Zašto šuti službeni Mostar?

Zašto šuti grad u kojem su i u maju 1993. godine, baš kao i u Prijedoru godinu ranije, s radio-talasa upućene naredbe da se Bošnjaci i svi oni koji su vjerovali u jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu obilježe – bijelom trakom oko ruke i bijelom krpom na prozorima?

Prijedor pamti. Prijedor ne zaboravlja. Prijedor opominje.

A Mostar? Mostar šuti.

Zašto se prešućuje ova sramna epizoda naše novije historije?

Zašto se pokušava izbrisati istina o tome kako su ljudi u ovom gradu pokušani biti označeni i targetirani – samo zato što su bili "drugi" ili nisu pristali na podjele?

Ignorišu li službeni predstavnici Mostara ovu istinu jer ih je stid?

Jer znaju da su bijele trake i bijele krpe i njihova sramota?

Neka znaju jedno:

Mi ne zaboravljamo. I nećemo prestati da podsjećamo.

Ova bolna istina nije za prešućivanje, već za suočavanje.

Jer samo istinom možemo graditi dostojanstven i pravedan mir.

I nama, u Mostaru, zloslutni glasovi s Hrvatske postaje Mostar, u maju 1993., naređivali su da oko ruke vežemo bijelu traku, a na prozore i balkone izvjesimo bijele čaršafe i krpe.

Prijedor pamti, opominje i podsjeća na sramne bijele trake. Da se više ne ponovi!

Mostar, onaj službeni – šuti o bijelim trakama i krpama u Mostaru!

Ali ima nas koji ne zaboravljamo i koji bez susprezanja opominjemo.

Poslušajte ovaj snimak iz arhive Radio Mostara. Maj, 1994.

Spikeri: Sanel Kajan i Mirsada Omanović