Aldijana MUSTAFIĆ: U općini Prijedor je postojalo više od pedeset ozloglašenih koncentracionih logora, od kojih se po zlu i fašizmu izdvajaju: Omarska, Keraterm i Trnopolje. Jedan prekrasan grad pretvoren je u logore smrti. Srpsko-crnogorska genocidna politička, vojna i paravojna armada, pretvorila je Prijedor u jedno od najvećih žarišta masovnih zlostavljanja, silovanja i ubijanja. O tome se rijetko priča ili skoro nikako. Prema nepotpunom istraživanju u ratu je ubijeno 5209 stanivnika ove općine, čak tri puta više upoređujući određena područja nekih općina u Podrinju koje su potpuno istrijebljene.

„Naoblačenje i osvježenje sa grmljavinom i kišom ujutro će zahvatiti prvo zapadne djelove, pa će se proširiti....“
Da, baš tako najaviše meteorolozi prognozu vremena za 20 juli.

I tako, jučer ranom zorom, baš poslije sabahskog ezana, počelo je da grmi i pada jaka kiša nad Bosanskom Krajinom. Nakon vrelih i užarenih ljetnjih julskih dana, kiša je dobro došla kao osvježenje za mnoge.

Ipak, 20. jula Kozarac, Prijedor i cijela Bosna i Hercegovina su se zauvijek oprostili od
tava genocida u ovom kraju, od svojih 111 nevino ubijenih Bošnjaka. Njihove suze nije mogla saprati ni kiša.

Kiša.
Ne, to nije kiša, to su suze naših majki, djece, sestara, očeva i braće iz Prijedora.
Posmrtni ostaci nevino ubijenih Prijedorčana zauvijek je našlo svoj smiraj, pored svojih najbližih rođaka, koji su također na zvjerski način ubijeni i ukopani 20. jula, prijethodnih godna!

U općini Prijedor je postojalo više od pedeset ozloglašenih koncentracionih logora, od kojih se po zlu i fašizmu izdvajaju: Omarska, Keraterm i Trnopolje. Jedan prekrasan grad pretvoren je u logore smrti. Srpsko-crnogorska genocidna politička, vojna i paravojna armada, pretvorila je Prijedor u jedno od najvećih žarišta masovnih zlostavljanja, silovanja i ubijanja. O tome se rijetko priča ili skoro nikako. Prema nepotpunom istraživanju u ratu je ubijeno 5209 stanivnika ove općine, čak tri puta više upoređujući određena područja nekih općina u Podrinju koje su potpuno istrijebljene.

Samo u koncentracionom logoru Omarska ubijeno je više od 1000 Bošnjaka. Prijedor je poslije Srebrenice grad u kojem je počinjen najveći zločin genocida i u kojem je izvršeno plansko i potpuno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva – Bošnjaka i Hrvata!

Ubijanje i istrebljenje je trajalo intenzivno i u dugom periodu. Nisu ubijeni u jednom danu, u suprotnom Prijedor sa okolinom bio bi drugi region koji bi se mogao nazvati prostorom na čijem tlu je počinjen genocid. Zbog toga su i radili sistemski, analizirajući stanje i sve ono što ih moglo povezati s tim crnim djelom.

Upravo jutarnja kiša s početka priče, ima i drugu simboliku pored one sa suzama majki Prijedorčanki. Naime, koliko je samo puta i svitanje zore došao kamion – šleper pred Keraterm i druge logore, gdje su često sami logoraši i srpsko-crnogorski stražari tovarili mrtve civile, koje su preko noći ubijali raznim predmetima i vatrenim oružjem, i vozili ih u nepoznatom pravcu. Zločin bez kazne, tako bismo mogli nazvati genocid na području općine Prijedor.

Danas, baš kao tih 90-tih godina, te iste žrtve, prevoze se ponovo kamionima, sad već u tabutima do mezarja, gdje će naći svoje vječno počivalište i na nišanima svoje ime, sa različitim datumima rođenja ali sa istim danom smrti, 20.juli.

Tako prođe još jedan tužan dan, dan kad smo se oprostili od 111 naše braće i sestara. Prije samo deset dana u Srebrenici je ukopano 613 žrtava genocida, dok prije tri dana u Sanskom Mostu zauvijek smo se oprostili od 10 nedužnih žrtava genocida.

I tako skoro svaki dan na prostorima Bosne i Hercegovine lociraju se i otkopavaju nove masovne grobnice ili naše najmilije ponovo sahrađujemo u zemlju. Samo crna zemlja zna koliko Bošnjaka drži u svojoj utrobi a da se za njihovu sudbinu još uvijek zna.

Ni jučerašnja kiša, nije mogla da sapere svu bol majki i očeva u Kozarcu, koju su se gušili u tuzi i plaču, što su na tako mučenički način ugašeni životi njihove rođene djece, braće, sestara...
Ugašeni su mnogi životi, pred svijetom koji je hladno gledao vapaj bosanskog naroda, bez volje i želje da im pomognu!

A, zločinci!? Gdje su naredbodavci i zločinci koji su izvršili genocid? Da li su odgovarali pred sudom pravde? Ko ih je i koliko kaznio?
Svi zločinci moraju biti uhapšeni i procesuirani. I veliki a i oni mali koji su prepoznatljivi po svojim zločinačkim nedjelima. To se mora uraditi zbog žrtava prijedorskih genocida.

Jer te žrtve su ostajale nijeme, pa čak i onda kada su izgovorali riječ... NE... Nije to riječ, to su krikovi da ih neko spasi od patnje, i produži im život. Njihove krikove nije niko čuo, a zlotvori su se sladili u krvi nevinih Bošnjaka...
Možda tad niste čuli njihove posljednje krikove, vidjeli suze u očima, bol na usnama, strah na izbezumljenom licu u susret onom što ih čeka, ali sad neka vam sve te žrtve budu...
OPOMENA!
SJETA!
NE ZABORAVI GENOCID U PROJEDORU I BiH!