Komentari citalaca
Molimo Vas da procitate pravilnik o postavljanju komentara
PLAV - GUSINJE: SMRT ILI KRST
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 21. September 2011. 15:09:44
Postavljanje komentara na priloge je trenutno suspendovano.
— huso75000 (2011-10-03 03:10:43)
@autoru
Hvala na istrazivanju i tekstu
— F. Bajric (2011-09-27 21:49:40)
Druga polovina 17. stoljeća je vrijeme kada počinje sistematsko i organizirano činjenje genocida nad Bošnjacima na širim južnoslavenskim prostorima. U to vrijeme, na područjima Slavonije, Srema, Like i Krbave, u Boki Kotorskoj, Medunu iznad Podgorice i mnogim drugim mjestima Bošnjaci su izloženi teroru, progonima, pokrštavanju, prodavanju u roblje, ubijanju i klanju. Početkom 18. stoljeća, tačnije jula 1711. godine, na području «stare Crne Gore», politika nacija-države i njezini izvršioci vrše masovna ubistva i progone, te pokrštavanje Bošnjaka. Ta zlodjela čine naoružani crnogorski odredi, pod vođstvom vladike Danila Petrovića. Ovaj događaj je u srpskoj i crnogorskoj književnoj, političkoj i kulturnoj tradiciji, poznat kao «istraga poturica», a, ustvari, je genocid nad Bošnjacima. Nakon ovih događaja, u četiri crnogorske nahije sa sjedištem u Cetinju više nije bilo Bošnjaka. Genocid nad Bošnjacima u 19. stoljeću počinje odmah na njegovom početku, odnosno sa Prvim srpskim ustankom 1804. godine i traje cijelo to stoljeće, s intenziviranjem u periodu od 1830. do 1867. god. U tom periodu svi Bošnjaci su protjerani iz: Beograda, Šabca, Užica, Loznice, Smedereva, Valjeva, Požege, Čačka, Sokola i drugih mjesta kneževine Srbije. «Oduzeta im je imovina (milion hektara obradive zemlje, oko 100.000 građevinskih objekata i oko 300.000 grla stoke) i uništeno njihovo cjelokupno kulturno naslijeđe (oko 600 sakralnih objekata). Protjerani Bošnjaci iz Srbije su se, uglavnom, naselili u Bosni, gdje su za njih osmanske vlasti podigle na Savi dva potpuno nova naselja, nazvana po sultanu Abdulazizu, Gornja Azizija (Bosanski Šamac) i Donja Azizija.» Progon i genocid nad Bošnjacima intenzivira se i nakon potpisivanja Berlinskog kongresa 1878. godine. Tada Srbija i Crna Gora, uz znatna teritorijalna proširenja, dobijaju nezavisnost. Kako je do tada iz uže Srbije bilo protjerano gotovo sve bošnjačko stanovništvo, zločin genocida se nastavlja nad preostalim Bošnjacima Nikšića, Spuža, Kolašina, Žabljaka, Podgorice, Zetske ravnice, Bara, Ulcinja i drugih mjesta. Oduzeta im je sva imovina i nad njima su vršeni svi oblici zločina i zločin genocida. U 20. stoljeću projektanti nacionalnih država nastavljaju činjenje genocida nad Bošnjacima. U toku balkanskih ratova 1912-1913. god. vrše se masovna ubistva, hapšenja, progoni, silovanja, nasilna pokrštavanja, paljenje imovine i drugi zločini. U ovom periodu posebno je bio intenzivan proces iseljavanja Bošnjaka u Tursku. Formiranjem Kraljevine Jugoslavije 1. decembra 1918. god, pod dinastijom Karađorđevića, za Bošnjake ne nastaju bolji dani. Naprotiv, oni u ovom periodu doživljavaju zločin genocida u miru. Tipičan primjer toga zločina jeste pokolj Bošnjaka 1924. godine u selima Šahovići (današnje Tomaševo) i Pavino polje. Tada su Crnogorci zaklali između 600 i 900 Bošnjaka, među kojima je bilo mnogo žena, djece i staraca.
U Drugom svjetskom ratu genocidna stradanja Bošnjka se nastavljaju. Poznata je činjenica da su na prostoru bivše Jugoslavije u toku Drugog svjetskog rata Bošnjaci imali 103.000 žrtava, što je činilo 8,1% njihove ukupne populacije. Procentualno, Bošnjaci su najveći stradalnici u Drugom svjetskom ratu među južnoslavenskim narodima upravo zbog toga što je nad njima počinjen stravičan zločin genocida. Program četničkog pokreta iz septembra 1941. god. u osnovi je genocidan jer isključuje mogućnost drugim narodima da žive na prostoru sa Srbima.
Monster Draža Mihajlović izdaje precizno naređenje komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori i komandantu Limskih četničkih odreda o organizaciji i upotrebi tih odreda: «Naša se država nalazi još uvek u ratu sa vekovnim našim neprijateljima Nemcima i Italijanima i Muslimanima. Da bi realizirao postavljene zadatke iz Programa, kao zvanični i ovlašteni predstavnik države Kraljevine Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod skriptom njegovog Veličanstva Kralja Petra II. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbija - Crna Gora -Bosna i Hercegovina - Srem - Banat i Bačka.
U osnovi genocidne prakse državnih subjekata Srbije i Crne Gore tokom cijelog njezinog dešavanja stoji genocidna ideologija, utemeljena u mitologiziranim sadržajima državno-političkih programa i političkoj propagandi. Smail Čekić( U Torontu) s pravom isticao da je ova genocidna ideologija «razrađena i uobličena u Njegošovom "Gorskom vijencu", Garašaninovom "Načertaniju" iz 1844.; politici kraljevske Srbije, jezičkom nacionalizmu Vuka Karadžića; materijalima Krfske deklaracije 1917.; nacionalističkim programima srpskih građanskih krugova, koje je najjasnije izražavo srpski kulturni krug i razna srpska društva, udruženja i Srpska pravoslavna crkva, genocidnom programu četničkog pokreta Draže Mihajlovića od septembra 1941. i njegovoj Instrukciji od 20. decembra iste godine o istrebljenju Muslimana; zaključcima četničke konferencije u Šahovićima (početkom januara 1943.); programskim dokumentima SANU-a; historiografskim, filozofskim i književnim radovima Vase Čubrilovića, Dobrice Ćosića, Milorada Ekmečića, Veselina Đuretića, Vasilija Kretića, Mihajla Markovića i dr.; strateškim planovima vojnog vrha SFRJ i državnog političkog rukovodstva Srbije; dugogodišnjim pripremama SSUP-a (Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove), posebno Petra Gračanina; programima većeg broja političkih partija, stranaka, teoretičara, državnika i uglednika Srpske pravoslavne crkve u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Ta ideologija, u čijoj je osnovi patološka mržnja prema svemu onom što nije srpsko i pravoslavno, posebno mržnja prema muslimanima i islamu, stalno je prisutna u srpskoj historiografiji, književnosti, kulturi, politici, religiji.
— huso75000 (2011-09-27 10:59:39)
@ Bajric
Veliko hvala za podatke o kojima nisam nista znao a ostario niti se imalo gdje procitati u Jugoideoloskoj SH okupaciji Bosne
— F. Bajric (2011-09-24 17:52:44)
Kao prvi intelektualac Zufer Music, plavsko-gusinjskog kraja poslije 1919. godine imao je zarku zelju da napise monografiju plavsko-gusinjskog kraja. Ta je zelja vjerovatno proizilazila iz cinjenice, da je i njegov otac mula Sado-ef. Music, tada imam plavske dzamije u vrijeme okupacije Plava od strane crnogorske vojske, bio je odabran među 11 plavskih prvaka koji su marta 1913. godine strijeljani, bez sudske presude, sa ciljem da se plavsko-gusinjsko muslimansko stanovništvo zastraši i što prije prevede u pravoslavnu vjeru.
Pisući o plavsko-gusinjskom kraju, Zufer je na prvim stranicama svoje neobjavljene knjige pisao o nasilnom pokrstavanju plavsko-gusinjskih muslimana (Bosnjaka i Albanaca), posebno objasnjavajući strijeljanje svoga oca sa jos deset drugih plavsko-gusinjskih prvaka. Međutim, za svoga zivota nije uspio da objavi ovo svoje djelo.
O pokrstavanju muslimana Plava i Gusinja pisali su Zivko Andrijasevic i Zoran Satanojevic " Pokrstavanje Muslimana", samo oni kao i mnogi drugi srpskii istoricari sve ovo prikazuju kao drobrovoljni cin prelaska muslimana u "pradedovsku veru", preskacuci dogadjaje koji su tome predhodili, strijeljanje najuglednijih ljudi Plava i Gusicnja, a onda i svih onih koji nisu htjeli da promijene vjeru. Sama činjenica da je tih dana naredbom ministra Vojnog suda formiran Kraljevski prijeki sud, koji je nečasnim i svojevoljnim metodama donosio presude o masovnim strijeljanjima, sama po sebi govori. Prešutkuje se kraljeva naredba da se strijeljaju svi oni koji pokušaju da se prikriju ili pobjegnu bez privođenja sudu, iskorištena je od strane policijskih vlasti i pripadnika donjo-vasojevićke brigade da i bez saslušanja i privođenja sudu strijeljaju i sve one koji odbiju da pređu u pravoslavnu vjeru".
Kako objasniti ponasanje Muslimana, kad im je data mogucnost da se vrate svojoj vjeri islamu. Pogledajte sta su sve radili ljudi za koje neki i danas kazu da se trebaju vratiti " pradedovskoj veri". Kakva je to ljubav prema pravoslavlju, najbolje pokazuje ovaj primjer na koji ukazuje "...ljudi su masovno trčali do obližnje rijeke, te su pijeskom i šljunkom trljali svoje tijelo dok im krv nije potekla, da bi oprali dijelove tijela koji su tokom pokrštavanja miropomazani, a nakon toga su trcali u dzamiju, svrstavali se u safove i klanjali"
P.S.
Ne zaboravimo Bošnjake i velike musimane Plava i Gusinja koji su 5. marta 1913. godine javno strijeljani samo zato što nisu htjeli da se odreknu svog nacio- nalnog identiteta i svoje vjere. Mula Sado Music (prva zrtva, striljan je metkom u celo jer nije htjeo staviti crnogorsku kapu na glavi)
Demo Markovic, Junuz Nugov Omeragic, Hajro Nurov Omeragic, Ago Jakupov Ferovic, Emin Jakupov Ferovic, seco Ferovic,
Mazo Hadzimušević, Hako Hadzimusović, Osman-aga Bilalagin sehović, Beco Alimuli.
Strijeljani su pred nasilno sakupljenim narodom, ne samo punoljetni muskarci, već i zene sa djecom u narucju. Jedanaest Plavljana cuvenih po dobrocinstvu ne samo u Plavu i Gusinju nego i sire, povezani su na jedan konopac i prislonjeni uza zid. Neke druge koji nisu ubijeni muceni su i sakaceni kao Emin Jakupov Ferovic kojem je izvađeno oko bajonetom samo zato sto nije htio da prihvati ljubljene pravoslavnog krsta i da se odrekne svoje vjere i nacije.
Bilans zrtava onih koji nisu htjeli pokrstavanje odvedeni su u bukagijama na mjesto Previju kod Andrijevice, gdje je streljano 850. Za deset dana u Gusinju pokrstiti su 12.500 Bosnjaka i Albanaca. Ujedno i neznanih malih grobnica izmedju 3 i 12 ubijenih Muslimana na najgorem nacinu. Koliko god da su radili na progonu, genocidu i unistavanju muslimanskog zivlja. Srbi i Crnogorci, na tim prostorima nisu do kraja uspjeli odraditi zacrtane planove koji su dolazili iz bolesnih srpsko-crnogorskih umova.
Zaboravljajuci njih zaboravit cemo i sebe!
BUDITMO PONOSNI NA OVE HEROJE!
