U znak poštovanja prema nevinim žrtvama i opomene savremenom čovječanstvu

Dan sjećanja na žrtve katinjskog masakra (polj. Dzień Pamięci Ofiar Zbrodni Katyńskiej) predstavlja jedan od najsnažnijih moralnih stubova savremene poljske istorijske svijesti. Obilježava se svake godine 13. aprila, na dan kada je nacistička Njemačka 1943. godine otkrila masovne grobnice poljskih oficira i intelektualaca u katinjskoj šumi kraj Smolenska. Ovaj državni memorijal, koji je poljski Sejm ustanovio 14. novembra 2007. godine, ima zadatak da sačuva sjećanje na zločin koji je decenijama bio prekriven plaštom laži, poricanja i političke manipulacije.

Katinj je simbol istine koja je predugo bila prikrivana, simbol bola koji nadilazi generacije i granice, i simbol zločina koji ni nakon više od osam decenija nije dobio punu pravnu satisfakciju. U proljeće 1940. godine, po direktnoj naredbi sovjetskog rukovodstva, posebno Lavrentija Berije i Staljina lično, pripadnici sovjetskog NKVD-a izvršili su masovna pogubljenja nad više od 22.000 pripadnika poljske intelektualne i vojne elite. Među njima su bili oficiri, ljekari, advokati, sveštenici, profesori, pisci – ljudi koji su činili okosnicu poljske nacije. Na hiljade njih je streljano metkom u potiljak, po ubrzanom postupku, bez suđenja, bez prava na odbranu. Sovjetski Savez je, sve do svoje propasti, negirao odgovornost za ovaj zločin, pripisujući ga nacistima, iako su dokazi neumoljivo ukazivali na sovjetske organe. Tek 1990. godine, Mihail Gorbačov je djelimično priznao odgovornost, a 2010. tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev potpisao je uredbu kojom se priznaje da je zločin izvršio NKVD. Ipak, Ruska Federacija nikada nije pravno kvalifikovala ovaj čin kao zločin protiv čovječnosti niti ga formalno osudila na način koji bi bio dostojan pravde koju žrtve i njihove porodice zaslužuju.

Poljska i dalje čeka da Rusija deklariše Katinj kao genocid, i da otvori sve preostale arhive. I dalje se čeka kazna za zločin koji je bio sračunato i sistematski planiran, zločin čiji je cilj bio istrebljenje identiteta jedne nacije, jednog naroda, i države Poljske kroz uništenje inteligencije.

Katinj pored toga što je tragedija poljskog naroda je i univerzalna opomena. U vremenu u kojem se granice zla ponavljaju i šire u kojem svjedočimo agresiji Rusije na Ukrajinu, rušenju gradova, deportacijama i ubijanjima civila Katinj nas podsjeća da se zlo, ako se ne prepozna i ne osudi na vrijeme, vraća u različitim oblicima i maskama. Tamo đe istorija ostaje nerasvijetljena, tamo đe istina ostaje prećutana, tamo đe žrtve bivaju zaboravljene nove tragedije izrastaju iz zlog ruskog sjemena. Upravo zato je obilježavanje 13. aprila važnije nego ikada. Poljska, danas istinski svjetionik slobode u Istočnoj Evropi, stoji rame uz rame sa Ukrajinom, ne samo u vojnom i humanitarnom smislu, već i u borbi za istinu, protiv agresije i ideologije zaborava. Katinj je sveto mjesto poljske memorije, ali je i lekcija za čovječanstvo: lekcija o cijeni koju narod plaća kada se zločin sakrije pod plaštom geopolitike i licemjerja.

U kulturi sjećanja, Katinski masakr mora biti upisan ne samo u poljske, već i u evropske i svjetske udžbenike kao jedno od najvažnijih poglavlja borbe protiv totalitarizma. Jer, svako prećutivanje, svaka relativizacija i svaka izgovorena laž o prošlosti, udarac su ne samo za istinu već i za budućnost. Obilježavajući ovaj dan, evropljnai se sjećaju bolnih stranica prošlosti Poljske. Mi iskreni crnogorci branimo pravo svakog naroda da zna istinu o svojoj istoriji. Branimo pravo svake žrtve da bude priznata i poštovana. I podsjećamo: Katinski masakr nije bio i ne smije biti „zločin bez kazne“. Dužni smo to onima koji su bez riječi, u mračnim šumama Katinja, Tvera i Harkova, položili živote samo zato što su bili obrazovani, patriotski i što su pripadali narodu čija je snaga ležala u znanju i slobodi. Njihova žrtva mora ostati svjetionik istine i dostojanstva – ne samo za Poljsku, već za sve nas. Danas, 13. aprila, dok Poljska plače za svojom elitom, Evropa mora čuti glas tih nedužnih ljudi iz masovnih grobnica. Da se nikada više ne ćuti. Da Katinj postane mjesto ne samo tuge, već i nade da će istina, ma koliko bila ,,proganjana”, uvijek naći svoj put a on može biti samo jedan.
SLAVA HEROJIMA POLSJKE KOJI SU POLOŽILI SVOJE ŽIVOTE U ODBRANI SVOJE DRŽAVE I NJENOG IMENA.