Bosnjaci.Net

LICE I NALIČJE BOSANSKE DRAME

THE OBVERSE AND REVERSE OF THE BOSNIAN DRAMA

U naredna tri nastavka napisao sam duži tekst za portal Bošnjaci 2021. a nešto kasnije i za još neka sredstva informiranja o izdaji Bosne i Hercegovine. Naravno, o BiH pisao sam i prije i kasnije, sve do naših dana. Ovaj tekst sam kasnije objavio u mojoj knjizi „Magle nad Bosnom“ (Almada, 2022, str. 145) gdje sam tačno najavljivao poteze srpske vlasti koji su se i događali. Malo ko je od zvaničnika Bosne i Hercegovine mario ili ako je i gledao moje najave zanemarivao ih je, jer je bio zabavljen ovozemnim stvarima, borbom za vlast, sticanjem bogatstva i vlastitim promidžbom. Rezultat takve politike danas je ovakva Bosna i Hercegovina koju kilavo posmatra a zapravo ništa ne čini Evropska unija i zemlje koje su bile garant Dejtonskog ugovora. Uz sve ovo HDZ pokušava da stvori 3. entitet, a to je u krajnjoj liniji predtekst za raspad BiH. Vrlo vjerovatno od upotrebe EUFOR-a nema ništa. Da li se sprema Kiparski scenario o kojem sam pisao još prije nekoliko godina? Raspada li se pred našim očima jedna država koja u svom godu ima više od 1000 burnih ljeta? Možda se raspada jedan takav koncept ali ne i Bosna i Hercegovina jer ima nas dosta koji smo spremni da je branimo do posljednje kapi krvi.

IZDAJA BOSNE I HERCEGOVINE (3)
Izdaja Bosne i Hercegovine dugo već traje, od završetka rata koji je završio bez pobjednika. Ipak, Bosna i Hercegovina nije uništena iako je mučki napadnuta. Propast projekta uspostave trećeg hrvatskog entiteta završio se smjenom člana Predsjedištva BiH Ante Jelavića 2003. godine, ali nakaradna ideja hrvatskih nacionalista o isključivom biranju člana Predsjedništva BiH i Doma naroda hrvatskim glasovima time nije bila zaključana. Cijelo vrijeme, najprije tajno a onda i javno, Hrvati su tražili da isključivo oni „sami“ biraju svog predstavnika, što je u suprotnosti sa stavovima Venecijanske komisije koja je već više od deceniju i po uključena u proces ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini i koja zagovara ustavne promjene koje će „osnažiti građanski princip“. Predstavnici Venecijanske komisije su predložili da se presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu provedu brisanjem konstitutivnih naroda prilikom biranja članova Predsjedništva BiH i državnog Doma naroda, ali su Hrvati izričito bili i sada su protiv toga. Na fonu toga Vijeće ministara vanjskih poslova EU u utorak navečer je odbilo zahtjeve Hrvatske, koja snažno lobira za ovu nakaradnu ideju, da se spomene konstitutivnost i legitimnost. Naravno da niko Hrvatima ne prigovara što traže promjene izbornog zakona. Promjene podržava i bošnjačka strana, ali na mnogo principijelnijim osnovama ustavne i izborne reforme. Ovim reformama trebalo bi osigurati ravnopravnost i nediskriminaciju svih građana, što je u skladu s presudom Sejdić – Finci Evropskog suda za ljudska prava. Suština hrvatskih zahtjeva se već dobro znala odranije, ali je definitivno razotkrivena zahvaljujući tajnom klipu objavljenom na televiziji. Na jednom zatvorenom skupu, vjerovatno u Švajcarskoj, Dragan Čović razotkriva ogoljenu suštinu puta do trećeg eniteta:

„Upravo ako imamo svoj treći entitet imamo genijalan način da zaštitimo svakog Hrvata koji živi izvan tog entiteta. To se podrazumijeva. Znači, da završim. Mi želimo ove privremene odluke rješenja oko ustava upravo iskoristiti kao oružje da u konačnici dobijemo svoj entitet, svoju federalnu jedinicu ili kako će se već zvati, to je manje bitno. Bitno je da ona ima izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast, to je osnova svega. A kako će se zvati u BiH, to ništa ne znači.“

To je definitivno, potpuno jasno i ogoljeno priznanje Dragana Čovića da želi aktivno raditi i na raspadu Bosne i Hercegovine. Zna se da hrvatska „matica“ HDZ-a u Zagrebu potpuno podržava HDZ u Bosni i Hercegovini. Zajedno ističu da su protiv preglasavanja Hrvata od strane bošnjačkih glasača i traže da se ne zanemaruje volja Hrvata prilikom izbora izvršne vlasti u Federaciji i na državnom nivou. Zanimljivo je pri tom da je posjeta premijera Plenkovića Bosni i Hercegovini došla nakon bahatih lekcija što ih je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović podijelio Bošnjacima, najprije im preporučivši „sapun pa onda parfemu“ pa do njegovog relativiziranja genocida u Srebrenici. Istina g. Plenković se ovom prilikom sastao i sa vjerskim velikodostojnicima pa je izgledalo da je uglađeni premijer došao sa lijepim namjerama, koje nažalost samo tako izgledaju. Međutim, tako se činilo sve do istupa njegovog ministra Grlić-Radmanovića koji se još dok je trajala Plenkovićeva posjeta Sarajevu usprotivio pozivu njemačke ministrice vanjskih poslova da Evropska unija uvede sankcije Miloradu Dodiku. Bila je to direktna opstrukcija naporima međunarodne zajednice za kažnjavanje Dodika. Postavlja se pitanje da li je stoga Plenkovićeva posjeta Bosni i Hercegovini bila ipak predstava za javnost kako se u evropskoj zajednici stekao privid hrvatskog traženja rješenja u svom susjedstvu. Plenković je, naravno, ostao do kraja uz bosanske Hrvate, nije se usprotivio Čoviću (iako bi morao) zbog glasanja hrvatske delegacije na sjednici Doma naroda za zaključke kojima se traži odbacivanje odluke o zabrani negiranja zločina i veličanje ratnih zločinaca i osim prigodne priče nije bilo ničeg značajnijeg. Svi su ostali na svojim početnim pozicijama, a hrvatski ministar Grlić je relativizirao stvar svojom kontradiktornom izjavom o prednosti dijaloga nad sankcijama u trenutku dok susjedna država „gori“. Na ovaj način on kupuje vrijeme za srpskog saveznika sinatgom „da nema prostora za bilo kakav separatizam". U isto vrijeme na stolu je Čovićev zahtjev za izbornu reformu odnosno treći entitet, a to je praktično razvodnjavanje Bosne i Hercegovine da ne upotrijebim težu riječ. Taj narativ o Bosni i Hercegovini ponavlja i premijer Plenković dok u Sarajevu Čovićev HDZ u dosluhu sa Dodikovim poslušnicima blokira rad Predstavničkog doma, odnosno Doma naroda državnog Parlamenta. To je dosad bezbroj puta ponovljena priča o saradnji Hrvata sa srpskom stranom, koja je rezultirala blokadom u izboru Vlade Federacije BiH i time stvorilo alibi dodikovcima da pričaju kako Federacija nije sposobna ni da formira vladu.

Oslonac na vlastite snage
Šta sada treba raditi?
Povijest uči da se sloboda nikada ne poklanja na tanjiru. Put do nje u bh. slučaju bio je težak i trnovit. Za svoju suverenost uvijek su u državno tkivo ugrađivane velike žrtve. Naša država je ipak opstajala zaslugom njenih ljudi koji nisu dopuštali da budu tlačeni ni od koga, što je Bosna i Hercegovina pokazala i u minulom oslobodilačkom ratu. Posljednja agresiju iz Srbije pa zatim i iz Hrvatske je pokazala da samo vlastitim snagama BiH može izboriti svoju nezavisnost i njenu suverenost. Na tom putu pale su goleme žrtve. Kada smo preživjeli 1993. godinu, u kojoj smo se borili za goli opstanak, Bosanci i Hercegovci su dobili šansu da se bore za građansko društvo u kojem članovi Predsjedništva BiH neće predstavljati samo srpski, hrvatski ili bošnjački narod nego državu Bosnu i Hercegovinu u cjelini. U traganju za izbornim zakonom ne treba dopustiti strancima da lome a potom i slome bosanskohercegovačku stranu. Sada treba mnogo više iskrenog faktičkog jedinstva. Ovo su sudbonosna pitanja za zemlju.
Oko građanskog koncepta Bosne i Hercegovine, koji podržava i Venecijanska komisija, ne bi trebalo imati nikakvih dilema niti dopustiti nametanje „rješenja“ od strane međunarodnih medijatora. Jer, jednom kada se prihvate rješenja ona ostaju definitivno zapečaćena. Logika stranih pregovarača je da se uzdržavaju prema nasilnicima a biraju slabiju stranu. Nakon toga, strana koja prihvati nakaznu logiku postaje kusur.
Ako srpska strana ne odustane od usvojenih mjera u Narodnoj skupštini ne treba isključiti pokretanje inicijative, što su već učinili u BANUK-u, za povratak i proglašenje Republike Bosne i Hercegovine. U sadašnjim okolnostima dejtonsko rješenje koje nudi kompromis, najbolje je i pored svih nedostataka. Zakon o negiranju genocida mora ostati ne samo tekovina civiliziranog društva nego i kao nasušna potreba još uvijek konfliktne države, koja je već dugo pretežak kamen o vratu Evrope.

Hrvatska traganja za trećim entitetom, započeta u ratu i nastavljena u miru.

(Tekst je objavljen 2021. kao integralna kolumna na platformi Bošnjaci.net i u knjizi autora „Magle nad Bosnom“)