20. internacionalna konferencija Jedinstvo i razlike u Evropi bit će održana 27. i 28. jula 2025. godine u Hotelu Bristol u Mostaru. Glavna tema ovogodišnje konferencije je "Topografije nasilja: mjesta pamćenja i genocidno naslijeđe".

Obilježavajući trideset godina od genocida u Bosni I Hercegovini, Međunarodni forum Bosna organizira 20. internacionalnu konferencija Jedinstvo i pluralnost u Evropi (ICUPE20) s glavnom temom "Topografije nasilja: mjesta pamćenja i genocidno naslijeđe". Konferencija će biti održana 27. i 28. jula 2025. godine u Hotelu Bristol u Mostaru. Program konferencije je u prilogu.

Zašto historiografske studije, iako značajne, nisu dovoljne za cjelovito objektiviziranje zbilje koju genocid oblikuje i konteksta u kojima je genocid moguć? Šta je "genocidno naslijeđe" a šta historija genocida? Zašto genocidsko nasilje - ideološko, političko, fizičko i biološko - označavamo ne kao prošlost nego kao naslijeđe, koje traje, razvija se i oblikuje pojedince i zajednicu? Dok historijske studije genocida ukazuju na narativnu i događajnu dimenziju, memorijalne studije i pluralni znanstveni vidici ukazuju na nužnost razumijevanja trajnih učinaka genocida na prostor, identitet, kulturno pamćenje, međugeneracijsku traumu i društveno-političku strukturu. Naslijeđe označava praksu primanja, održanja i prenošenja iskaza kolektivnih vrijednosti koje neka zajednica prepoznaje kao nužne za svoju vitalnost. Iako određenje "genocidno naslijeđe" u njegovom doslovnom tumačenju može izgledati kao kontradikcija, rasprava u okviru Konferencije pružit će okvir za njegovo teorijsko, etičko i epistemološko preispitivanje. U okviru Konferencije bit će istaknuta pitanja koja se odnose na prenošenu traumu -- kako ona oblikuje društvene vrijednosti, kako i kad trauma može potaći društveno snaženje i razvoj -- na kulturnu produkciju, etičku odgovornost i političku borbu za sjećanje i suprotstavljanje svim oblicima genocidskog djelovanja bilo gdje i bilo kad.

U skladu s Rezolucijom 78/282 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, kojom je 11. juli proglašen Internacionalnim danom sjećanja i refleksije na genocid u Srebrenici 1995. godine, Dvadeseta internacionalna konferencija Jedinstvo i pluralnost u Evropi ima za cilj doprinijeti globalnoj odgovornosti na koju rezolucija poziva, ali i ukazati na trajući odjek iskustva genocidskih ideologija i djelovanja u Bosni i svijetu. Imajući u vidu da Rezolucija 78/282 GS UN odražava rastući međunarodni konsenzus da su održavanje pamćenja i obrazovanje ključni instrumenti u prevenciji budućih zločina, članovi Međunarodnog foruma Bosna prepoznali su odgovornost da kroz naučne rasprave, znanstvene publikacije i Internacionalnu ljetnu školu Mladi i naslijeđe utječu na oblikovanje akademskog i javnog diskursa o genocidskim politikama i njihovim iskazima i da ukazuju na moguće puteve kosmopolitskog djelovanja i gradnje pravednog mira. Internacionalna konferencija Jedinstvo i pluralnost u Evropi kroz dva desetljeća uključuje pluralne rasprava utjecajnih svjetskih naučnika o razumijevanju nasilja da bi bilo moguće težiti pravdi, graditi mir i planirati održivu budućnost bosanskohercegovačkog društva i čovječanstva. Svojim sadržajem i publikacijama Konferencija je najistrajniji projekat te vrste u svijetu do danas.

Konferencija je zacrtana kao doprinos znanstvenom objektiviziranju odnosa genocida i mjesta. Ona nastoji doprinijeti raspravama koje su vođene od ranog koncepta genocida Rafaela Lemkina već u djelu Axis Rule in Occupied Europe (1944) da je uništenje kulture, sakralnih prostora i sadržaja, kulturnog naslijeđa sastavni dio genocida a ne njegova periferna posljedica, do njegovog sužavanja u konačnoj verziji konvencije UN o genocidu (1948). Okvir za naučno bavljenje prostorom i mjestom u odnosu na genocid postavljen je kao izazov u argumentima istraživača zasnovanim na odnosu između genocida i društvene smrti, koji je razvila Claudia Card.( Genocide and Social Death. Hypatia 18, 2003) Card pokazuje da: 'svaka društvena smrt nije genocid; a svaki genocid jeste društvena smrt.'. Taj uvid je od posebnog značaja za geografski pristup analizi nasilja, jer upućuje da prostor — kroz mjesta pamćenja — ne svjedoči samo o počinjenom nasilju, već i o njegovom nastavku u obliku brisanja identiteta, sjećanja i kulturnog naslijeđa. Mjesta obilježena genocidom nisu samo fizičke lokacije, već prostori društvene dezintegracije i, istovremeno, mogući prostori otpora, sjećanja i oporavka. U geografiji nasilja, takva mjesta postaju ključna za razumijevanje kako se genocidska logika prostorno utjelovljuje i kako se kroz prostorne prakse sjećanja može artikulisati odgovor na društvenu smrt — kroz komemoraciju, dokumentaciju i rekonstrukciju kulturne prisutnosti.

Rasprave u okviru konferencije bit će, između ostalog, usmjerene na pokazivanje:

• kako prostori svjedoče traumu, kakav je odnos prostora i ljudskog iskustva boli -- preživljenih zločina i gubitaka;

• načina na koji razaranje mjesta utječe na ljude — kako na pojedinačnoj, tako i na kolektivnoj razini;

• kako prostori bivaju transformirani u tokovima suočavanja sa traumom, uključujući njihovu ulogu u društvenom oporavku;

• kako preživjeli i generacije oblikovane historijskom traumom konstruiraju odnos prema prostorima obilježenim nasiljem.

Posebna pažnja bit će usmjerena na iskustvene i simboličke iskaze krajolika traume, uključujući i rasprave zasnovane na konceptu "mjesta bola" - kako antropolog Hariz Halilovich obilježava putanje i iskustva ljudi nasilno protjeranih iz njihovog zavičaja i mentalne slike, mape i običaje koje na tim putevima izgona i traženja povratka ili novog središta svog svijeta ustrajavaju u transgeneracijskom procesu preživljavanja genocida (Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local Identities in Bosnian War-Torn Communities, 2013), kao i na mjesta bola i srama, mjesta nasilja o kojima govore autori kolekcije članaka koje su uredili William Logan and Keir Reeves (Places of pain and shame: dealing with 'difficult heritage', 2008). Programom je predviđeno promišljanje koncepta „razvoja aktiviranog traumom", koji u studijama odnosa ljudi i kulturnog naslijeđa u suočavanju sa traumom definira Amra Hadžimuhamedović, tražeći odgovor na pitanje kako mjesta obilježena patnjom mogu postati laboratorije otpornosti, sjećanja i transformacije (Heritage Reconstruction and People: Post trauma Recovery, 2025). Povezujući pamćenje o genocidu u Srebrenici sa pravno potvrđenim genocidima, genocidskim ideologijama, genocidskim djelima, i trajućim zločinima protiv čovječnosti širom svijeta, Konferncija će služiti podsticanju dijaloga usmjerenog na izgradnju mira i građenja pravednih i inkluzivnih društava.