Princeza Safija
Autor: Said Šteta, književnik i novinar Objavljeno: 02. Jul 2025. 14:07:39
mravu se isto još za teret nudim da na pleća ova i za druge nosim koliko god teško, ne brinite, mogu ja hodim životom koracima hudim ne previše usprav, da mu ne prkosim Prijestolje moje tek je duša ova straža mu vjerna snova nebrojeno u njima hurije, želje počešljane Kruna je blistava Svemogućem dova što zagrli noću tijelo umoreno da mu valja opet nositi kad svane Mirišu lipe, miris ljepši slutim u pamuku život ispuni mi oči Princeza Safija, ono duše malo Strahujem i kako na prstima krutim ta ljepota što se ko opijum toči Bože, živ li sam Ti, ili je već stalo Ovo srce što ga u kamenje zidam dunjaluka manje u komore da stane kad se duša gore čistom nebu svije K’o snjegove hladne još strahove kidam da ću otić’ željan djece razigrane sve otjera osmijeh princeze Safije... Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda (Pisao 8.6.2025. 10.30sati a jutros, 2.jula u vrijeme ranog sabaha rodila se moja unuka, princeza Safija, još jedno dedino Sunce) |