Na tuzlanskoj Kapiji danas je održana komemoracija žrtavama masakra počinjenog 25. maja 1995. godine u kojem je poginula 71 osoba, a ranjeno oko 200 osoba od granate ispaljene sa srpskih položaja sa Ozrena.

Porodice žrtava, preživjeli, udruženja, građani, sportski kolektvii, brojne delegacije sa svih nivoa vlasti, Oružanih snaga BiH, nakon polaganja cvijeća u Aleji mladosti gdje su ukopane žrtve masakra, cvijeće su položili i na Kapiji i odali počast svim ubijenim. Počast je i odao šef Misije OSCE-a Brian Ageller. Najmlađa žrtva masakra na Kapiji bio je dvoipogodišnji Sandro Kalesić.

Tokom komemoracije su pročitana imena žrtava, a sjećanje na njih ostaje kao obaveza budućim generacijama istaknuto je da 30. godišnjicu od masakra na Kapiji.

Roditelji djece ubijene na Kapiji umiru bez doživljene pravde,
zločinac Đukić u Srbiji je slobodan čovjek

Zločinac Đukić pod zaštitom srpskog režima

Dok obilježavaju 30 godina od zločina na tuzlanskoj Kapiji, roditelji ubijene djece, kao i ranjeni u maju 1995. godine, izgubili su svaku nadu u pravdu i kažnjavanje odgovornih. Detektor je ponovo razgovarao sa roditeljima i ranjenim koji su govorili za TV emisiju prije sedam godina. Jedinu promjenu koju od tada vide je što nekih roditelja više nema među živima.

Svaki sat svakoga dana u posljednjih 30 godina za Dinu Kalesića je isti.

“Znamo s čim liježemo, s čim se budimo”, kaže otac Sandra, najmlađe žrtve ubijene na tuzlanskoj Kapiji.

“Najgora stvar koja čovjeku može da se desi je da spusti svoju djecu u zemlju. To se najvećem neprijatelju i dušmaninu ne želi i teško da se s te emotivne strane bilo što može promijeniti“, kaže Dino.

Najmlađa žrtva

Nekih roditelja više nema, sudionika filma koji ste radili, dodaje Dino dok razgovaramo na istom mjestu gdje je prije sedam godina govorio o svojim sjećanjima na dan kada je izgubio dvoipogodišnjeg sina Sandra.

“Odlaze ljudi, a da nisu dočekali u potpunosti da se zadovolji pravda“, dodaje Dino.

Imena ubijenih na tuzlanskoj Kapiji 1995. 1. Suzan Abulismail, 15 godina 2. Edina Ahmetašević, 20 godina 3. Elvis Alagić Enko, 17 godina 4. Admir Alispahić, 24 godine 5. Lejla Atiković, 14 godina 6. Asmir Bakalović, 19 godina 7. Adnan Beganović, 16 godina 8. Damir Bojkić, 27 godina 9. Indira Borić, 36 godina 10. Ilvana Bošnjaković, 17 godina 11. Elma Brguljak, 20 godina 12. Lejla Bučuk, 16 godina 13. Sanja Čajić, 17 godina 14. Selma Čaušević, 17 godina 15. Amir Čekić, 21 godina 16. Samir Čirak, 18 godina 17. Almasa Ćerimović, 19 godina 18. Zada Dedić, 20 godina 19. Razija Đedović, 19 godina 20. Amir Đapo, 20 godina 21. Suzana Đušić, 14 godina 22. Amir Đuzel, 26 godina 23. Muris Fatušić, 15 godina 24. Ago Hadzić, 20 godina 25. Hamdija Hakić, 48 godina 26. Senad Hasanović, 26 godina 27. Šemsa Hasičić, 20 godina 28. Alem Hidanović, 19 godina 29. Nedim Hodzić, 30 godina 30. Hasan Hrustanović, 25 godina 31. Adnan Hujdurović Kindze, 18 godina 32. Elvira Hurić, 16 godina 33. Almir Jahić Bato, 18 godina 34. Azur Jogunčić, 24 godine 35. Sandro Kalesić, 2 godine 36. Franc Kantor, 24 godine 37. Damir Kurbašić, 20 godina 38. Vanja Kurbegović, 17 godina 39. Vesna Kurtalić Veca, 15 godina 40. Sulejman Mehanović, 28 godina 41. Pera Marinović, 37 godina 42. Nenad Marković Nešo, 19 godina 43. Amira Mehinović, 21 godina 44. Edin Mehmedović, 19 godina 45. Edisa Memić, 19 godina 46. Adrijana Milić, 17 godina 47. Nešet Mujanović, 20 godina 48. Edin Mujabašić Mony, 21 godina 49. Samir Mujić, 28 godina 50. Elvir Murselović, 23 godine 51. Šaban Mustačević, 29 godina 52. Dijana Ninić, 20 godina 53. Selma Nuhanović, 17 godina 54. Indira Okanović, 16 godina 55. Rusmir Ponjavić, 20 godina 56. Raif Rahmani, 22 godine 57. Fahrudin Ramić, 34 godine 58. Nedim Rekić, 27 godina 59. Jasminko Rosić, 32 godine 60. Nihad Šišić, 19 godina 61. Armin Šišić, 19 godina 62. Senahid Salamović, 25 godina 63. Edhem Sarajlić, 20 godina 64. Jasminka Sarajlić, 23 godine 65. Asim Slijepčević Asko, 20 godina 66. Savo Stjepanović, 25 godina 67. Jelena Jezidzić Stojičić, 44 godine 68. Ilinka Tadić, 53 godine 69. Azur Vantić, 19 godina 70. Mustafa Vuković, 23 godine 71. Adnan Zaimović Garo, 27 godina

Dva roditelja koje je Detektor snimao u TV emisiji 2018. godine preminuli su od tada, a da suđenje Novaku Đukiću – na kome bi se potvrdila osuđujuća presuda iz Bosne i Hercegovine za granatiranje Kapije – nikada nije ni počelo u Srbiji.

Ništa se ne mijenja, razočaran je Dino.

“Mi smo podvukli crtu. Ne očekujemo da se može doći do ponovljenog suđenja i da se Novak Đukić dovede pred lice pravde. To je dio političke pijace između dvije države i na tome se intenzivno radilo, jer da nije, ne bi se sigurno desilo da jedini osuđeni za masakr na Kapiji hladno izađe iz naših zatvora i prošeta se preko naših državnih granica i ode u drugu zemlju. Mislim da je to jedinstven slučaj u svijetu“, jasan je Dino.

Za zločin na Kapiji Novak Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS-a, 25. maja 1995., naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.

U februaru 2014. pušten je iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je Đukiću u junu 2014. smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud da je osuđeni na liječenju u Srbiji.


Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.

Viši sud u Beogradu donio je naredbu u oktobru 2021. godine za obavljanje novog vještačenja procesne sposobnosti Novaka Đukića.

“To je samo nastavak farse. Samo vještačenje o Đukićevom medicinskom stanju je farsa. I dok je ležao na odsluženju kazne, više vremena je provodio u zdravstvenim ustanovama nego u ćeliji. Od početka je to farsa“, kaže Dino.

Njegov sin Sandro imao je dvije i po godine kada ga je pogodio geler granate koja je 25. maja 1995. godine pala na tuzlanski trg pun ljudi.

“Kad sam ja vidio da mi je Sandro pogođen, ja sam njega uhvatio, sklonio ga, očekivalo se uvijek u paru idu granate. Nisam znao da je pogođen i onda sam vidio da mu je krv na predjelu srca”, prisjetio se ranije za Detektor Sandrovog ranjavanja i puta do bolnice.

“Gore kad smo došli na ulaznu kapiju već u klinički centar, ja sam osjetio već da mi je Sandro izdahnuo na rukama. Naravno, kad smo ušli unutra, trčali smo na prijemno da pokušamo. I to je ta priča o 25.”, ispričao je Dino.

Nadu u pravdu i bh. pravosuđe izgubio je i Admir Ikinić, koji je 25. maja 1995. godine, kao osamnaestogodišnjak, ranjen na Kapiji.

“Ja sam radi Đukića i takvih doživio dva posttraumatska stresa. Bio sam u bolnici, ležao sedam-osam mjeseci. Ne znam šta se on liječi već deset godina. I njegov biološki sat otkucava, a sve je do pravosuđa, i do odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije“, kaže Admir.

On je sa nekolicinom ranjenih tužio Republiku Srpsku i njenu nekadašnju vojsku za naknadu štete, ali su ih godinu po godinu, jedan po jedan sud odbijali, sve do konačne odluke 2020. godine.

“Odbio nas je prvo Kantonalni sud u Tuzli, zatim Vrhovni sud Federacije, pa na kraju i Ustavni sud BiH. Obrazloženje za odbijenice bilo je da smo zakasnili sa tužbama. Ja nemam šta drugo reći, osim sramota“, kaže Admir.

Njegova i priča drugih roditelja zabilježena u emisiji Detektora danas se prikazuje u Memorijalnom centru Kapija u Tuzli. Dino kaže da se raduje što će uskoro učenici starijih razreda osnovne, ali i srednje škole, uskoro jednom godišnje posjećivati ovaj memorijalni centar i učiti o prošlosti.

“Memorijalni centar je mjesto u kojem treba da se sačuva to sjećanje na Kapiju koju narodima desetljećima treba da kazuje što je to što se desilo u Tuzli”, kaže Dino.