgledalo Sarajevo?
HUSLUIĆ: Često se to pitam. Znate, to je izazov za jednog arhitektu, a odgovor na to pitanje moglo bi, u potpunosti, samo stati u jedan opsežan rad od nekoliko stotina stranica. Ali, najkraći odgovor bi uvijek bio NE! Sarajevo je tokom rata privuklo, kao civilizacijski fenomen, a i o tome sam pisao, veliki broj prijatelja, od kojih su mnogi bili veliki svjetski arhitekti. Svi su oni aktivno bili voljni raditi na viziji Sarajeva poslije rata. Neki čak i jesu, pro bono. Bojim se da u glavama tadašnjih lokalnih moćnika Sarajevo nije shvatano kao civilizacijski fenomen, već je isključivo tretirano kao veliki mamac za donacije, ogromno tržište za građevinske firme te se bojim da motiv mladog Izetbegovića tada nije bio arhitektonski, već kriminalan i tajkunski. Jer Sarajevo je bio jedan konc logor, koji je izašao potpuno devastiran iz rata, a stanovnici tog konc logora na činjenicu da neki varvari s brda napaduju njihov dignitet, odgovarali su vrhunskom kulturom. A sve su prilike da će mog kolegu gdina Izetbegovića historija upamtiti po tome što je bio jedan od onih koji su taj dignitet stanovnika Sarajeva nastavili rušiti i poslije rata.

PB: Koliko su bitni, uopće, lokalni izbori u BiH, ako imamo ovakvu, u najmanju ruku „pat poziciju“ državnog nivoa vlasti?
HULUSIĆ: Lokalni izbori su veoma, veoma bitni. I ja mislim da je dobro za mlado demokrtasko društvo da su odvojeni lokalni od parlamentarih izbora, jer time, koliko god politička scena u BiH bila konfuzna, birači imaju više šanse da iskažu svoju volju. S druge strane, ustrojstvo države Bosne koliko god da je komplicirano, definiralo je poziciju općina i dalo im određene ovlasti. Zapravo, lokalni izbori bi trebali biti najsitnije rešeto u smislu ocjene djelovanja političkih subjekata, personalno i stranački, koje građani biraju zbog svojih najizravnijih potreba. Stoga se na lokalnim izborima najjasnije iskazuje opećnarodna potreba – gledaj od čega živiš. Nažalost, naša zemlja, kao tranzicijska, koja je preživjela najradikalniju preobrazbu društva, pojednostvaljeno rečeno, prelaska iz socijalizma u kapitalizam, na jedan provincijski način upražnjava politiku. Jer, pogledajte stranačke lidere, njihovu opću kulturu, od ophođenja sa narodom, zatim ophođenja prema drugim, suparničkim liderima, do njihovog privatnog života, kreiraju i drugima, sa pozicije političke moći, potpuno provincijske manire življenja i ponašanja, koji su davno, tako da kažem, iživljeni u društvima kojima strijemimo i kao društvo, i kao narod i kao država. Taj politički primitivizam od kojeg bolujemo već dugi niz tih tranzicijskih godina, najbolje se ogleda kroz kampanje na lokalnim izborima. Moj ideal je da nam Evropa nije cilj sam po sebi, već da sami moramo primijeniti evropske vrijednosti društva, a to se, prije svega može postići na općinskom nivou djelovanja. Svjestan sam da je ovo vrlo surova politička utakmica koja vrlo frustrira ljude sa idealima kojima teži moja generacija, ali ja sam rekao da neću biti po strani. Pokušat ću dati sve od sebe. Nije mi nijet da pobijedim protivnika, koliko mi je cilj da pokušam mijenjati politički trend koji je vrlo rigidan i frustrirajući za moju generaciju.

PB: Koliko Vaša stranka dijeli Vaše stavove ili, bolje reći, ideale?
HULUSIĆ: Moja stranka SBB, naravno stoji iza mene i moje kampanje, jer ja sam član Predsjedništva SBB-a. I ja bih, što se tiče toga, trebao biti vrlo ležeran zbog ishoda kampanje, jer je na prošlim izborima kantonalna lista SBB-a dobila par hiljada više glasova od liste SDA. To su još bili prvi izbori SBB-a. Ali, ovo je zaista vrlo delikatan period zbog prekomponiranja parlamentarne većine, koja se definira prosto „izbacivanjem SDA“ iz vlasti. Tako da će ova kampanja proteći sa „velikom nacionalnom pričom“ na „malim izborima“ To je problem političke kulture kod nas. Za najordinarnije probleme i teme poteže se velika nacionalna priča. Tom velikom nacionalnom pričom se zastiru i zaklanjaju najelementarnija egzistencijalna pitanja koja se moraju rješavati kroz lokalnu upravu. Stoga imamo armije stranačkih agitarora, uposlenih kroz stranačke strukture. U tome prednjače, naravno, velike nacionalne stranke koje su do sada po ovom osnovu bile na vlasti. I, s druge strane, imamo armiju birača koji bojkotiraju izbore, jer time bojkotiraju tu „veliku nacionalnu priču“ jer to nije “muzika za njihove uši”, i što se njome u drugi plan bacaju njihovi gorući životni problemi. Kako to riješiti i premostiti? To bi bila dobitnička kombinacija za korak naprijed u preobrazbi naše sumorne društvene zbilje. Nisam baš optimista iz hiljadu općepoznatih razloga, ali sam odlučio boriti se i djelovati u tom pravcu. Najvažnije je da se osjećam slobodno i da imam razumijevanja kod svojih stranačkih kolega.

PB: Želite li reći da „velika nacionalna priča“ nije aktualan problem u BiH?
HULUSIĆ: Naprotiv, itekako je važno nacionalno pitanje, hajd da kažem, posebno za Bošnjake. Ali, ukazujem na kvazi politiku i političku demagogiju koju najviše rabi SDA, kao proklamirana nacionalna bošnjačka stranka. Ako je toliko privržena tim pitanjima, toliko bdije nad tim pitanjima, ili jednostavno nad svojim narodom, zašto je toliko neuspješna u tome? Stalno lamentiraju nad jedinstvom Bošnjaka, a ko je najodgovorniji za tolike nasuglasice, svađe i sukobe unutar bošnjačkog korpusa? Pa, zna se - SDA! Oni su zbog “kile mesa zaklali vola”, u kontekstu opće bošnjačke politike. Zbog te “kile mesa”, još su, i nakon dvadeset godina, u Srbiji i Crnoj Gori, u vlasti SDA-ovi kadrovi. A pogledajte u kakvom je političkom i socijalnom položaju bošnjački narod u tim državama.

PB: Da li su siromaštvo i glad velika nacionalna priča?
HULUSIĆ: To je bolna priča. To je moja politička priča, jer ja sam kao dječak od osam godina iz šume svlačio drva za ogrijev, a po noći išao sa roditeljima kopati krompir u bašči. Zbog toga sam odbio sve stipendije za studiranje u inostranstvu, poput mnogih mojih kolega koji su danas veoma uspješni ljudi od Amerike do Evrope.I ja tu priču promišljam iz stomaka.
Nažalost, tu priču niti doživljavaju, niti je tretiraju tako naši nacionalni prvaci. Kao i sve druge priče, i ovu priču su podredili sebi na način da im odgovara da vladaju siromašnim narodom. Jer, kako glasi jedna naša izreka koju imami često citiraju u vazovima da je fukaraluk blizu kufru - nevjerstvu. U ovom slučaju, pod nevjerstvom smatram političku zabludu. Čuo sam da je hazreti Alija rekao da kad bi uočio da je siromaštvo živa pojava, on bi joj objavio rat. E, ja mislim da ovaj narod, ako ikad vidi bijela dana, a ne vidi ga već decenijama, mora frontalno objaviti rat siromaštvu. I ako se to ikada desi, prva linija otpora bit će upravo nacionalni lideri, koji će formirati „,mažuno liniju“ za odbranu svojih privilegija stečenim na tako bijednoj situaciji naroda.
Čuo sam jednog usamljenog alima koji govor: "Prvo nahranite čovjeka, pa mu onda govorite o Bogu.“ Dakle, samo sit čovjek može imati toliko dostojanstva da iskaže svoje mišljenje i slobodno donosi odluke. Gladani siromašan narod, je ucijenjen svojim stanjem i povinujese, radi kore hljeba, za sebe i djecu, vladarima. Tako vidim svoj narod i njegove vlastodršce.

PB: Pa zar ne čitamo svakodnevno o humanitarnim akcijama, o bezbroj stipendija u kojima učestvuju političari?
HULUSIĆ: Nek oni daju posao čovjeku, on će sam školovati svoju braću i sestre. Ali, tad bi bili nezavisni i ne bi glasali za njih, kao merhametli i džometli, a nesposobone političare.

PB: Ipak SDA ima rejting nacionalne stranke koja je organizirala odbranu BiH i koja bdije nad Bošnjacima, ne samo u BiH već i u regionu.
HULUSIĆ: Tačno je da ratne stranke dugo opstaju. To je nadublji korijen SDA. Jer, ko god kritizira politiku ratne stranke, biva dočekan na nož kao izdajica i neprijatelj naroda. Bukvalno takvu kampanju vode i Tihić i Izetbegović protiv Lagumdžije i Radončića, nakon što je propala koalicija SDP-a i SDA. Imate najnoviji primjer Tihićevog istupa protiv prijedloga sporazuma kojeg su napravile HDZ i SDP o slučaju Presude Sejdić-Finci. On otpužuje Lagumdžiju da je taj sporazum pokušaj podjele Bosne. Pa, molim Vas, taj Tihić, eto skupa sa Lagumdžijom, su bili potpisali tzv. „Aprilski paket“, pa je sa Dodikom i Čovićem pravio tzv. Prudski sporazum. Jedini prihvatio tzv. „Butmirski prijedlog.“ Već smo desetak godina izgubili guglajući političke priče o Tihićevim kolaboracionističkim i poltronskim odnosom kad je upitanju nacionalni bošnjački interes u nekakvim kvazi sporazumima. Možda zaista taj sporazum nije idealan, ali kako je moguće dijeliti Bosnu ukoliko rješavate pitanje zastupljenosti manjina, ili „ostalih“, koji su majorizirani Ustavom BiH. Još ako to pokušavate uskladiti sa standardima pravnih propisa i konvencija EU, gdje je tu prostor za podjelu BiH?! Međutim, SDA, ako je uistinu nacionalna stranka, i na duši joj je status Bošnjaka u regionu, upravo jednom takvom presudom u Strazburu, kakva je „Sejdić-Finci“, mogla bi riješiti problem Bošnjaka, prije svega na Kosovu, jer je to itekako aktualan problem, a zatim i Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori.

PB: Zanimljiva teza, ali da se pored lokalnih problema ne bavimo regionalnim. Ako tako profilirate i ocjenjujete SDA, kakav je profil Vaše stranke, čiji je simbol “djetelina s četiri lista?”
HULUSIĆ: Bitno je da su listovi zelene boje. A, potom to je simbol sreće. No, to nije bitno. Po mojoj osobnoj definiciji, SBB je nacionalno liberalna stranka. Ja se zalažem da bude više liberalna, dok većina u rukovodstvu SBB još uvijek SBB definira kao narodnu stranku političkog centra. Ali, kako komparirati bilo kakvu političku opciju i sa SDP-om i SDA-om, po kojima je polariziran bošnjački narod na ljevicu i desnicu? Obje su izgubile svoju autentičnost i daleko su od svojih utemeljiteljskih proklamacija. Nit je Lagumdžija Tito, nit je Tihić Ailja, a još manje su to Komšić i Bakir. Oni su loše replike svojih umrlih, a harizmatičnih lidera, dok je Dodik pljunuti Brežnjev! Zbog toga se problemi poput Sirije, i na međunarodnom planu tako radikalno reflektiraju i na loklanu političku scenu. A to je druga i veoma duga geopolitička priča u kojoj nema mjesta takvom profilu političara.

PB: Kako vidite lidera SBB-a Fahrudina Radončića?
HULUSIĆ: O njemu se svakodnevno govori i piše. Ja imam privilegiju i da razgovaram i surađujem sa njim. E, sa neke historijske distance od pet-šest godina o njemu će se govoriti, pa i pisati, kao jednom od pet-šest ljudi koji su obilježili ovaj period prvih dviju dekada dvadest i prvog stoljeća u BiH. I to je učinio prije svega preko „Avaza“, a potom i SBB. Te dvije reference mu osiguravaju tako visoko mjesto i poziciju u novijoj historiji. Ono što mene fascinira kod njega je nevjerovatna energija kojom raspolaže dok radi, vjerovatno po 18 sati dnevno. S druge strane, njegova psihološka superiornost u odnosu na njegove protivnike ogleda se u tome da on živi pod, prije svega medijskim pritiskom, koji se često može definirati političkim odstrijelom i linčom. Te dvije stvari, ili karakterne osobine, preporučuju ga kao najozbiljnijeg kandidata koji bi se mogao uhvatiti u koštac sa ovako složenim, prije svega ekonomskim, pa potom i političkim problemima u BiH.

PB: Koliko su „Avaz“ i SBB „jedna kuća?”
HULUSIĆ: Formalno, kancelarije su im u istom tornju. Zatim i „Avaz“ i SBB, faktički bave se istim poslom – „proizvode politiku. Ali, „Avaz“ nije i ne može biti glasilo SBB-a. Ja sam jedan od primjera. Samo se par puta moja slika pojavila u „Avazu.” Avaz tretira funkcionere SBB-a u izvršnoj vlasti, a ne po pukoj stranačkoj pripadnosti. Ja bih volio da je drugačije, jer bih bio sebičan, ali „Avaz“ je determiniran kao medij zakonom tržišta više nego političkim i personalnim afinitetom ili animozitetom prema političarima. Stoga je nezaobilazan faktor u svakoj priči o BiH.

PB: U čemu je razlika SBB-a u odnosu na druge stranke, posebno na SDA i SDP?
HULUSIĆ: Kako komparirati bilo kakvu političku opciju i sa SDP-om i SDA-om, po kojima je polariziran bošnjački narod na ljevicu i desnicu? Obje su izgubile svoju autentičnost i daleko su od svojih utemeljiteljskih proklamacija. Nit je Lagumdžija Tito, nit je Tihić Ailja, a još manje su to Komšić i Bakir. Oni su loše replike svojih umrlih, a harizmatičnih lidera, dok je Dodik pljunuti Brežnjev. Zbog toga se problemi poput Sirije, i na međunarodnom planu tako radikalno reflektiraju i na lokalnu političku scenu. A to je druga i veoma duga geopolitička priča u kojoj nema mjesta takvom profilu političara.
A, sama pojava SBB-a, sa liderom upravo ovakvim kakvim sam ga opisao, uozbiljila je političku, posebno bošnjačku, političku scenu.
PB: Moglo bi se reći i da je čak dramatizirala političku scenu i odnose među ovim bošnjačkim strankama. Zar ne?
HULUSIĆ: Sada politička situacija izgleda dramatična. Ali opća situacija je već duže vrijeme dramatična, i bila je na rubu kolapsa, pa i konflikta. To bi se nekako u medijima izgladilo. A sad, baš zahvaljujući SBB-u, vodi se najozbiljnija politčka borba. Uz svu zabrinutost, to je pozitivan efekat. Ali, nije to greška SBB-a. Greška je učinjena kad su dva lidera, Lagumdžija i Tihić, jedva dočekali da padnu jedan drugom u zagrljaj. Da je tad formirana nova, zaista nova, široka koalicija, bez SDA, danas bismo bili u daleko povoljnijem položaju. Zbog takvog scenarija, neke stvari se radikalno pogoršavaju za poziciju Lagumdžije, kao što dosta toga ide u prilog SDA-u za izbornu kampanju, kad oni lamentiraju nad „sudbinom naroda.“ Kad ovo bude objavljeno, možda ni Lagumdžija neće biti ministar.

PB: Vaš program za mlade?
HULUSIĆ: Moj program je suvremen, kombinuje naše zakonske okvire sa mogućnostima modernih tehnologija. U prvom planu mi je borba sa administracijskom birokracijom i korupcijom uz pomoć savremenih tehnologija informisanja i e-uprave, plansko investiranje u infrastrukturu, ubrzavanje procesa investiranja itd. Sve su to procesi poznati civilizovanom svijetu, a danas čovjek koji poznaje svjetske jezike i koji je obrazovan uz pomoć interneta ima momentalan pristup tim rješenjima. Sastavni dio te priče su i mladi, jer mladima treba samo omogućiti prostora da sami pokažu šta su sposobni. Kada ih pravovremeno i o svemu informišete, pravite ih direktnim učesnikom procesa što ih budi iz apatije. Dalje, kroz implementaciju principa omladinske politike, koja je sastavni dio obaveza lokalne zajednice taj se prostor dodatno otvara. Mlade je bitno uključiti u proces, a oni rade sve ostalo svojom energijom, znanjem i entuzijazmom.

PB: Kako ćete djelovati i raditi kao načelnik?
HULUSIĆ: Općina Novo Sarajevo je općina Evropskog glavnog grada. Mislim da mogu predstavljati sve njene stanovnike bilo gdje u svijetu, a bez da ih sramotim. Zato sam svoje reference stavio na raspolaganje građanima moje općine, da ih eventualno izkonzumiraju. Bez da nekoga uvrijedim, jedan VK bravar (Koldžo) i fudbaler (Muharemović) koji su moji najozbiljniji kandidati ne mogu to ponuditi građanima Novog Sarajeva.

Pb: Vaš hobi?
HULUSIĆ: Uvijek sam ga imao. U nevladinom sektoru sam bio aktivan 12 godina prije formalnog ulaska u politiku. Radio sam na projektima jačanja demokratskog društva i razvoju omladinske politike. Profesionalno sam se bavio debatom i ponosno nosim titulu najboljeg govornika BiH. Moram priznati da sam ulaskom u politiku mislio da ću taj svoj angažman zadržati na nivou hobija, konformistički. Ali evo, sada sam kandidat za načelnika Sarajevske općine. (Izvor: PanBošnjak br. 7)