U ime svih nas patriota, sinova Bosne i Hercegovine, sinova našeg Amidže zahvaljujemo dragom Bogu što nam je podario ovakvog lidera, vođu, komandanta, čovjeka ...
Emin Švrakić Amidža bio je heroj o kojem su cijeli njegov život govorila njegova djela. Zelene beretke, čiji je osnivač, postale su simbol otpora, borbe i pobjede.
Uvijek je bio uzor za svoju porodicu, ali i širu zajednicu.
Emin Švrakić je uvijek bio ponosan na svoje sinove, unučad i porodicu.


Jedan od njegovih sinova, Muhamed Švrakić, obratio se okupljenima na komemoraciji ispred Udruženja 'Zelene beretke'. Prenosimo ga u cjelosti.
Kako bi rekao Amidža, aplauz vama. To je bio njegov pozdrav svim borcima i njegovim vojnicima. Čast mi je pripala da govorim u ime svih pripadnika Zelenih beretki, svih patriota naše domovine i naše porodice. Danas ne govorim kao njegov sin, nego kao njegov vojnik. Amidža je sve svoje vojnike i komandante smatrao sinovima, zato se i obraćam kao vojnik. Dugo sam razmišljao šta napisati i reći, jer su mnogi o njemu napisali takve riječi hvale i zahvale, ali sam od svih tekstova o Amidži uzeo dio teksta uglednog novinara Suada Karamustafića, koji kaže: "Osim što je bio pronicljiv, pa je u prizorima devedestih vidio preslike zlobnika iz svog djetinjstva – onih koji su ubijali imame po Glamoču; osim što je bio odvažan - po uzoru na epske junake ove drevne zemlje, pa je organizovao mladost da se prsima i olovom bori protiv dušmana kroz Zelene beretke (Bosnae), Emin Švrakić je uspio biti i pionir slobodnog novinarstva."

Hvala mu za ove riječi ispred moje porodice. Ovaj novinar je u par riječi rekao sve o Amidži. Da je kao mali preživio genocid u svom Glamoču. Bog ga je za nešto sačuvao, za nešto veliko. Sjećam se kao dijete kad vidi Centralni komitet ili Skupštinu bivše države, kako je govorio: "Evo onoga što mi je zaklao prijatelja, evo onog što mi je zaklao efendiju, evo onoga što mi je zaklao familiju". I tako redom, znao im je svakome ime i prezime, pamtio je do zadnjeg dana. Valjda je to veliko za šta je bio sačuvan, od genocida 40-tih za 90-te godine.

Sjećam se kad mi je rekao da moram čuvati jednog čovjeka. "On je naš budući lider, naš budući predsjednik". Njegovo prvo naređenje je bilo baš to, da se po svaku cijenu sačuva naš rahmetli predsjednik. To je prvi dio naših Zelenih beretki, prva fizička zaštita koja je stala za narod. Sjećam se 1991. kad me zovnuo i rekao: "Bio sam u Hrvatskoj, tamo četnici i Srbi rade isto što su radili u mom Glamoču. Kolju, ubijaju, siluju i protjeruju. Bio sam kod našeg daidže Mate Šarlije. On će biti uz nas da napravimo vojsku. Tako se počela praviti vojska. Prvo pod imenom 'Društvo za zaštitu kulturnog dobra Bosnae', jer smo bili proganjani od raznih službi, a kasnije zbog zelene beretke na glavi, narod nam daje ime 'Zelene beretke'. "Zovni svu raju u koju imaš povjerenja kod mene na razgovor, pa da pravimo vojsku. Danima su se smjenjivali jalija, raja, žestoki momci, doktori, akademici, glumci, pisci... A onda svi od jednog momenta ravnopravni, sjede u sali i dogovaraju odbranu, dobijaju zadatke. Svi su postali njegovi sinovi, kao i nas petorica.

Mjesec po mjesec, od tri sina krenulo je uz njega još hiljade sinova naše domovine koji su imali povjerenja u Amidžu, u njegov nijet u odbrani domovine. Među tom rajom bilo ih je dosta koji su između sebe bili protivnici, ali Amidži je trebala samo jedna minuta da sjednu sa njim, da se izgrle i postanu vojnici i prijatelji. To se prvi put desilo između navijača Želje i Sarajeva. Historičari će napisati onako kako im naredi politika, ali narod će pamtiti Amidžu koji je kao radio TV mehaničar, pobijedio nepobjedivu JNA, bez oružja i tehnike, ali sa srcima i slogom svojih bosanskohercegovačkih sinova.

Sjećam se sale u Domu policije 10.6. kad je izašao i rekao da ima 200-300 naoružanih ljudi i da mu treba još oružja i imat će ih 3000-4000 da odbrani državu. Odatle je masovno krenulo. Sjećam se 3. i 4. kad je rahmetli predsjednik rekao Amidži da će JNA i srpsko-crnogorske snage sa četnicima podijeliti državne institucije i grad. "Emine, samo ti i dragi Allah možete spasiti Sarajevo i BiH". Isto večer jedinice Zelenih beretki kreću u vatrene obračune i preuzimaju državne institucije koje su značile državnost i nezavisnost BiH. Tu večer se prvi put aktivira sarajevski prsten odbrane. Agresor je preduhitren i pokušaji su im zaustavljeni.

To je bila prekretnica odbrane glavnog grada Sarajeva, državnosti i nezavisnosti BiH. Bez razmišljanja sve jedinice Zelenih beretki, po naredbi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića ušli su kao temelj Armije BiH. Amidža i Zelene beretke sastavljene od svih patriota, muslimana, katolika, pravoslavaca, Jevreja, Srba, Hrvata, Bošnjaka, Roma, Saralija, Bosanaca i Hercegovaca zaustavili su srpsko-crnogorskog agresora i u startu postavila drugačiji tok agresije i odbrane jedine nam domovine. Amidža se povukao formiranjem Armije BiH, ali nije zaboravio svoje saborce i vojnike. Tako je osnovao jedinstvenu organizaciju boraca koja je izvela preko 1.200 ranjenika na liječenje.

U ime svih nas patriota, sinova Bosne i Hercegovine, sinova našeg Amidže zahvaljujemo dragom Bogu što nam je podario ovakvog lidera, vođu, komandanta, čovjeka koji nas je učio, okupio i vodio, pa po prvi put u historiji kako postoji Bosna i Hercegovina i Sarajevo, jedna mala snažna vojska da odbrani njeni državnost i njenu nezavisnost, od tzv. nepobjedive JNA i njenih pridruženih četnika. Kunemo se svi velikim Bogom da te Amidža nikad nećemo zaboraviti, nećemo skrenuti sa tvog puta u očuvanju domovine. Tuga je u našim domovima, ali je zasigurno radost u džennetu jer se naši šehidi raduju dolasku svog komandanta. Završavam tekstom uglednog novinara Karamustafića: "Kakva brilijantna pobjeda dječaka iz Glamoča!" - kazao je emotivno Muhamed Švrakić.