Trump mȍra cijele planete. Kada sam napisao komentar u sarajevskom „Oslobođenju“ i na portalu Bošnjaci.net. krajem maja ove godine o pobjedi Liberalne partije na netom održanim kanadskim izborima, znao sam da ova zemlja izrasta u nepotkupljivi svjetionik nezavisnosti. Novi premijer Mark Carney koji se izražavao direktno spram Trumpove novoimperijalističke politike za koju je rekao da je „uništio globalnu ekonomiju i izdao Kanadu“, uspio je da mobilizira građane oko nacionalnog jedinstva i ekonomske otpornosti. Carney je ustvrdio da su Kanađani preboljeli šok američke izdaje, ali da nikada ne bi smjeli zaboraviti ovu važnu lekcije. On se pokazao kao čovjek koji dobro razumije političke prilike, a pošto su Kanađani u njemu prepoznali nacionalnog lidera i dali mu povjerenje, njegov posao vođenja države je postao utoliko lakši. Ipak, ostao je suočen sa arogantnim i nepredvidim američkim predsjednikom koji se pokazao kao prava mȍra cijele planete zbog carina koje su ojadile skoro svakog predsjednika ili premijera. Suočio se sa skoro djetinjastom prijetnjom razmaženog Trumpa o dokidanju nacionalne nezavisnosti zemlje koja je nezavisna od 1867. godine. Iako je bilo jasno da Trump samo mašta jedan potpuno nerealan san o pripojenju Kanade kao 51. američke državu, ipak nije bilo lahko slušati te djetinjaste igrokaze koji su maltretirali prosjećnog Kanađanina. Ali, pošto pozicija američkog predsjednika nosi sobom veliku snagu Kanada se morala, ipak, suočiti sa Trumpovom prijetnjom da će SAD uvesti 35-postotne carine na uvoz iz te zemlje a da će nove stope stupiti na snagu 1. avgusta (danas) i da će se povisiti ako Kanada bude uzvratila carinski udarac. Carney je prije dva dana rekao kako vjerovatno njegova zemlja neće završiti pregovore sa SAD-om do 1. avgusta, jer je Trump najavio nove trgovinske mjere (suspendovao je minimis izuzeća) koje bi mogle još više otežati poslovanje prije svega malim kanadskim trtkama. Uslijedio je zatim šok za američku administraciju kada je iz Ottawe poslana vijest da nakon Francuske i Kanada namjera priznati Palestinu u septembru ove godine. Nije trebalo mnogo čekati na reakciju Trumpa koji je u svom prepoznatljvom stilu komentirao “da je Kanada upravo objavila da podržava državnost Palestine što će nam znatno otežati sklapanje trgovinskog sporazuma s njima. Oh. Kanado!!!“

Ucjena carinama. Njegovo upozorenje Kanadi stiglo je svega nekoliko sati prije nego što na snagu stupe visoke carine za zemlje koje nisu postigle trgovinske sporazume sa SAD-om. Šta će sada biti? Ko bi to znao kada je u pitanju Trump, ali pošto je on lično definirao rokove teško je vjerovati da će praviti izuzetak, jer bi to onda potkopalo njegovu odlučnost oko ekonomskog discipliniranja svijeta. Kada se to desi to će izazvati šok u cijelom svijetu, jer sigurno takva mjera će izazvati recipročnu reakciju manjih ekonomija, i kanadske svakako. Odlukom o priznanju Palestine Kanada postaje druga zemlja iz G-7 koja će priznati palestinsku državnost. Na ovaj način Carney dodatno pojačava presing na Izrael. U isto vrijeme se humanitarna kriza u Gazi pogoršava, a vijesti o smrti izgladnjelih civila sustižu jedna drugu. Zanimljivo da je Kanada dugo ponavljala da će priznanje Palestine uslijediti tek nakon što budu završeni mirovni pregovori s Izraelom. Ali, kako se situacija ne terenu stalno pogoršavala, uključujući igladnjivanje stanovnika Gaze namjernim opstrukcijama izraelske vojske, znači da „izgledi palestisnke države doslovno nestaju pred našim očima.“ Kanada je osudila činjenicu da je izarelska vlada dopustila da se u Gazi dogodi katastrofa. Ovim je Kanada pokazala cijelom svijetu da vodi nezavisnu politiku i da nije služinče svog moćnog susjeda od kojeg strahuju mnogo slabije ekonomije i manje zemlje, kao naprimjer Srbija, Hrvatska i Sjeverna Makedonija, koje vode ulagivačku politiku prema Washingtonu. Najave priznanja Palestine od strane nekadašnih saveznika Izraela odražava međunarodno nezadovoljstvo zbog očiglednog izgladnjivanja Gaze čiji je cilj fizički umoriti (ubiti) stanovnike ili ih natjerati da napuste svoju rodnu zemlju. Šta god, cilj je isti – zauvijek očistiti ovu zemlju. Sve humanitarne organizacije su jasno upozorile da se u Gazi događa najgori mogući scenario. Svakim danom u enklavi se ubija u prosjeku 50-60 ljudi pa je broj umorenih Palestinaca dosegao 60.250, a o ranjenim da i ne pričam. U Izraelu su odmah izjavu premijera Carneya dočekali na nož. Kazali su da „promjena stajališta kanadske vlade predstalja nagradu za Hamas i šteti naporima da se postigne prekid vatre i okvir za oslobađanje talaca“. Ponovo je Izrael predstavljen kao strana mira koja se bori protiv palestinskih terorista, koja hoće da oslobodi taoce, a nigdje se ne pominje koliko u izraeskim kazamatima tamnuje Palestinaca u nemogućim uslovima. Izraelci su kazali isto kao američki predsjednik Trump koji smatra da je priznanje palestinske države nagrada za Hamas.
Da li ovo pravda bez žrtve? Svijet je sada u dilemi da li je ovo novi prilaz zapadnih zemalja? Da li to iskrena promjena stava pred užasima koje je nametnuo doboko rasistički režim apartheida koji nije ništa manje genocidan od nacizma? Da li je ovo politička igra a ne pravda? Zašto zapadne zemlje priznaju Palestinu, je li to moralni glest i da li pokušavaju da povrate povjerenje muslimanskog svijeta koji je duboko razočaran u truhli materijalistički Zapad? Je li to odvraćanje pažnje svoje javnosti zbog unutrašniih problema u njihovim zemljama? Može li se prihvatiti priznanje a da nema sankcija Izraelu, bez prekidanja trgovinskih sporazuma sa tom zločinačkog državom, bez povlačenja ambasadora i da li je to onda samo prazna retorika? Hoće li Zapad izgubiti legtimitet ako ne reagira? Ovaj genocid se ne može više skrivati ni suzbijati policijskim akcijama, pa ako se pokaže malo saosjećajnosti spriječit će se gubitak povjerenja vlastitih građana. Pitanja je mnogo, a na njih ću odgovoriti u sljedećem prilogu.