U KONGRESU SANKCIONIRAN ICC: Živimo u nepravednom svijetu u kojem se pravda čita na različite načine zavisno kojem svjetonazoru ili ideologiji pripadaju države. Što je na jednoj strani vrlina i pravda to je na drugoj strani mana i nepravda. Ovih dana smo se uvjerili u američkom kongresu u kojem je republikanska većina odlučila ni manje ni više nego sankcionirati Međunarodni krivični sud (ICC) zbog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za kojim je, zajedno sa ministrom Gallantom, izdat nalog za hapšenje. Hajde da vidimo kako je izgledala kongresna „bitka“? Prema agencijskim vijestima Predstavnički/zastupnički dom je sa 243 glasa „za“ naspram 140 „protiv“ usvojio ovu mjeru ne osvrćući se na međunarodni karakter suda. Od tog broja svi republikanci, njih 198 i 45 demokratskih poslanika se izjasnilo za sankcioniranje Međunarodnog krivičnog suda. Obrazloženje koje je izrekao Brian Mast, šef Odbora za vanjske poslove bilo je da SAD usvaja Zakon jer kako se izrazio „kvazisud želi uhapsiti premijera našeg velikog izraelskog saveznika“. Prema novom zakonu Predstavnički dom ovom mjerom sakcionira strane državljane koji istražuju, pritvaraju ili optužuju državljane SAD-a ili saveznica, poput Izraela, koje nisu članice Suda. To drugim riječima znači da novim američkim sankcijama se omogućava procesuiranje pojedinaca koji pomažu rad suda. Nije jasno, ali se čini da je američki zakonodavac mislio na sudske optužbe koje podnose lica iz drugih zemalja protiv američkih državljana i njihovog saveznika Izraela. Što drugim riječima znači da aktivisti i političari iz Španije Ione Belarra, iz BiH Adamir Jerković, iz Irske Thomas Gould, Amerikanac Noam Chomsky i još neki koji su hrabro pisali o genocidu nad Palestinom i aktivno tražili njegovo zaustavljanje nisu zakačeni ovim mjerama. Ili države Južna Afrika, Kolumbija, Bolivija, Irska, Norveška, Španija i još neke.

125 DRŽAVA POD JURISDIKCIJOM ICC-a: Međunarodni krivični sud (ICC) je pravosudno tijelo koji pod lupu stavlja ratne zločine, zločine protiv čovječnost, optužbe za genocid i zločine agresije u zemljama koje su potpisnice. Sve zemlje koje su nastale iz bivše Jugoslavije su potpisnice Rimskog statuta pa su prema tome dužne poštovati naloge Međunarodnog suda. Ali, čisto sumnjam da bi npr. Republika Hrvatska u situaciji da se na njenoj teritoriji nađe premijer Izraela Benjamin Netanyahuu izvršila ovu sudsku obavezu, s obzirom da bespogovorno slijedi politiku Washingtona, što se vidjelo kod glasanja o palestinskoj stvari. Poljska i Mađarska su stavile na znanje da ni one ne bi uhapsile Netanyahua i Gallanta ako se nađe na teritoriji njihovih zemalja, što govori o oslonjenosti tih država na SAD, a posebno nakon preuzimanja vlasti od Trumpove administracije. Međunarodni sud (ICC) ima jurisdikciju nad 125 država a od 2015. godine su i palestinske vlasti potpisale statut, a sud je 2021. zaključio da se njegova jurisdikcija odnosi i na Gazu odnosno Zapadnu obalu koja uključuje i istočni Jerusalim. Irska, Holandija i Slovenija su također stale uz Međunarodni krivični sud. Iz ovoga se vidi da je većina planete uključena u jurisdikciju Međunarodnog suda sa izuzetkom SAD, Rusije, Kine, Indije, Pakistana, Turske, Irana i Saudijske Arabije. Zanimljvo je da je administracija predsjednika Trumpa u prvom mandatu uvodila već sankcije Međunarodnom krivičnom sudu 2020. zbog ratnih zločina počinjenih u Afganistanu. Bidenov tim je ukinuo ove sankcije 2020. godine, a Predstavnički dom, u kojem republikanci imaju većinu, pokušao je u junu 2024. ponovo sankcionirati ICC, ali bez uspjeha pošto nikada taj zakon nije uvršten u dnevni red Senata, koji je dotada imao demokratsku većinu. Sada će bez problema ovaj zakon doći na dnevni red gornjeg doma a očekuje se da predsjednik Trump ove sankcije potpiše već u prvim danima nakon inauguracije 20. januara.
Sve govori da će planeta u godinama Trumpove vlasti prolaziti kroz podjarmljivanja, pravni teror, ušutkivanja i pokušaje afirmacije nepravde. Bijelo će postajati crno i obratno a nepravda će se nazivati pravdom. Ali, to je cijena koju određuju moćne imperijalističke sile, poput SAD i Rusije. U povijesti su Amerikanci stvorili više problema za male zemlje nego i mrvu koristi. Ko se nije povinovao bit će ignoriran i relativiziran na svjetskoj pozornici ili naprosto svrgnut sa vlasti. Jednostavno, može im se. Sada je na redu Grenland, a kako se saznaje ni velikoj Kanadi se ne piše „dobro“ pod žezlom Donalda Trumpa. O Panamskom kanalu da i ne pričam iako je novi panamski lider José Raúl Mulino odgovorio oštro Trumpu koji je na inauguraciji rekao „da Kina upravlja Panamskim kanalom“ i pošto ga Amerikanci „nisu dali Kini nego Panami i vraćamo ga”. Ali, tamo gdje potlačeni narodi nisu prihvatali njihovo poimanje pravde, i moćni su morali podvijati svoje repove. Amerikanci su tako pobjegli brodovima iz Vijetnama daleke 1975. godine, Sovjeti iz Afganistana 1989. a za njima Amerikanci nakon 20-godišnjeg prisustva i to u paničnom bijegu prije nepuna 4 ljeta. Ostale epizode ne pominjem. Ipak, nema nepobjedivih.